Pravila u svakom ratu uvijek su ista: najprije kreće neprijateljeva dehumanizacija i potom demonizacija, a sve kako bi se bez suvišnih pitanja mogla provesti masovna likvidacija. Podvlačenje razlika između zaraćenih strana, pa makar se radilo i o istome narodu, sveti je posao političara i dežurnih ratnih huškača.
Rat u Ukrajini, kao što znamo, nije nikakva iznimka, no razmjeri i tehnika ocrnjivanja koju primjenjuju u Moskvi kao da se ni za jotu nisu promijenili još od križarskih ratova i srednjovjekovne inkvizicije. Ukrajinci su kanibali i štovatelji Sotone, muškoljubi i obožavatelji nacista i SS-a, podmukli djecoubojice i perverznjaci. To sve, uz više nego infantilne ilustracije, stoji u knjižici koju rusko Ministarstvo obrane dijeli svojim vojnicima koji ratuju u Ukrajini, ali i ruskoj djeci po školama.
U čemu je razlika?
Indikativno je i da propagandisti ruskog Ministarstva obrane jako vole kade. U knjižici koja ima ukupno 28 slikovnih prikaza i nosi naslov "U čemu je razlika?" barem su dva crteža koji opisuju kontrast između ruskih i ukrajinskih ideala a da se pritom služe tradicionalnom posudom za kupanje. Na jednoj slici ruski vojnik s puškom u ruci grli svoju ženu i kćeri, a nasuprot njemu dva ukrajinska gay vojnika grle se u kadi, iz koje izviru srca. Na drugoj slici ruski vojnik potopljen je u kadu sa svetom vodom uz asistenciju pravoslavnog svećenika, dočim naspram njega ukrajinski vojnik, također u kadi, grli Sotonu i nacističkog časnika SS-a.
Ova je knjižica dosad pronađena više od nekoliko desetaka puta u stvarima poginulih ruskih vojnika na fronti kod Zaporižje. Časnici 65. mehanizirane brigade Ukrajinske vojske dostavili su je na uvid zapadnim medijima, među ostalim i španjolskom El Paisu. Ruski mediji izvijestili su još prošlog proljeća da je ista ta knjižica umobolnog sadržaja podijeljena djeci u ruskim školama.
Osim kade, omiljeni artefakt Putinovih "marketinških stručnjaka" je očito i dječja igračka, plišani medvjedić. Na jednoj od slika, pod tradicionalnim sloganom "razlika između nas i njih...", ruski vojnik djetetu daje plišanog medvjedića, dok njegov ukrajinski kolega predaje istu igračku djetetu, ali u njegovoj se nalazi eksplozivna naprava. Na drugoj "razlikovnoj" ilustraciji ukrajinski vojnik krade istu tu igračku djeci koja plaču. Na sljedećoj stranici ilustracija je Rusa koji štiti dječja kolica tijekom borbe, dok ih Ukrajinac na usporednoj slici koristi kao štit...
Knjižica sadrži scene za koje je Goebbelsova propaganda misaona imenica, mada je intencija ista: na jednom crtežu ruski vojnik kleči pred grobom ispod zastave s likom Krista, a ispred njega ukrajinski vojnik kleči pred grobom u pratnji figure koja predstavlja đavola, Sotonu, i to onu čije je lice pokrila nacistička svastika. Na sljedećoj ruske trupe patroliraju selom u kojem vlada mir i harmonija, dok Ukrajinci osvojeno selo spaljuju dok mašu nacističkim zastavama i pogubljuju djecu.
Osim što su stupidne u kognitivnom smislu i na razini srednjovjekovnih anatema, neke od situacija prikazanih u ruskom dokumentu strše jer su dijametralno suprotne stvarnosti. Prikazujući rusku agresiju u Ukrajini kao obranu tradicionalne obitelji, a nasuprot degeneraciji takvih vrijednosti s ukrajinske strane (pri čemu se posebno implicira navodna homoseksualnost), zanemaruje se istina da je Ukrajina također vrlo konzervativna zemlja i da je i tamo homofobija priličan problem, premda nije ugrađena u državnu politiku kao u Rusiji. Istinabog, Kremlj možda ovim lažima nastoji pridobiti neke Ukrajince za svoj državni koncept (a nasuprot težnji Zapadu i Europi, koja im se prikazuje kao dekadencija i pederluk), no činjenica je da svi ratovi daju vjetar u jedra ekstremnoj desnici i nimalo liberalnim nacionalistima.
