StoryEditorOCM
SvijetOPASNA GLJIVICA

U 27 američkih država zabilježeno 3437 kliničkih slučajeva teške auris-infekcije, sve krene iz pazuha...

Piše t. j.
23. kolovoza 2026. - 09:20
/Shutterstock
Prati slobodnadalmacija.hr na Googleu

Gljivica Candida auris, koja može izazvati teško lječive i za život opasne infekcije, ove je godine zabilježena u 27 američkih saveznih država. Riječ je o rastućem problemu otpornosti na antimikotike, a stručnjaci upozoravaju na to da njezinu pojavu i širenje ne treba promatrati samo kao bolnički problem, nego i kroz povezanost ljudskog zdravlja, okoliša i industrijske poljoprivrede.

Prema privremenim podacima američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti, CDC-a, do 25. srpnja 2026. prijavljeno je 3437 kliničkih slučajeva infekcije Candidom auris u 27 država. Najviše slučajeva bilježe Kalifornija i Texas, a gljivica se pojavila u svim većim američkim regijama. Važno je napomenuti da „klinički slučaj” ne mora uvijek značiti tešku invazivnu bolest: osoba može biti kolonizirana gljivicom na koži ili drugim dijelovima tijela bez simptoma, ali pritom je može prenijeti drugim, osjetljivim pacijentima.

Candida auris osobito je opasna u bolnicama, domovima za starije osobe i ustanovama za dugotrajnu skrb. Najveći rizik imaju pacijenti s oslabljenim imunitetom, oni koji su dulje hospitalizirani, imaju katetere, cijevi za disanje ili su već podvrgnuti invazivnim medicinskim postupcima. Kod takvih osoba infekcija može ući u krvotok ili zahvatiti unutarnje organe, a ishod često ovisi o tome hoće li liječnici dovoljno brzo prepoznati uzročnika i pronaći terapiju na koju je osjetljiv.

Što je Candida auris?

Candida auris je kvasac, mikroskopska gljivica koja je prvi put prepoznata 2009. godine. Za razliku od mnogih drugih vrsta kandide, može dugo preživjeti na površinama u zdravstvenim ustanovama, širiti se među pacijentima i biti otporna na više skupina lijekova. CDC je svrstava među hitne prijetnje povezane s antimikrobnom rezistencijom. Analiza više od 8000 uzoraka iz 2022. i 2023. godine pokazala je da je više od 95 posto testiranih izolata bilo otporno na flukonazol, jedan od najčešće korištenih antimikotika. Oko 15 posto bilo je otporno na amfotericin B, a približno jedan posto na ehinokandine, skupinu lijekova koja se često koristi kao prva terapijska opcija kod ozbiljnih infekcija. Manje od jedan posto uzoraka bilo je otporno na sve tri glavne skupine antimikotika, ali upravo takvi slučajevi liječnicima ostavljaju iznimno malo mogućnosti liječenja.

Broj potvrđenih slučajeva raste već godinama. CDC je za 2024. godinu evidentirao 6304 klinička slučaja u 43 savezne države i Washingtonu, DC-u, što pokazuje da broj država s prijavljenim slučajevima ovisi o tome promatra li se cijela godina ili samo prvih sedam mjeseci 2026. godine.

Zašto je razvoj novih lijekova spor

Razvoj antimikotika posebno je složen jer su gljivice, poput ljudi, eukariotski organizmi. Njihove stanice dijele niz bioloških obilježja s ljudskim stanicama, zbog čega je teže pronaći metu koja će uništiti gljivicu, a pritom neće ozbiljno oštetiti pacijenta.

Dostupne terapije oslanjaju se uglavnom na nekoliko temeljnih skupina lijekova. Kada patogen postane otporan na jednu ili više njih, liječnici imaju manji prostor za prilagodbu terapije. To je osobito problematično kod pacijenata koji već imaju druge ozbiljne bolesti, oslabljen imunitet ili se nalaze na intenzivnoj skrbi.

CDC već prikuplja nacionalne podatke o kliničkim slučajevima C. auris, koji se u SAD-u obvezno prijavljuju od 2019., dok se slučajevi otkriveni probirom i kolonizacijom nacionalno obvezno prijavljuju od 2023. godine. Međutim, nadzor nad otpornim gljivicama i dalje nije jednako razvijen za sve vrste, laboratoriji nemaju svugdje jednake kapacitete, a pravodobna dijagnostika često je presudna za sprječavanje bolničkog širenja.

Prevencija počinje u bolnici 

Stručnjaci stoga traže više ulaganja u brzu laboratorijsku dijagnostiku, sustavno praćenje rezistencije, kontrolu infekcija u zdravstvenim ustanovama i razvoj novih antimikotika. Jednako je važno ograničiti nepotrebnu uporabu postojećih lijekova i fungicida, kako se selekcijski pritisak na gljivice ne bi dodatno povećavao.

Za javnost je ključno naglasiti da Candida auris trenutačno nije prijetnja poput respiratornog virusa, koji se lako širi među zdravim ljudima u svakodnevnom kontaktu. Najveći rizik i dalje se odnosi na ranjive pacijente unutar zdravstvenog sustava. 

