StoryEditor
SvijetNema svetih krava

U eri jačanja desnice, stiže lijevi kontraudar s južne hemisfere: pobjede u Boliviji i na Novom Zelandu, demonstracije u Čileu...

26. listopada 2020. - 08:14
ČileAFP

Dok zadnjih godina širom Zapada raste radikalna desnica, protekli vikend donio je niz suprotnih političkih signala s južne Zemljine polutke – na izborima u Boliviji i na Novom Zelandu uvjerljivo su pobijedili kandidati ljevice, dok su u Čileu izbile velike antikapitalističke demonstracije. Budućnost, dakle, ne mora biti jednoznačno crna.

Proamerički pučevi rijetko ne uspiju, osobito u Latinskoj Americi, koju Washington prema Monroevoj doktrini već 200 godina smatra svojim „stražnjim dvorištem”. Puč u Boliviji prije 11 mjeseci naizgled je uspio – pa je socijalistički predsjednik Evo Morales morao pobjeći u Meksiko, odnosno u Argentinu – ali su efekti puča bili kratkog vijeka: niti godinu dana kasnije kandidat Moralesove stranke „Pokret za socijalizam” (MAS) Luis Arce, kojeg je iz egzila odredio upravo Morales, pobijedio je već u prvom krugu.

Bivši Moralesov ministar gospodarstva i financija, Arce je osvojio 52,4 posto glasova, ostavivši daleko iza sebe oba rivala: centristički kandidat i bivši predsjednik Bolivije Carlos Mesa dobio je 31,5 posto, a desničarski nacionalistički lider Luis Camacho svega 14,1 posto glasova. Prema bolivijskom je Ustavu za pobjedu u prvom krugu nužno imati minimalno 40 posto glasova, uz prednost od najmanje 10 posto pred idućim kandidatom. Socijalistički kandidat je s lakoćom ispunio oba uvjeta.

Rezultati su još neslužbeni, ali je razlika u korist MAS-ova kandidata tolika da je čak i privremena desničarska predsjednica Jeanine Áñez, koja je na vlast došla nakon lanjskog puča, priznala da je Arce osvojio izbore i čestitala mu na pobjedi.

image
Bolivija

Bolivija nije Venezuela

Popularnost Moralesova MAS-a i socijalizma u Boliviji ne treba čuditi, što je najlakše objasniti analogijom s Venezuelom, koja također već 20 godina ima socijalističku vlast.

I Morales i pokojni predsjednik Venezuele Hugo Chavez po dolasku na vlast početkom milenija nacionalizirali su ključne industrije vezane za prirodne resurse svojih država – Venezuela je bogata naftom, Bolivija plinom – te prihode usmjerili u javno zdravstvo, školstvo, infrastrukturu i socijalne transfere, odnosno u dizanje standarda najsiromašnijih slojeva društva. Zbog toga su obojica uzastopno pobjeđivali na izborima.

I tu dolazimo do razlika: dok je nakon Chavezove smrti Venezuela doživjela ekonomski slom – prije svega zbog pada cijena nafte i američkih sankcija – u Boliviji je svih 14 godina Moralesove vlasti BDP rastao po prosječnoj stopi od pet posto, što je uz socijalističku upravu Moralesu omogućilo da doslovno prepolovi stopu siromaštva u zemlji – sa 61 na 35 posto – pa je lani čak i ekonomski komentator Bloomberg Newsa Noah Smith priznao da Bolivija predstavlja „najuspješniji socijalizam u svijetu”.

Samo dan prije velike pobjede MAS-a u Boliviji, uvjerljivi izborni trijumf zabilježila je i laburistička premijerka Novog Zelanda Jacinda Ardern, koja sada može sastaviti jednostranačku lijevu vladu. Ona nije radikalna ljevičarka nego socijaldemokratkinja, ali o kapitalizmu razmišlja vrlo slično papi Frani. Kad je 2017. izabrana za premijerku Novog Zelanda, svijetom je odjeknula njena izjava:

„Kapitalizam je nesumnjivi promašaj - koja je svrha ekonomskog rasta ako ljudi ne mogu imati smislen i ugodan život?”

image
Jacinda Ardern

'Čile se probudio'

Novi mandat Ardern je zaradila uspješnim rukovođenjem pandemijskom krizom (Novi Zeland od početka pandemije ima ispod 2000 slučajeva zaraze, uz trenutno samo jedan aktivni slučaj, a ukupno je umrlo tek 25 ljudi), kao i brzom lanjskom reakcijom na suprematistički pokolj muslimana u džamijama u Christchurchu – kad je odmah stavila maramu na glavu i obišla tamošnju muslimansku zajednicu – čime je pokazala da i lijevi kritičari kapitalizma mogu biti uspješni krizni menadžeri, čak i na razini čitave države.

Upravo je antikapitalizam poveznica izbora u Boliviji i na Novom Zelandu s aktualnim događajima u Čileu, gdje su u nedjelju na ulice glavnoga grada Santiaga izašli deseci tisuća ljudi kako bi obilježili prvu godišnjicu velikih antikapitalističkih prosvjeda koji su prošle jeseni, uoči pandemije, potresali čitavu državu.

