Novinari Radija Slobodna Europa zajedno s ukrajinskim stručnjacima rastavili su gotovo očuvani ruski napadački dron Geranj-4 (Geran) kako bi otkrili što ga čini bržim i težim za presretanje od ranijih inačica. U njegovoj unutrašnjosti pronašli su turbomlazni motor, kameru, komunikacijsku opremu i brojne strane elektroničke komponente. Analiza pokazuje da je Rusija razvila novu generaciju bespilotnih letjelica koje, zahvaljujući većoj brzini i visini leta, dodatno opterećuju ukrajinsku protuzračnu obranu.
Geranj-4 pripada obitelji ruskih napadačkih dronova razvijenih na temelju iranskog Šaheda. Za razliku od poznatijeg Geranja-2, ruska inačica propelerskog Šaheda-136 koristi mlazni pogon. Riječ je o letjelici za jednosmjerni napad: nosi bojnu glavu i uništava se pri udaru u cilj, umjesto da se nakon zadatka vraća u bazu. Novi model nastavlja razvoj ranijeg mlaznog Geranja-3, ali s konstrukcijom prilagođenijom većim brzinama i opterećenjima tijekom manevriranja.
Prema podacima koje prenose Radio Slobodna Europa i specijalizirani portal The War Zone, Geranj-4 može letjeti brzinom od približno 450 do 500 kilometara na sat. U drugim izvještajima navodi se širi raspon brzina, ovisno o inačici i režimu leta. Ukrajinski izvori procjenjuju domet na do približno 850 kilometara, dok su stručnjaci u reportaži naveli da su letjelice s takvim pogonom već prelazile više od 700 kilometara, od okupiranog Krima do Lucka na sjeverozapadu Ukrajine. To omogućuje napade duboko u ukrajinskoj pozadini.
Podaci o najvećoj visini leta razlikuju se među izvještajima. Dok pojedini izvori navode oko četiri do pet kilometara, analiza primjerka koji je pregledao Radio Slobodna Europa govori o mogućnosti dosezanja osam kilometara.
Veća brzina obrani ostavlja manje vremena za otkrivanje, praćenje i djelovanje. Let na većim visinama dodatno otežava uporabu dijela jeftinijih sredstava kojima Ukrajina obara sporije propelerske dronove. Geranj-4 nije neoboriv, ali za njegovo presretanje mogu biti potrebni brži dronovi presretači, borbeni zrakoplovi ili drugi sustavi protuzračne obrane. Time raste i pritisak na ograničene obrambene resurse.
Na pregledanom primjerku novinari su pronašli kameru koja, prema njihovoj analizi, ima dnevni, noćni i infracrveni način rada te deseterostruko optičko povećanje. U letjelici su bila i dva mobilna modema, kao i kineski mrežni modem koji može služiti za prijenos videosignala i povezivanje preko drugih letjelica. Takva oprema otvara mogućnost nadzora i usmjeravanja drona tijekom leta kada postoji odgovarajuća veza. Ipak, nije potvrđeno da svi primjerci imaju jednaku opremu niti da je veza u svim uvjetima dovoljno stabilna za neprekidno upravljanje.
Geranj-4 proizvodi se i sastavlja u Rusiji, a primjerak iz reportaže povezan je s kompleksom Alabuga u posebnoj gospodarskoj zoni u Tatarstanu, kod Jelabuge. To je jedno od ključnih središta ruske proizvodnje napadačkih dronova. Prema navodima ukrajinske vojne obavještajne službe koje prenose mediji, serijska proizvodnja mlaznih Geranja-4 i Geranja-5 organizirana je u Alabugi, uz sudjelovanje drugih ruskih dobavljača.
No ruska proizvodnja ne znači da su svi dijelovi domaći. U rastavljenom dronu pronađen je motor kineskog podrijetla, a na pločicama računala i komponente američke tvrtke Texas Instruments. Prisutnost takvih dijelova pokazuje koliko se ruska vojna industrija oslanja na strane tehnologije unatoč sankcijama. Sama oznaka proizvođača pritom nije dokaz da je ta tvrtka izravno isporučila komponentu Rusiji ili znala za njezinu konačnu uporabu.
Prema procjenama ukrajinske obavještajne službe, Rusija je tijekom 2026. dosegnula proizvodnju od oko 3000 Geranja-4 i Geranja-5 mjesečno. Taj se broj odnosi na oba modela zajedno, a ne samo na Geranj-4, te nije neovisno potvrđen. Ukrajina istodobno razvija brže i snažnije presretačke dronove namijenjene upravo novoj generaciji mlaznih napadačkih letjelica.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....