Zastava EU-a pojavljuje se u ruskoj knjizi o "različitostima" na mnogim demonstracijama LGBT zajednice ravnopravno uz nacističke ambleme. Pamflet također sadrži i brojne crteže ukrajinskih vojnika koji izvode svetogrđa, poput mokrenja na grobljima ili paljenja crkava.
Pablo Sapag, profesor povijesti propagande na Sveučilištu u Madridu, dobio je na uvid ruski "obrazovni" materijal i objašnjava da ovaj pamflet navlas slijedi dekalog ratne propagande koji je uspostavio britanski ratni ured još tijekom Prvog svjetskog rata. Model, po njegovim riječima, slijedi nacrt za anatemiziranje neprijatelja otprije stotinu godina i jedino što je u njemu novo je etiketa homoseksualnosti. Ostalo je sve isto: princip povezivanja neprijatelja s đavlom; kontrast između dobra i zla; ideja "transfuzije", koja nastoji istaknuti zajedničku povijest s potencijalnim konzumentom sadržaja u istočnoj Ukrajini, gdje je stanovništvo koje je svakako bliže ruskoj nego europskoj kulturi. Nezaobilazno je i jedno načelo, a koje se može uočiti i u prethodnim ruskim ratovima: akcije Kremlja predstavljaju se kao sveti cilj koji štiti Pravoslavna crkva.
Adrián Huici, profesor povijesti propagande na Sveučilištu u Sevilli, primjećuje da je ruska knjižica s crtežima neodoljivo nalik na postere koje su koristili Francuzi tijekom Velikog rata, a u kojima je također korištena glavna propagandna strategija toga vremena, takozvana "propaganda zvjerstva". I tada su zločini nad maloljetnom djecom bili ključni krimen koji je pripisivan isključivo neprijatelju.
Posebno poglavlje ovog proizvoda sramotne ruske državne mašinerije je tema tretmana ruskih zarobljenika. Na jednoj ilustraciji u knjižici dva ruska medicinara pažljivo se brinu za ranjenog ukrajinskog vojnika, dok na drugoj strani Ukrajinac (koji na odori nosi amblem pukovnije Azov) sadistički bičuje zarobljenika. Pokraj njega prikazani su drugi Ukrajinci kako nožem ubadaju ratnog zarobljenika.
Ako u aktualnom rusko-ukrajinskom sukobu postoji vojska koja sustavno muči ratne zarobljenike, to je nesumnjivo ruska strana. To je službeno utvrđeno i najnovijim izvješćem Ujedinjenih naroda od 1. listopada. Ako se i zanemare drugi dokazi, fotografije mučenika iz ruskih kazamata nakon razmjena zarobljenika o tome masovno svjedoče: mršavi i neuhranjeni, pokriveni krastama i ranama, Ukrajinci se upravo drastično razliku po fizičkom izgledu od oslobođenih Rusa. Osim toga, najnovije videosnimke koje datiraju iz rujna prikazuju brutalno rusko pogubljenje gotovo 20 ukrajinskih vojnika zarobljenih u borbi kod Pokrovska.
Do današnjega je dana okosnica propagande Kremlja kojom nastoji opravdati invaziju na susjednu zemlju inzistiranje na takozvanoj nacifikaciji Ukrajine. Pukovnija Azov i dalje im je krunski primjer toga grijeha, ali bez ikakvih podrobnih obrazloženja. Stalna prisutnost nacističkih časnika na propagandnim slikama projicira želju Moskve da ilustrira tezu kako se bori protiv neprijatelja koji je predstavljao najveći rizik za njihovu domovinu u novijoj povijesti.
No između zemlje koju su u svoje ruke preuzeli nacisti i ukrajinske stvarnosti postoji velika i stvarna razlika, jasno uočljiva već od činjenice da je vodi Židov Volodimir Zelenski. Ukrajina ima evidentan problem s marginalnim pojavama krajnje desnice, no on je posve uobičajen u svim zemljama koje su napustile sovjetsku upravu, od istočne Njemačke pa do Poljske, uključujući i samu Rusiju.
