Anthony Darrell Hines pogubljen je smrtonosnom injekcijom 13. kolovoza 2026. u zatvoru Riverbend Maximum Security Institution u Nashvilleu, 41 godinu nakon ubojstva 54-godišnje Catherine Jean Jenkins, sobarice u motelu "CeBon" u Kingston Springsu. Proglašen je mrtvim u 10.43 po lokalnom vremenu.
Ubojstvo Catherine Jenkins
Jenkins je 3. ožujka 1985. radila kao sobarica i toga je jutra ostavljena da vodi motel, uz torbu s oko 100 dolara sitnog novca za naplatu gostima. Pronađena je između 13 i 13.30 u sobi broj 21, umotana u plahtu. Obdukcija je utvrdila višestruke ubodne rane u prsima; imala je i obrambene ozljede na rukama i šakama, što pokazuje da se pokušavala braniti. Iz motela su nestali novac, njezin novčanik, ključevi i srebrni Volvo.
Državno tužiteljstvo tvrdilo je da je Hines opljačkao Jenkins dok je čistila sobu, potom je usmrtio nožem te pobjegao njezinim automobilom. Catherine Jenkins bila je majka i baka; njezina kći Melissa Jenkins nakon pogubljenja rekla je kako obitelj četiri desetljeća živi s boli i tugom, te da smaknuće ne vraća majku, ali za njih predstavlja izvršenje pravde.
Dokazi protiv Hinesa
Hines je nekoliko dana prije zločina putovao autobusom iz Raleigha u Sjevernoj Karolini prema Kentuckyju. Svjedok je rekao da je tada imao skriveni lovački nož i da je izjavio kako "nikad ne ide nigdje bez oštrice". U rano jutro 3. ožujka prijavio se u motel "CeBon", u sobu broj 9.
Nakon ubojstva viđen je kako vozi sobaričin Volvo. Automobil se pokvario na autocesti, a ljudi koji su mu pomogli i odvezli ga prema Bowling Greenu primijetili su osušenu krv na njegovoj košulji. Njegova sestra svjedočila je da joj je govorio kako je nekoga izbo u motelu te pokazivao kako je to učinio, dok je drugim ljudima davao različite verzije priče o tome kako je došao do auta, ključeva i novca.
Policija je kasnije pronašla novčanik Catherine Jenkins blizu mjesta gdje je automobil ostavljen, a ključ Hinesove sobe u motelu na lokaciji u Kentuckyju gdje je boravio. U njegovoj hotelskoj sobi pronađeni su tragovi ubadanja nožem u zidu. Kada je pritvoren, Hines je spontano izjavio da je uzeo ženin automobil, ali da je nije ubio – prije nego što mu je policija rekla da je žrtva žena.
Suđenje i žalbe
Porota ga je 1986. proglasila krivim za prvostupanjsko ubojstvo počinjeno tijekom drugog kaznenog djela, odnosno razbojstva, i osudila na smrt. Prvotna smrtna presuda kasnije je ukinuta zbog pogrešnih uputa poroti, ali je nova porota 1989. ponovno izrekla smrtnu kaznu. Sudovi su potom potvrdili presudu i kaznu.
Hines je desetljećima osporavao presudu. Ključni dio obrane odnosio se na Kennetha Jonesa, čovjeka koji je pronašao tijelo Catherine Jenkins. U kasnijem postupku izišlo je na vidjelo da je Jones toga dana bio u motelu sa ženom koja mu nije bila supruga i da je uzeo ključ sobe iz ureda. Obrana je tvrdila da je njegov iskaz trebalo temeljitije provjeriti, pa čak i da je Jones mogao biti alternativni osumnjičenik.
Međutim, američki Vrhovni sud 2021. poništio je odluku nižeg saveznog suda koja je Hinesu otvorila put prema novom suđenju. Sud je zaključio da, bez obzira na nejasnoće oko Jonesova iskaza, postoji mnogo neovisnih dokaza koji Hinesa vežu uz zločin: krvava odjeća, Catherinein auto, ključevi i novčanik, bijeg te njegove kontradiktorne izjave.
Posljednji dani i smaknuće
Uoči izvršenja guverner Tennesseeja Bill Lee odbio je pomilovanje, navodeći da nakon razmatranja slučaja neće intervenirati u izvršenje kazne. Hinesovi odvjetnici pokušali su zaustaviti smaknuće, ističući teško zdravstveno stanje: bio je slijep, paraliziran s lijeve strane tijela nakon moždanih udara, nije mogao hodati i trpio je stalne bolove. Također su upozoravali na moguću komplikaciju s postavljanjem intravenskog puta.
Pogubljenje je ipak provedeno pentobarbitalom. Svjedoci su naveli da je, nakon početka primjene lijeka, Hines ispustio snažan zvuk i nekoliko puta teško, hrapavo udahnuo, nakon čega je prestalo vidljivo pomicanje prsa. Službeni medijski svjedoci, članovi obitelji žrtve, njegov sin i službenici zatvorskog sustava bili su među prisutnima.
Hines je na pitanje želi li dati posljednju izjavu prvo odgovorio: "Ne sada, hvala." O njegovim posljednjim riječima postoje neznatno različite verzije. Povjerenik zatvorskog sustava naveo je: "Recite mom sinu zdravo", dok je duhovna savjetnica čula: "Recite mom sinu da ga volim."
Prema njegovim odvjetnicima, Hines je sina, Anthonyja Scotta Hinesa, upoznao prvi put samo četiri dana prije pogubljenja. Taj je detalj postao jedan od najupečatljivijih elemenata izvještaja o smaknuću, uz dugotrajnu podjelu između obitelji žrtve – koja je govorila o pravdi nakon 41 godine – i obrane, koja je smaknuće teško bolesnog zatvorenika opisala kao nehuman čin.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....