StoryEditorOCM
Svijetnova era

VIDEO Obaranje američkog Apachea i spašavanje pilota označilo je prekretnicu modernog ratovanja. Ovo je prvi put...

Piše Jadran Kapor
11. lipnja 2026. - 23:42

Obaranje američke leteće topovnjače, helikoptera Apache AH-64, i spašavanje dvojice njegovih pilota označilo je prekretnicu modernog ratovanja koju vjerojatno niste ni primijetili.

Sve vijesti usmjerene su na okolnost da je obaranje helikoptera dovelo do prekida dugo dogovaranog primirja, do snažnog američkog odgovora u kojem su najveće žrtve ponovno iranski civili. Njih 20 tisuća ostalo je bez vode u Siriku jer su američke snage uništile gradske spremnike vode. Situacija je tragična jer temperature u hormuškoj regiji upravo dosežu 40 stupnjeva, no to su užasi rata kakve čovječanstvo gleda još od svog postanka.

Novost je način na koji je oboren helikopter i na koji su spašeni njegovi piloti. I jedno i drugo prvi su put izveli dronovi – čovjek je tu bio samo kolateralna žrtva koja je ovaj put imala sreće.

Izvori američke vojske tvrde da je helikopter namjerno srušen dronom. Iranci kažu da je to samo bio odgovor na niz napada kojima je prekršeno primirje, a istraga koja se o tome trenutno vodi zapravo je nebitna – rat se nastavlja, civili su ponovno na udaru... Predsjednik Donald Trump dobio je informaciju da je helikopter pogođen dronom koji iz nekog razloga nije eksplodirao. Čini se da je to ključan detalj koji je omogućio razvoj događaja koji će uslijediti.

Otporni Apache

Uz ruske helikoptere Mil Mi 28 i Kamov Ka-52, američki Apache AH-64 zasigurno je najotporniji i najizdržljiviji jurišni helikopter ikad napravljen. U Afganistanu se s bojišnice znao vraćati s desecima rupa od metaka i krhotina raketa. Kokpit je oklopljen kompozitnim materijalom koji podnosi i pogodak protuavionskog zrna od 23 mm, a piloti koji sjede jedan iza drugoga odijeljeni su zaštitnom pregradom koja omogućuje da barem jedan od njih ostane živ ako bude pogođen drugi dio kokpita.

image
Johan Nilsson/Tt News Agency Via Afp

Dva motora razdvojena su na sličan način, a spremnici za gorivo sami će se zabrtviti ako ih probije kakav geler. To smanjuje opasnost od požara i gubitka goriva. Električne instalacije, hidraulika, računala, komunikacijski sustavi... sve je duplificirano. Brojni senzori upozoravaju na ozračenost radarom i lansiranje rakete koja bi ih mogla pogoditi. Ima i elektroničke sustave ometanja, ali oni očito još ne pokrivaju napade dronovima.

Svejedno, kada dođe do kritičnog pogotka, pilotima helikoptera nedostaje sustav koji imaju njihovi kolege na avionima – nema sjedala za katapultiranje. Eksperimenata je bilo s odbacivanjem glavne elise prije katapultiranja, s katapultiranjem na dolje, ali sva ta rješenja nude više štete nego koristi.

Katapultiranje prema dolje bila bi dobra opcija kad helikopteri svoje borbene misije ne bi obavljali na ekstremno malim visinama. Na takvima bi ih katapult zabio ravno dva metra pod zemlju. Zato je konstruktor pasivnu sigurnost povećao vrlo otpornom konstrukcijom, stajnim trapom i sjedalom koje ublažava udarac pri padu. Osim toga, piloti prolaze vrlo opsežnu obuku za preživljavanje.

Okolnost da dron ovaj put nije eksplodirao ukazuje na to da se ovdje i nije radilo o klasičnom obaranju helikoptera, nego prije o relativno kontroliranom padu. More se mnogima čini kao dobro mjesto za prisilno slijetanje zrakoplova svih vrsta, a vjerojatno je zadnje okruženje u kojem bi se u takvoj situaciji željeli naći. Prevrtanja, čak i bezazleni gubici svijesti, postaju smrtna opasnost, prije nego što uopće pomislite na morske pse i dugotrajno kupanje.

Umjetna inteligencija na bojištu

Tamo gdje se američki helikopter srušio u more nema američkih vojnih brodova iz nekoliko razloga – posade brodova nerado krstare u dometu neprijateljskog obalnog topništva, a nisu baš sigurni ni vreba li ih negdje na dnu kakva morska mina. U takvim okolnostima, piloti su se do sada pouzdavali u svoje plivačke sposobnosti ili u pilote drugih helikoptera. Za spašavanje je zaslužan dron Saronic Corsair, Operativne skupine 59 iz sastava 5. flote. 

Proizvođač na svojim stranicama govori o "autonomnom površinskom plovilu", što implicira da njime uglavnom ne upravlja ljudska ruka i da je do sada zabilježio više od 100.000 nautičkih milja ukupne plovidbe, uključujući višednevne misije. Prema tvrtki, plovilo je dizajnirano za samostalno djelovanje ili u umreženim rojevima. Tijekom operacija, ljudski operateri ostaju "u petlji" putem podatkovne veze.

"Corsair može dobiti misiju, sam ili kao dio suradničkog roja, i izvršiti je uz minimalnu ljudsku intervenciju kako bi odvraćao ili suzbio neprijateljske prijetnje na dometu do 1000 nautičkih milja", priopćila je tvrka Saronic 2024. godine. "Uz primjenu redundantnih komunikacija i pasivnih sposobnosti percepcije, Corsair može autonomno identificirati, pratiti, slijediti i presretati ciljeve u osporavanim i komunikacijski uskraćenim okruženjima."

Dron je dug 7,3 metra (24 stope), s brzinama većim od 35 čvorova i može nositi teret od približno 500 kilograma. Doseg mu je 1852 kilometra, a veće inačice ovog proizvođača mogu ploviti i do 4500 milja. Američka mornarica sklopila je s tvrtkom Saronic posao vrijedan 392 milijuna dolara.

Načelno, ovakav dron mornarici služi kako bi osigurala stalan nadzor u nekom akvatoriju, što je tim teže osigurati u oceanskim prostranstvima. No njegova sposobnost automatskog uočavanja i praćenja objekata od interesa vjerojatno je bila ključ uspješnog spašavanja dvojice pilota srušenog Apachea. Ali poanta ovog spašavanja je u tome što je plovilo samostalno, samo uz ljudski nadzor, dapače, više u smislu obaviještenosti, patroliralo negostoljubivim akvatorijem, borbenom zonom koju brodovi s posadom vole napustiti što je moguće prije. Na taj način, Operativna skupina 59 sa svojim je plovilom bila u pravom trenutku na pravome mjestu.

A ono što je danas postalo moguće na moru, moguće je i na kopnu, iako za takav primjer još nismo čuli. Iz vlastitog ratnog iskustva, svaki hrvatski branitelj zna koliko je izvlačenje ranjenika opasan i često mukotrpan posao, a mogu ga obaviti potpuno autonomna vozila. Upravo o tome smo s predstavnicima domaće vojne industrije, izraelskog Rafaela i američkog Lockheed Martina razgovarali još 2019., na MORH-ovoj konferenciji tijekom izložbe vojne opreme ASDA u Splitu. 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
11. lipanj 2026 23:42