Već u prva dva mjeseca rata u Ukrajini do nas su stigli deseci priča o snalažljivosti i herojstvu skromnih, običnih ljudi iz ukrajinskih sela i gradova. Ponešto od toga svakako treba staviti na "račun" propagandnom "fejkanju", ali većina ih je ipak autentična i spremna da uđe u legendu.
Tako se na Redditu pojavila priča o nevjerojatnom podvigu Vitalija Dmitroviča Onoprienka, znanom i kao Zelenko. Odakle mu taj nadimak, povijest njegova sela ne bilježi, kaže se duhovito u filmiću.
Kako bilo, rat je odmah na početku invazije, 26. veljače, stigao i pred njegova vrata, gdje je jednog dana zatekao artiljeruju. Došao mu je prijatelj koji je predložio da se, unatoč poznijoj dobi, stave na raspolaganje ukrajinskim snagama, ali regrutacijski centar bio je već zatvoren. Rusi su stigli.
Zelenko ipak nije odustajao, bitka se vodila posve blizu njegova doma i Vitalij priča kako su se u selu iz obližnje šume jednog dana pojavila petorica ukrajinskih vojnika. Pitao ih je da mu daju pušku, no odgovorili su da nemaju više baš nijednu slobodnu i rekli mu da pogleda u parkiranim i ostavljenim ruskim vozilima. Došli su do zadnjeg u nizu, bio je to kamion marke "Ural". Nakon što se pregledom uvjerio da vozilo nije minirana klopka, ušao je, ali nije našao nikakvo oružje. Ali jest streljivo! Momci su se u međuvremenu vratili u šumu da bi nastavili otamo pucati na neprijatelje, a što je Zelenko uradio?
Okrenuo je kamion i uputio se na cestu punu ruskih kontrolnih točaka. Gotovo sve ih je, mrtav-hladan, prošao bez zaustavljanja jer je točno pretpostavio da će straže na njima pretpostaviti da je njihov. Međutim, jedna od patrola na cesti ipak ga je odlučila zaustaviti. A on... samo je pokazao 'bosanski grb' ruskom vojniku i dao gas, nastavljajući punom brzinom naprijed. Nakon toga, uspio je skloniti svoj "ratni trofej" u obližnjoj šumi. Suseljani su znali za to, ali su čuvali tajnu.
Sve dok, nakon mjesec dana, Ivankov i obližnja sela nisu oslobođeni, a kamion, zajedno sa streljivom, predan Ukrajinskoj vojsci. Bili su oduševljeni i zahvaljivali Vitaliju Dmitroviču Onoprienku, a on im je nesebično odgovorio: "Nosite to, momci, meni ne treba."