• Sin posljednjeg iranskog vrhovnog vođe Alija Hameneija, 56-godišnji klerik Mojtaba Hamenei, imenovan je njegovim nasljednikom, potvrdili su iranski državni mediji. Alij Hamenei poginuo je na samom početku američko-izraelskih napada na Iran.
• Odluku o imenovanju donijelo je Vijeće stručnjaka, tijelo s 88 članova, koje je zaduženo za izbor vrhovnog vođe. Prije imenovanja Hameneijeva sina, zemljom je privremeno upravljalo tročlano vodstvo koje su činili predsjednik Masoud Pezeshkian, čelnik pravosuđa Gholamhossein Mohseni Ejei i klerik Alireza Arafi.
TKO JE ON?
Mojtaba Khamenei godinama je slovio za najtajanstvenijeg sina iranskog vrhovnog vođe, čovjeka iz sjene koji povlači konce unutar režima, kontrolira pristup ocu i ima ključnu riječ u odnosima s Revolucionarnom gardom i paravojnim milicijama. Sada, nakon novih istraživanja o njegovu “tajnom” carstvu nekretnina od Lodnona do hotela u Europi i vila u Dubaiju, ta se slika pretvara u još brutalniji kontrast: dok režim propovijeda skromnost, mučeništvo i “revolucionarni asketizam”, dio elite – uključujući Khameneijeva sina – živi u financijskom paralelnom svemiru, daleko od redova za kruh, suzavca i pogrebnih povorki mladih poginulih u prosvjedima i ratovima.
Tko je “princ iz sjene” Islamske Republike
Mojtaba Hosseini Khamenei rođen je 1969. u Mashhadu, kao drugi sin Alija Khameneija, nekadašnjeg predsjednika, a danas vrhovnog vođe Irana. Po formalnom zvanju – klerik koji je studirao teologiju, po stvarnoj funkciji politički operativac i "gatekeeper": čovjek koji filtrira informacije prema ocu, upravlja mrežom savjetnika i ima izravan kanal prema top generalima Revolucionarne garde i "krvoločne" paramilicije Basija. Sudjelovao je u Iransko‑iračkom ratu krajem osamdesetih, no njegova stvarna karijera kreće nakon 1989., kada otac postaje vrhovni vođa – tada Mojtaba prelazi iz statusa “sina dužnosnika” u status “nasljednog centra moći”.
Od sredine 2000‑ih njegovo se ime stalno pojavljuje u pozadini ključnih političkih preokreta: reformisti ga optužuju da je odigrao ključnu ulogu u pobjedi Mahmouda Ahmadinejada 2005. i još više u kontroverznim izborima 2009., kada je navodno koordinirao logistiku i represiju nad Zelenim pokretom. Nevladine organizacije i opozicijski izvori tvrde da je upravo kroz vezu s Basijem i Gardom Mojtaba postao arhitekt gušenja prosvjeda – od brutalnog razbijanja demonstracija 2009., preko pobuna 2019.–2020., do valova nezadovoljstva nakon smrti Mahse Amini 2022.
Istovremeno, u političkim krugovima godinama se spekulira da upravo on – a ne neki kompromisni senior‑klerik – figurira kao realni kandidat za nasljednika svog oca, oslonjen na sigurnosni aparat više nego na religijsku težinu ili karizmu. To ga čini nečim puno opasnijim od običnog “sinčića režima”: on je potencijalni budući vladar, kalibriran na logiku sile, kontrole i zatvaranja sustava.
Carstvo nekretnina
Nedavmo istraživanje Bloomberga i niza medija razotkrilo je ono što su u Iranu mnogi godinama naslućivali: iza retorike skromnosti i “revolucionarnog života” krije se globalni portfelj luksuznih nekretnina povezan s Mojtabom Khameneijem. Preko mreže paravana – offshore tvrtki, povjerljivih poslovnih partnera i trustova – istražitelji su povezali njegov krug s imovinom procijenjenom na više od 100 milijuna funti:
► 11 nekretnina na londonskoj ulici “Billionaire’s Row” i "Bishops Avenue", ulici poznatoj po praznim, ali blindiranim vilama globalne elite
►luksuzni hoteli i komercijalne nekretnine u Europi, uključujući objekte u Njemačkoj i Španjolskoj
►vile u elitnim četvrtima Dubaija, kupljene putem kompanija registriranih u nizu jurisdikcija s blažim nadzorom vlasništva
►sofisticirani financijski aranžmani, hedge fondovi i investicijski računi koji kruže između Londona, Dubaija i Singapura, s novcem čiji izvor analitičari povezuju s prihodima od iranske nafte i mreža koje zaobilaze sankcije.
Bankovni računi
Istraživanja navode i da je još 2009. u Velikoj Britaniji zamrznut bankovni račun povezan s Mojtabom, na kojem se nalazilo nevjerojatnih 1,6 milijardi dolara, što dodatno pojačava sumnje da njegova financijska moć nadilazi ono što bi se moglo opravdati standardnim prihodima religijskog dužnosnika. Dakle, narod mu je gladan, a on na računu ima 1,6 milijardi dolara!
