U jeku ruske agresije na Ukrajinu, siva eminencija svih francuskih predsjednika, Attali, iznio je zanimljivu tezu, koju i danas mnogi dijele. On kao svjedok vremena pri padu Berlinskog zida, u svojstvu savjetnika predsjednika Mitterranda, izišao je s prijedlogom da se Rusija zajedno s ostalim narodima istočne Europe integrira u Europsku zajednicu. Attali tvrdi da taj projekt nije uspio jer ga je blokirao SAD.
Da je to i točno, da je takva ideja postojala, a jest, i da ju je SAD amenovao, takva integracija ne bi prošla, ne zbog odbijanja Zapada, već zbog činjenice da je, izuzev vladavine Petra Velikog, samosvijest Rusije kao nečeg oprečnog i moralno superiornog Zapadu, kao zasebnoj kulturi i civilizaciji, duboko ukorijenjena u ruskoj eliti.
Integracija Rusije na Zapad je utopija. Potreban je kratki izlet u povijest da bismo razumjeli i današnju Rusiju i Putina.
Projekt pozapadnjenja Rusije Petra Velikog, kako upozorava ruski pisac Sergej Tseytlin, bio je nametnut odozgor, od vrha carske hijerarhije "i nije proizašao iz prirodne evolucije ruskog naroda, naprotiv, bili su u oštroj suprotnosti". Ruska pravoslavna crkva i svi veliki mislioci prošlih stoljeća, Homjakov, Danilevski, Čadajev, Solovjev, Tjutčev, Hercen, Dostojevski, dijelom Berdjajev, Glinka... smatrali su pozapadnjenje opasnošću za identitet i čistoću Rusije koja ima posebnu misiju u povijesti.
Ne može se reći da su svi oni mrzili Zapad, naprotiv, no smatrali su ga moralno dekadentnim, a katolicizam i protestantizam inferiornim inačicama kršćanstva koje su inficirane neprihvatljivim grijehom racionalizma. Paradoksalno je, kako piše Berdjajev u djelu "Izvori i smisao ruskog komunizma", da je Oktobarska revolucija koja je progonila rusku religioznu misao, kroz usta Lenjina i Staljina kojeg Putin rehabilitira, imala isti moralistički stav prema Zapadu nazivajući ga dekadentnim i ogrezlim u materijalizam, a komunizam je tomu kontrapunkt, smatrao je Lenjin, kao i danas patrijarh Kiril!?
Zato, sasvim suprotno, umjesto pozapadnjenja Rusije, svi ti autori kroz povijest smatraju da treba rusificirati Zapad i pomoći mu iz blaga ruske duhovnosti, moralnih vrijednosti i mistike da se vrati na pravi put pod vodstvom Trećeg Rima, Moskve. Solovjev tako, prijatelj našeg Strossmayera, smatrao je da je prvi milenij pripadao Romanima, drugi Germanima, a treći će pripasti Slavenima na čelu, a s kim drugim negoli Rusijom. To je ono, prevedeno u današnji politički kontekst, što Putin naziva "Euroazijskim projektom". U prijevodu, ne pozapadnjenje Rusije, već rusizacija Zapada, Rusije koja je sačuvala moralne vrijednosti i čistoću koja svu svoju raskoš pokazuje upravo u Ukrajini.
Učiteljica Povijest
Pozapadnjenje Rusije i iz drugih razloga nije moguće, barem za sada. Opet nam treba Učiteljica Povijest. Ruski teritorij nikada nije bio dio Rimskog Carstva ili Svetog Rimskog Carstva, nije sudjelovao u europskoj renesansi, u znanstvenoj revoluciji, u prosvjetiteljstvu (kao ni Srbi). Dok je Europa ponovno otkrila grčko-rimske klasike tijekom šesnaestog stoljeća, Rusija se borila protiv tatarsko-mongolskog prodora. To je rupa u ruskoj (kao i srpskoj) povijesti i formiranju vlastita kolektivnog (ne)svjesnog. U ruski i srpski otpor eurointegracijama treba, među inim, uračunati i ove povijesno-kulturološke činjenice. Zastupnici liberalne demokracije u Rusiji su uvijek bili manjina, ili marginalizirana, ili ucmekana kao opasna zapadna peta kolona (Đinđić u Srbiji).
Ruska pravoslavna crkva, pak, kao ideološka potka antizapadne velikoruske mitomanije generirane stoljećima, na početku ove korizme kroz propovijed patrijarha Kirila, ne govori o agresiji na Ukrajinu, već o metafizičkoj borbi dobra (Rusija) i zla (Europa) koja, zamislite, dopušta gay parade, pa zato Ukrajinu treba slistiti jer pristaje uz taj dekadentni Zapad. "Pederi" zapravo rade invaziju na Ukrajinu, ne Putin, on Ukrajinu brani od "pedera", zajedno s Kirilom. Bizarno.
Rusija se, kako napisah, formira ne samo kao teokratska država, već i etička država, u kojoj bivši komunist Putin i Kiril, čije je svećenike progonio i ubijao, idu ruku pod ruku. U Rusiji je sve paradoks, osim jednoga: Mi ne želimo Zapad, želimo ga rusificirati. A za to na Zapadu imaju mnoštvo korisnih idiota i korumpiranih političkih vođa koji iznutra dijele Europu.
Zato ne treba čuditi da je uoči agresije na Ukrajinu na osovini Putin – Kiril 4. veljače završen proces donošenja Putinova predsjedničkog dekreta o "tradicionalnim vrijednostima ruske države". Ovaj dokument je vrlo indikativan jer Rusiju suprotstavlja dekadentnom Zapadu, u kojem u 21. stoljeću reinkarnira ideje otprije 200 i više godina. Dokument navodi niz vrijednosti na kojima bi se temeljila Rusija, poput, "konstruktivnog rada" (!?), dajući sliku etičke države u kojoj je zakonom propisano (!?) da Rus mora biti "pošten", "normalan" (homosekualac nema status čovjeka, kamoli Rusa) i usmjeren "duhovnim vrijednostima", valjda kao multimilijarder Putin.
Attali i slični koji problem vide u pogreškama Zapada, ili SAD-a (bilo ih je, koja država ih kroz povijest i sadašnjost nije činila?), gube iz vida (namjerno?) da ruska agresija na Ukrajinu i Putinova politika općenito nema veze s našim greškama, već su joj korijeni u etnopsihijatriji ruskih političkih, religijskih i intelektualnih vođa taloženoj stoljećima.