Moguća veza s poljoprivredom

Dr. Nathan Wiederhold, voditelj Laboratorija za testiranje gljivica pri UT Health San Antonio, upozorava na to da se otpornost gljivica mora promatrati kroz pristup „Jedno zdravlje” (One Health). Taj pristup polazi od činjenice da su zdravlje ljudi, životinja, biljaka i okoliša neraskidivo povezani.

Poljoprivreda se uvelike oslanja na fungicide radi zaštite usjeva od gljivičnih bolesti. Dio tih kemijskih spojeva strukturno je sličan antimikoticima koji se koriste u humanoj medicini. Kada su gljivice iz okoliša dugotrajno izložene takvim spojevima, mogu se selekcijom razviti sojevi koji lakše preživljavaju i lijekove namijenjene ljudima.

To ne znači da je dokazano da su poljoprivredni fungicidi izravno uzrokovali svaku infekciju Candidom auris, niti da je ova vrsta nastala isključivo zbog primjene fungicida na usjevima. Riječ je o vjerodostojnom i ozbiljnom mehanizmu koji može pridonijeti općem rastu otpornosti gljivica, osobito kod vrsta poput Aspergillus fumigatus, koje mogu doći u kontakt s fungicidima u okolišu. Wiederhold zato zagovara odgovornu primjenu i medicinskih antimikotika i poljoprivrednih fungicida.

Gdje se nastanjuje

Gljivica Candida auris može se nalaziti na koži čovjeka bez ikakvih znakova bolesti, no kod teško bolesnih i imunokompromitiranih pacijenata može prijeći u krvotok i izazvati tešku, za život opasnu infekciju. Posebno je zabrinjavajuća jer se lako širi u zdravstvenim ustanovama, dugo preživljava na površinama te je često otporna na više lijekova protiv gljivica.

Za većinu zdravih ljudi C. auris nije svakodnevna prijetnja. Infekcije i kolonizacija uglavnom se bilježe u bolnicama, ustanovama za dugotrajnu njegu i domovima za starije, osobito među osobama koje već trebaju složenu medicinsku skrb.

Kolonizacija nije isto što i infekcija

Ključna je razlika između kolonizacije i infekcije. Kolonizirana osoba nosi gljivicu na koži ili drugim dijelovima tijela, ali ne razvija simptome bolesti. Ipak, može je prenijeti na druge pacijente, zdravstvene radnike, medicinsku opremu i površine u sobi.

Candida auris najčešće se otkriva na koži, osobito u pazusima i preponama, zbog čega se u bolnicama za probir obično uzima kombinirani bris oba pazuha i prepona. Može se pronaći i na drugim mjestima: u nosu i ždrijelu, probavnom i mokraćno-spolnom sustavu, uhu, dišnim putovima, ranama te na vrhovima katetera.

Kolonizacija može nastati tijekom boravka u ustanovi u kojoj se gljivica širi. Osoba pritom može izgledati sasvim zdravo, ali mikroorganizam može mjesecima ostati na koži i otpuštati se u okolinu. Zbog toga kolonizirani pacijenti, posebno ako su kasnije podvrgnuti operaciji ili dobiju kateter, trebaju pojačane mjere kontrole infekcija.

Koji su simptomi?

Simptomi nisu specifični, odnosno ne postoji znak po kojem bi se samo pregledom moglo reći da je riječ baš o Candidi auris. Kod invazivne infekcije liječnici često sumnjaju na gljivičnu bolest kada pacijent ima temperaturu i zimicu koje se ne povlače ni nakon primjene antibiotika za pretpostavljenu bakterijsku infekciju.

Ako gljivica prodre u krvotok ili unutarnje organe, mogu se pojaviti:

► visoka ili dugotrajna temperatura

► zimica i tresavica

► izrazita slabost i malaksalost

► ubrzano disanje ili rad srca

► nizak krvni tlak

► smetenost, osobito kod starijih ili teško bolesnih osoba

► znakovi sepse, odnosno nekontrolirane reakcije organizma na infekciju.

Kod hospitaliziranog pacijenta simptomi mogu biti prikriveni osnovnom bolešću. Zato se dijagnoza ne postavlja prema simptomima, nego mikrobiološkim testiranjem uzoraka krvi, urina, rane, katetera ili drugog klinički relevantnog materijala.

Što čini tijelu?

Kada ostane samo na koži, C. auris obično ne uzrokuje bolest. Opasnost nastaje kada kroz oštećenu kožu, operacijsku ranu, intravenski kateter, urinarni kateter, sondu ili cijev za disanje uđe dublje u organizam.

Tada može izazvati invazivnu kandidijazu. Najteži oblik je infekcija krvotoka, poznata kao kandidemija, pri kojoj se gljivica može proširiti prema organima i izazvati sepsu. Takve infekcije zahtijevaju hitno bolničko liječenje intravenskim antimikoticima.

 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
23. kolovoz 2026 09:21