I ove nedjelje prosvjednici u Santiagu su ponovili glavni lanjski zahtjev – poništenje čileanskog Ustava iz doba diktature generala Pinocheta, odnosno prekid s neoliberalnim kapitalizmom koji je upravo u Čileu uveden prvi put u svijetu, prije 40 godina, u doba Pinocheta. Otuda su na ulicama Santiaga u nedjelju viđene lanjske prosvjedne parole: „Neoliberalizam je rođen u Čileu i umrijet će u Čileu”, „Dosta nam je zlostavljanja”, „Čile se probudio”...

Kako vidimo, može se i drugačije. Nema svetih krava.

Čileanci velikom većinom glasali za promjenu ustava


Čileanci su u nedjelju velikom većinom glasovali za novi ustav koji će zamijeniti ustav iz Pinochetova doba, na referendumu organiziranom godinu dana nakon velikih prosvjeda protiv društvene nejednakosti.

Djelomični rezultati nakon prebrojavanja 69,81 posto glasova pokazuju da je za novi ustav velika većina, 78,01 posto, a 21,99 posto mu se protivi.
Reagirajući na ovakav rezultat, konzervativni predsjednik Sebastian Pinera pozvao je u televizijskom nastupu na "jedinstvo" u pripremi "novog ustava".

"Sve dosad ustav nas je dijelio. Od danas svi moramo raditi na tome da novi ustav bude jamac jedinstva, stabilnosti i budućnosti", rekao je predsjednik.

Dok još traje prebrojavanje glasova, tisuće oduševljenih građana okupile su se u središtu Santiaga, na Talijanskom trgu, središtu prosvjeda, kako bi proslavili "pobjedu", izvijestili su novinari agencije France Pressea.

"Slavimo pobjedu izvojevanu na ovom trgu dostojanstvenijem no ikad!", rekla je oduševljena Graciela Gonzalez (35), prodavačica, usred pjesme, buke od petarda i automobilskih sirena.

Prije točno godinu dana u prosvjedima protiv nejednakosti nastao je zaokret kada se na tom  1,2 milijuna ljudi okupilo na tom trgu prozvanom Trgom dostojanstva.
Unatoč pandemiji koronavirusa koja je teško pogodila ČIle (500.000 zaraženih, 14.000 umrlih), birači su izašli u velikom broju čekajući u redu ispred birališta.

Još nema službenih podataka o izlaznosti, ali je predsjednik izbornog povjerenstva Patricio Santamaria rekao da je riječ o velikom broju.

Mnogi su u nedjelju govorili o "povijesnom" glasovanju. "Čile zaslužuje nacionalnu katarzu i mislim da je ovo početak", rekao je za France Presse Felipe, 35-godišnji inženjer.

U nedjelju prijepodne Sebastian Pinera je pozvao Čileance da izađu na birališta "jer je svaki glas važan".

Zamjena ustava naslijeđenog iz vremena diktature Augusta Pinocheta (1973.-1990.) bio je jedan od zahtjeva na prosvjedima koji su počeli 18. listopada 2019. i na kojima se tražilo pravednije društvo.

Sadašnji temelji zakon uvelike ograničava djelovanje države i promiče privatnu djelatnost na svim poljima, osobito u školstvu, zdravstvu i u mirovinskom sustavu.
Dva su bila referendumska pitanja na koja je trebalo odgovoriti 14,7 milijuna birača: "Želite li novi ustav?" i "Koje tijelo treba donijeti novi ustav?"

Djelomični rezultati s više od polovine birališta pokazuju da opcija "ustavotvorne skupštine" koju čine isključivo građani dobiva 79 posto, a "mješovita skupština" sastavljena od građana i parlamentarnih zastupnika, 21 posto.

Pristaše "aprueba" ("odobravam"), koji većinom dolaze iz oporbenog centra i ljevice, drže da će novi ustav ukloniti najveću zapreku na putu prema temeljitim društvenim promjenama u toj latinskoameričkoj zemlji s velikim nejednakostima.
"Od početka prosvjeda ovo je prva prava prigoda za promjene u zdravstvu i u školstvu", rekla je za AFP Pilar Matus, 47-godišnja profesorica.

Pristaše "rechaza" ("odbijam") koji okuplja konzervativnije stranke, ocjenjuju da je moguće unijeti promjene u temeljni zakon koji je, misle, jamac stabilnosti Čilea posljednih desetljeća i ne treba ga mijenjati.

Svrha ovog "ustavnog procesa je izaći iz sjene Pinochetove diktature", rekao je Marcelo Mella, politolog na Sveučilištu u Santiagu.

Usto treba "političkim i mirnim putem ukloniti probleme koji su postali strukturni", poput nejednakosti i isključenosti.

Prosvjede, potaknute poskupljenjem karte za podzemnu željeznicu u Santiagu, pothranjivao je bijes zbog otuđenosti elita od svakodnevice koja je za najveći broj građana bila teška a iznenadili su čitavu političku klasu.

Hina

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

01. prosinac 2020 00:34