Ekologija i održivi razvoj s razlogom su jedne od glavnih tema posljednjih desetljeća, baš kao i elektronički uređaji, bazirani na novim tehnologijama. Budući da je zbog raza u Ukrajini tržište sirovina narušeno, vijest o novom nalazištu snažno odjekne.
Tako je odjeknula i vijest da su na sjeveru Švedske otkriveni milijuni tona rijetkih zemalja koje se koriste za proizvodnju baterija i elektroničke uređaje.
Nalazište nazvano Per Geijer nalazi se na švedskom dijelu polarnog pojasa, za koji se već desetljećima zna da je bogat rijetkim zemljama. Rudarsko poduzeće LKAB već ima najveći rudnik željezne rude u Europi.
Rijetke zemlje su rude 17 teških metala koji su osobito važni kod obnovljivih izvora energije i tehnologijama za zaštitu okoliša i klime. Potrebni su među ostalim za proizvodnju vjetroturbina i električnih automobila. Iako su te rude nazvane rijetkim zemljama, ima ih puno po raznim krajevima svijeta. Ali, vađenje i obrada su vrlo kompleksni i skupi, a i štetni za okoliš, piše Deutsche Welle.
Iako je EU u velikoj mjeri ovisan o tim sirovinama, rijetke zemlje se u Europi niti vade niti prerađuju na industrijskoj razini. Te sirovine se uvoze iz Kine. Kina raspolaže najvećim zalihama rijetkih zemalja na svijetu, slijede Vijetnam, Brazil, Rusija. I kod prerade i oplemenjivanja rijetkih zemalja Kina je na prvom mjestu.
Po navodima US Geological Surveya u siječnju 2022. je više od 60 posto proizvodnje rijetkih zemalja na svijetu otpadalo na Kinu, slijede SAD (16 posto), Mjanmar (9 posto) i Australija (8 posto).
Provjeri pa razglasi
"Pronalazak je dobra vijest za Europu i za klimu", kaže izvršni direktor LKAB-a Jan Moström. Prema procjeni toga poduzeća, nalazište u Švedskoj jedno je od najvećih takvih u Europi i moglo bi postati važan oslonac za klimatski neutralnu proizvodnju u Europskoj uniji.
Geografica Julie Klinger je pak sumnjičava. "Svaki put kad se objavi novo nalazište rijetkih zemalja, govori se u superlativima. Zato je važno da podatke pomno promotriti", kaže profesorica zemljopisa na Sveučilištu u Delawareu u izjavi za DW.
"Ako se pogleda vijesti o nalazištima rijetkih zemalja na Grenlandu, u Sjevernoj Koreji, u Afganistanu, u Turskoj, na morskom dnu ili na Mjesecu, uvijek se tvrdi da je to najveće ili jedno od najvećih nalazišta", dodaje ona i kaže da nalazište u Švedskoj mora biti provjereno.
I Nabeel Mancheri, glavni direktor udruge Global Rare Earth Industry Association, jedne neprofitne udruge poduzeća koja rade s rijetkim zemljama, suzdržan je. "Gospodarski gledano još se ne radi o zalihama", kaže Mancheri za DW. "Potrebna su još brojna bušenja i testovi. Još nemamo sve informacije o kvaliteti ruda."
Geografkinja Klinger smatra da može proći još deset do petnaest godina dok proradi rudnik. "To je tako ne samo zbog dopuštenja, iako se njih često navodi kao obrazloženje. Otvoriti novi rudnik izuzetno je velik građevinski i tehnički napor", kaže ona.
Proizvodnja i za nezeleni sektor
U Europskoj uniji postoje velike regulacijske prepreke za vađenje i proizvodnju važnih sirovina. Švedsko rudarsko poduzeće LKAB zahtijeva sad od EU-a ubrzanje postupka dodjele koncesije.
"Ako stvarno želimo unaprijediti proizvodnju koja neće biti štetna za klimu, moramo naći putove da taj proces znatno ubrzamo", izjavio je direktor LKAB-a Jan Moström pred novinarima nakon otkrivanja nalazišta.
I direktor udruge Mancheri kaže da je pokretanje rudnika za vađenje rijetkih zemalja tek pola posla. "Mora se izgraditi i prerađivačku industriju", kaže on napominjući da procesi izolacije i oplemenjivanja rijetkih zemalja troše puno energije.
Stručnjaci smatraju da je to kritično pitanje, jer se rijetke zemlje koriste u brojnim industrijama štetnim za okoliš. "Iako se u javnosti stalno naglašava značenje rijetkih zemalja za zelenu tehnologiju, te sirovine su važne i za rafinerije nafte i za primjenu u vojnoj industriji", napominje Klinger.
"Trenutno ni u Europskoj uniji ni drugdje ne postoji politika koja bi dobivene materijale zaštitila od korištenja i u sektorima koji su štetniji za okoliš", naglašava Klinger. Ni švedsko državno poduzeće LKAB ni druga rudarska poduzeća nisu dužna prodavati svoje proizvode poduzećima za obnovljive izvore energije.
"Ako rudarska poduzeća kao LKAB zahtijevaju da se ubrza postupak dobivanja koncesije, onda moraju postojati propisi EU-a koji će spriječiti da proizvodnja tih sirovina ide ne-zelenim sektorima", kaže geografkinja Julie Klinger, piše Deutsche Welle.
Dakle, vijest o nalazištu u Švedskoj raduje, ali joj treba pristupiti s provjerom i oprezom, najprije o veličini i značaju nalazišta, a onda i o ekološkim aspektima svega.
