Tako je to s pornićima, nitko ih ne gleda, a tržište je milijunsko. Još od 1949. Kina je zabranila snimanje i distribuciju pornića. U najgoroj varijanti prekršitelji mogu računati i na kaznu doživotnog zatvora. Čak i za kućne uratke može se završiti u zatvoru ako sudac procijeni da je "filmić" kroz privatne poruke ili druge kanale dospio do velikog broja znatiželjnih ruku, ako me razumijete... Tijekom Kulturne revolucije šezdesetih i sedamdesetih godina čak su i neeksplicitni ljubavni romani proglašavani pornografijom, a seksualni odnos samo radi užitka smatrao se dekadentnim, buržujskim, u proturječju sa socijalističkim poimanjem discipline u doba Mao Ce Tunga. Seks je ok ako služi za pravljenje nove generacije udarnika, inače, jok.
A stav Partije nije se od tada bitno promijenio. Uz glavnu ulicu u pekinškoj četvrti Xicheng nalazi se "Nacionalni ured za borbu protiv pornografije i ilegalnih publikacija". Ova institucija za borbu protiv pornografije dijeli zgradu s "Centrom za proučavanje Xi Jinpingovih misli o kulturi". Ured je podređen propagandnom odjelu Komunističke partije, a u prošlosti je progonio i zabranjeni politički sadržaj, primjerice onaj o ujgurskoj ili tibetanskoj neovisnosti. Pekinški "ćudoredari" danas puno pažnje posvećuju seksualnim filmovima, primjerice kroz kampanje "Čista mreža" i "Zaštita mladih".
Međutim, i Kinezi vole "bacit oko". Iako "veliki vatrozid" kojim Kina štiti svoj internetski prostor ne dopušta precizne podatke, prema nekim statistikama Kinezi čine nekih 20 posto svjetske gledanosti pornića. Drugi podaci govore da i do 80 posto mladih muškaraca i 50 posto mladih žena u Kini uživa u pornićima. I neka ih, ali... odakle Kinezima uvid u ovu granu filmske umjetnosti ako je već i sama distribucija, a kamoli snimanje, strogo kažnjivo?
Nema ljubavi do bratske ljubavi. Narodna Republika Kina desetljećima se trudi, čak i prijeti da će, bude li trebalo, silom osvojiti Republiku Kinu, dakle Tajvan. A Tajvan se, kao ne da. A zapravo se dogodilo obrnuto – Tajvan je osvojio Kinu čim je ujak Hao dobio erekciju. Naime, "Ujak Hao i njegove žene" je "film za odrasle" čija se radnja događa u okrugu Hengshan u kineskoj pokrajini Hunan, domovini Mao Ce Tunga. Ujak Hao napreduje od običnog zaposlenika državne tvornice gnojiva do pripadnika visoke klase, druži se s moćnicima i spava s mnogim ženama, iako ima ozbiljan problem s erekcijom, koliko se da vidjeti u filmskom serijalu u tri nastavka, od kojih svaki traje uru vremena.
"Velik dio naše publike misli da snimamo u Kini", kaže za njemački Spiegel 29-godišnja Ai Xi, koja glumi snahu Ying. "Naš je posao održavati to uvjerenje." U nastavku pojašnjava da je tajvanska pornografska industrija "geopolitički najeksplozivnija na svijetu". Stvar bi trebala biti laka jer se na Tajvanu, kao i u Kini, govori mandarinski. Ali kao što i kod nas za neke stvari postoje stručni izrazi koji mogu otkriti podrijetlo aktera, primjerice pimpek ili čuna, tako i na Tajlandu glumci moraju paziti na dijalektalnu razliku pri korištenju riječi penis.
"Inače bi čarolija nestala", kaže Ai, misleći pritom na ekonomski aspekt kod snimanja "kineskih" pornića. U Kini "veseljka" zovu "pijetao", a na Tajvanu "batina", pa u nekim scenama nije ni lako ostati ozbiljan u ključnom trenutku. Tvrtka za koju Ai Xi radi prije je titlovala dijaloge, koristeći pojednostavljeno kinesko znakovlje, ali to im se nakon nekog vremena učinilo besmislenim. Razlike u naglasku danas rješava umjetna inteligencija, što je korisno saznanje i hrvatskim televizijskim kućama koje nacionalnu publiku prečesto bombardiraju zagrebačkim naglascima (uzmite za primjer pojam "aspirin"). Umjetna inteligencija, kažu, savršeno "pegla" razlike u naglascima. Jedino kad je "akcija" na vrhuncu malo "šteka".
Kapitalizam je neumoljiv – Kina s 1,4 milijarde stanovnika tajvanskim filmašima nudi potencijalno tržište od nekoliko stotina milijuna gledatelja koji se, zbog zakonskih zabrana, ne mogu osloniti na domaću pornoindustriju. Iako pornići slabo poznaju jezične barijere i ne pate od složenih dijaloga, svako tržište voli domaće uratke. Publika se u tim scenama voli poistovjetiti s filmskim junacima, puno više nego s Batmanom, Oskarom Schindlerom ili Forest Gumpom.
Ai Xi rođena je na Tajvanu, a zatim se s roditeljima preselila u Englesku, gdje joj je otac doktorirao. Kasnije je studirala ekonomiju na elitnom kalifornijskom sveučilištu Berkeley, gdje je diplomirala na razlici kineske i zapadne razvojne politike, pa stoga i kad govori o pornoindustriji, spominje stručne izraze poput "tržišne ravnoteže" i "potrošačkog bazena". Snimanje pornića nije njezin životni stil, nego karijera koju je svojevoljno odabrala prije četiri godine. A ekonomija je tu bila prilično jasna – Kina ima više od milijardu, a Tajvan samo 24 milijuna stanovnika. U Kini postoji tržište za ovaj segment filmske umjetnosti, a na Tajvanu ograničen broj glumaca i glumica. Tajvanke stoga spadaju među najbolje plaćenim glumicama u pornoindustriji. Po sceni zarade 2700 eura, navodi Der Spiegel, a prije nekoliko godina zarađivale su i više.
Tvrtka "Model Media", na mandarinskom "Madou", najpoznatija je tajvanska erotska kompanija, osnovana 2019., mada piratske kopije njihovih filmova nagrizaju poslovanje tvrtke koja je objavila zatvaranje. Njezin direktor Aron diplomirao je elektrotehniku, bavio se snimanjem putopisa po Australiji za YouTube, a sada vodi tim s više od 40 ljudi.
"Kad snimate na Tajvanu, postoji samo nekoliko stvari koje ne smijete raditi", kaže. "Brutalne stvari, nasilje. Ali ako snimate mekše filmove, vlada vas ostavlja na miru." Međutim, to što oni snimaju na Tajvanu ne mogu nikome prodati. Ljudi radije gledaju besplatne porniće na internetu. Ali u susjednoj NR Kini ima potencijala. Klijenti su im pretežno muškarci između 25 i 35 godina. Filmovi se distribuiraju putem poveznica koje vode do aplikacije. Kineskim vlastima takvu je aplikaciju teže blokirati nego internetsku stranicu. Jednom kada je aplikacija instalirana, trajno ostaje na telefonu i tako već 37 milijuna puta.
"Model Media" godišnje proizvode između 80 i 100 pornografskih filmova, većinom heteroseksualnih, nešto malo homoseksualnih, a Kinezi najčešće plaćaju karticom ili WeChatom. Rizik da ih vlasti otkriju snose sami.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....