StoryEditor
Svijetgori i od hitlera

Uklanjanje krvnika Leopolda: diljem Belgije padaju kipovi u čast belgijskog kralja, peticiju potpisalo više od 100.000 osoba

17. lipnja 2020. - 23:07
AFP

U sjedištu ujedinjene Europe, baš kao u Hrvatskoj devedesetih, ovih su dana sporni spomenici.

Po jednima se ruše, a po drugima "odnose na čišćenje" i "privremeno uklanjaju", no i te su retoričke vratolomije Hrvatima iz nedavne povijesti dobro poznate.

Riječ je o kipovima podignutim u slavu belgijskoga kralja Lepolda Drugog, najvećega nepoznatog krvoloka u povijesti čovječanstva i ubojice većeg od Hitlera.

Za vrijeme njegove vladavine nad afričkim Kongom, koja je ukupno trajala 23 godine (od 1885. do 1909.), smrtno je stradalo više od deset milijuna Afrikanaca.

Bio je monstrum koji je ropskoj radnoj snazi dao rutinski odsijecati ruke ako mu ne bi priskrbili propisanu dnevnu dozu kaučuka, a njegovi plaćenici su na najmanji znak nepokornosti spaljivali čitava sela sa živim ženama i djecom i provodili genocid nad čitavim afričkim narodima.

Na prodaji gume i kakaovca Leopold je sebi priskrbio ogromno bogatstvo, a Belgija se zahvaljujući njemu i danas diči svojom kolonijalnom raskoši i industrijom čokolade razvijenoj na crnačkoj krvi.

Bez obzira na to što odavno nije ni jednobojna ni jednoumna zemlja, trebalo se dogoditi brutalno policijsko ubojstvo s druge strane oceana (George Floyd) kako bi tamošnje društvo počelo ozbiljno preispitivati tradiciju veličanja svojega krvavoga suverena.

Flandrijsko-valonskim prijeporima pridruženi su tako i oni tradicionalističko-antikolonijalistički.

Najprije je u Bruxellesu Leopoldov spomenik u više navrata osvanuo išaran pogrdnim grafitima, a onda je pokret Black Lives Matter počeo isto raditi i u drugim gradovima Belgije.

Putem društvenih mreža pokrenuta je zatim peticija za uklanjanje svih Leopoldovih spomenika koju je dosad potpisalo više od stotinu tisuća Belgijanaca.

Ubrzo su obožavatelji kolonijalne tradicije pokrenuli i kontrapeticiju za ostanak i očuvanje monumenata bivšega kralja, no u uvjerljivoj su manjini i skupilo ih se jedva osam tisuća.

Nije pomoglo ni to što je belgijski princ Laurent stao u obranu svoga pretka, pravdajući ga da nikad u životu nije nogom stupio u Kongo, pa ne može biti ni kriv za patnje ljudi u toj zemlji.

Leopold je, međutim, Kongom i formalno vladao kao svojim privatnim posjedom, da bi ga tek nakon njegove smrti preuzela belgijska država.

Nakon što je više puta nagrđen i oštećen, zalijevan bojom, pa čak i zapaljen, najstariji javni spomenik Leopoldu Drugom u predgrađu Antwerpena ovih je dana naposljetku nečujno uklonjen. Ushićenje antirasista zbog prestanka veličanja "zlog čovjeka“ je, međutim, kratko trajalo: nakon pritisaka druge strane, gradonačelnik je izjavio kako je spomenik maknut zbog restauracije.

Ljubitelji Leopoldova lika i djela ističu kako je nedavno u postolje spomenika dodana i ploča o strahotama u Kongu, te da je time ravnopravno zaokružena priča o jednoj povijesnoj epohi.

Pravdanje Leopolda obično započinje tvrdnjama da on nije kriv za ono što su radili njegovi kolonijalni upravitelji, a vrhunac relativizacije njegovih nedjela je zaključak kako je morao ignorirati sve užase u Kongu kako ne bi oslabio monarhiju. Kritiziranje kolonijalne prošlosti Belgije i sve jači antirasistički pokret obično se etiketira kao napadače na belgijski identitet, a najglasniji u tome su flamanski separatisti, zagovaratelji tzv. humanog nacionalizma.

Do daljnjega ostaje nepoznato hoće li trend uklanjanja Leopoldovih spomenika stati ili će se nastaviti domino-efektom, no Belgija se i bez toga provjetrava i mijenja. Prosvjetni dužnosnici najavljuju skore promjene školskih kurikuluma kojima će biti prekinuta obrazovna šutnja o kolonijalnoj prošlosti zemlje, a i državni tajnik za urbanizam otvorio je stručnu raspravu o sudbini takve vrste spomenika koja uključuje i mogućnost njihove trajne dislokacije.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

20. rujan 2020 11:29