U novom valu otkrića, imena njegovih poslovnih “operativaca” pojavljuju se i u odvojenim slučajevima: jedan od ključnih suradnika sankcioniran je zbog navodnog financiranja IRGC‑a (garde) i kupnje europskih nekretnina novcem iz “tajnog” trgovanja naftom.
Službeni Teheran sve to negira ili ignorira, pozivajući se na “cionističke i zapadne kampanje blaćenja”. No broj dokumenata – zemljišnih knjiga, registara kompanija, curenja podataka o vlasništvu preko offshore sustava – čini priču sve teže obranjivom pred međunarodnim publikom, ali i u očima iranske javnosti koja te informacije neumoljivo dijeli na Telegramu i satelitskim kanalima.
Raskoš iza vela “islamske skromnosti”
Iranski režim desetljećima inzistira na slici skromnih vjerskih vođa: jednostavne kuće, skromna odjeća, obična hrana, retorika “života s narodom”. Iz te perspektive, prizor sina vrhovnog vođe koji neformalno gospodari portfeljem nekretnina kakav bi bio impresivan i za europskog oligarha – nije samo moralni problem, nego udar na samu mitologiju Islamske Republike.
Dok su u Teheranu redovi za ulje i rižu, a mladi prosvjednici ginu od metaka, batina i vješala nakon valova prosvjeda 2009., 2019., 2022., 2025. i 2026., dio elite ulagao je novac od nafte i mreža zaobilaženja sankcija u londonske vile, hotelske komplekse i investicijske fondove. U zemlji gdje su simboli “dekadentnog Zapada” službeno zabranjeni, dio vrha režima tiho živi upravo taj zabranjeni san – uz privatno osiguranje, diskretne vozače, šoping u europskim gradovima i djecu koja studiraju daleko od suzavca i moralne policije.
Na unutarnjoj sceni taj se raskorak pokušava zakrpati propagandom: državna televizija i provladini mediji stalno ponavljaju priču o “neprijateljskim lažima”, a službeni narativ pozicionira Khameneijevu obitelj kao primjere jednostavnosti i skromnog života. No svaka nova istraga, svaka slika zamračene londonske vile u vlasništvu anonimne offshore tvrtke, sve teže stane pod tepih. Za mlade Irance, koji kronično pate od nezaposlenosti, inflacije i represije, ta otkrića cementiraju uvjerenje da se režim ne razlikuje od korumpiranih elita u drugim autoritarnim državama – samo što ovdje dolazi u pakiranju religijske retorike.
Obitelj u sjeni i privilegiji bez odgovornosti
O Mojtabinoj užoj obitelji iznimno se malo zna – dijelom zato što režim namjerno drži privatni život najviših dužnosnika izvan domaćih medija. Strani izvori i istraživački radovi navode da su djeca i rodbina vrhovnog vođe duboko umreženi u gospodarstvo, od fondacija (bonyad) do kontrolnih paketa u bankama, telekomima i energetskim tvrtkama. Za razliku od prosječnoga iranskoga građanina, oni se ne susreću s realnim posljedicama sankcija: lijekovi i roba im stižu, putne zabrane zaobilaze diplomatskim putovnicama, a strani računi i nekretnine osiguravaju zalihu i utočište čak i u slučaju političkog potresa.
To stvara dvostruko društvo: jedno, koje se u državnoj retorici naziva “narodom mučenika”, i drugo, zatvoreni krug povezan brakovima, kumstvima i poslovnim aranžmanima, unutar kojeg je Mojtaba Khamenei jedan od ključnih čvorova. U tom klubu, ideologija služi kao zaštitni znak – opravdanje za represiju, instrument za mobilizaciju protivnika – ali ne i kao stvarni obrazac života. Oblici luksuza možda su diskretniji nego kod zaljevskih monarhija, ali princip je isti: vlast se razumije kao pravo na rentu, ne kao služenje.
Licemjerje naftaškog teokratskog kapitalizma
Priča o Mojtabi Khameneiju nije samo osobna biografija, nego ogledalo sistema koji se iznutra sve više pretvara u hibrid teokracije, sigurnosne države i naftaškog kapitalizma. Režim koristi sankcije kao izgovor za unutarnju represiju i gospodarsku kontrolu, ali istovremeno razvija sofisticirane kanale za prodaju nafte i financijske operacije u sjeni, od kojih disproporcionalno profitira uski krug povezan s vrhom vlasti.
Dok se običnim građanima govori o “izdržljivosti” i “žrtvi za otpor imperijalizmu”, dio elite nagrađen je londonskim adresama i europskim hotelskim lobijima u kojima ne vrijede pravila prisilnog nošenja hidžaba, zabrane alkohola ili cenzure. I tu se rađa ključni politički naboj: nije problem samo što elita živi bolje – to je slučaj u svim društvima – nego što živi u potpunoj retoričkoj kontradikciji s ideologijom kojom opravdava nasilje, siromaštvo i gušenje elementarnih sloboda.
Dokle god se imena poput Mojtabe Khameneija spominju u kontekstu tajnih računa, nekretnina i represije, svaka priča o “čistoj revoluciji” i “skromnim vođama” bit će sve praznija parola. U tom raskoraku između propovijedi i prakse, između Teherana i londonske ulice milijunaša, nalazi se možda i najveća pukotina današnje Islamske Republike.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....