Trump je izveo još jedno svjetsko čudo: Atlantski ocean se smanjuje, a EU i Kanada postaju sve bliži. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen u srijedu je objavila svoju namjeru da "otvori vrata Kanadi" kako bi ova prekoatlantska zemlja postala prva pridružena članica Europske unije. Ovaj unikatni prijedlog odgovara na želju službene Ottawe čiji je premijer Mark Carney nedavno izjavio da definitivno traži "jedinstven odnos s europskim blokom".
Sve skupa je, naravno, posljedica dugog procesa udruživanja dvaju bjelodanih žrtava predsjedničkog iživljavanja Donalda Trumpa koji od samoga početka svog drugog mandata sistematski, agresivno i posve nediplomatski nasrće na suverena prava i interese dojučerašnjih američkih tradicionalnih prijatelja i strateških saveznika.
"Željela bih surađivati s vama kako bismo utrli put Kanadi da postane prva pridružena članica EU-a", rekla je Von der Leyen Carneyju tijekom svog govora o stanju Unije u Europskom parlamentu. Nasmijani kanadski premijer bio je vidno zadovoljan tom javnom ponudom. S Bruxellesom već tjednima pregovara na novom okviru suradnje koji se sastoji od raznih sporazuma o energetici, strateškim mineralima, umjetnoj inteligenciji, obrazovanju, istraživanju i industriji obrane. Kanada je po mnogim objektivnim parametrima najeuropskija zemlja od svih izvan Europe te njezino vodstvo, kako su ga citirali brojni europski izvori, "u EU-u teži svemu osim formalnom članstvu".
Krovni sporazumi koji su stavljeni na stol i čija se detaljna objava očekuje na samitu EU – Kanada u listopadu vrlo su široki, ali se već suočavaju i s otporom nekih protekcionistički orijentiranih europskih država. Neke članice, pak, smatraju da bi savez s Kanadom mogao poslužiti kao budući obrazac i za širenje na druge zemlje s kojima Unija nema ugovor o pripadanju, ali ima dugogodišnju bliskost: od Norveške do Ujedinjenog Kraljevstva. Kanadski premijer Carney svakako je svojim agilnim nastupom prema Europi u zadnje vrijeme znatno pridonio novoj fazi odnosa, no za kanadsko zbližavanje sa Starim kontinentom ipak je ključna točka bio Trumpov destruktivni trgovinski rat.
Kao i u slučaju EU-a, otkako se narančasti nasilnik vratio u Bijelu kuću njegov stav prema zemlji s kojom SAD dijeli blisku ekonomsku suradnju i tisuće kilometara granice bio je posve neprijateljski i omalovažavajući. Govoreći o kanadskom premijeru, redovito ga je ponižavao nazivajući ga "guvernerom", a otvoreno se izrugivao i s drugim značajkama kanadskog suverenizma i neovisnosti, uporno agitirajući da Ottawa prihvati njegovu ponudu i proglasi Kanadu 51. članicom Sjedinjenih Država. Ponosno odbacivanje te ideje bilo je ključno za lanjsku izbornu pobjedu Marka Carneyja, bivšeg čelnika Banke Kanade. Ističući uporno kao premijersku agendu obranu neovisnosti svoje zemlje, premijer je postupno postao glavni Trumpov antagonist na brojnim međunarodnim forumima.
Njegov govor na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu početkom ove godine bio je gotovo programatski: založio se za multilateralizam i saveze između "srednjih silama" kao odgovor na svijet u kojem velike sile sve više nameću svoju volju na temelju zakona najjačeg. U Europi je takav pravac i promocija svojevrsne "nesvrstanosti" u odnosu na bahate i velike naročito dobro odjeknula. Tako su udareni temelji za novi svjetski geopolitički krajolik i udruživanje razumnih protiv divljih i nerazumnih. Valja još pričekati listopadski samit EU-a i Kanade da se sve još i formalizira, no već sad je jasno kako se radi o prilično ambicioznom projektu borbe protiv otvorenih ucjena: danas američkih, a sutra možda kineskih ili ruskih...
Ono što je u Bruxellesu iz cijeloga Carneyjeva govora najmanje dobro prihvaćeno bio je njegov dio o tzv. srednjim silama. O tome se u EU-u počelo govoriti nakon što je u službenom časopisu MMF-a objavljen ekonomski članak s tezom da se Europa ne bi smjela zadovoljiti statusom "srednje sile". Naime, prema zbirnim ekonomskim pokazateljima ona to doista i nije: Unija broji više od 450 milijuna potrošača i najefikasniji je svjetski izvoznik te još uvijek najveći svjetski investitor. Kanada i EU zajedno pak tvore petinu globalnog BDP-a i 20 posto svjetske trgovine robama i uslugama, te čine objedinjeno tržište od preko pola milijarde ljudi. Uza sve te začkoljice, u Bruxellesu su Carneyjev stav i namjera generalno ipak dobro prihvaćeni. "Svijet gledamo istim očima: od umjetne inteligencije do klimatskih promjena, od Arktika do geopolitike. I stajali smo zajedno po mnogim pitanjima: od Ukrajine, zajedničke obrane, preko sirovina pa do lanaca opskrbe", rekla je Von der Leyen u vezi s odnosom EU-a i Kanade.
Predsjednica Europske komisije nijednom u 22 stranice svog govora u Europskom parlamentu nije spomenula Sjedinjene Države. Bio je to jasan čin diskurzivnog otpora protiv Donalda Trumpa, čije izjave i djelovanja snažno potresaju globalni geopolitički krajolik i koji svojim postupcima jednostavno prisiljava Europu da uspostavi vlastiti sigurnosni okvir bez uobičajenoga strateškog partnerstva SAD-a. Savez Europe i Kanade reakcija je zapravo na brojne njegove činove neprijateljstva: od trgovinskog rata s Kanadom i EU-om, preko povlačenja podrške Ukrajini u ratu s Rusijom, povlačenja američkih vojnika razmještenih u Europi u sklopu NATO-a, pa do otvorenoga washingtonskog podrivanja europskog projekta i njegovih vrijednosti preko pokreta MAGA i njegovih ultradesničarskih saveznika u Europi.
Američki predsjednik bijesno je zaprijetio da će Europi nametnuti "visoke carine" ako se ostvari plan EU-a za jačanje veza s Kanadom. Kazao je i da "ne isključuje mogućnost" potpunog prekida svake trgovine s dugogodišnjim europskim saveznicima. Bila je to jedna od njegovih klasičnih apokaliptičnih prijetnji izrečenih u tobože ležernom tonu, no nije ponudio nikakve daljnje detalje o tome kako svoj "genijalni plan" namjerava provesti.
Niti gdje će povući granicu koju dva saveznika moraju prijeći, a koja bi mogla izazvati dodatnu eskalaciju već tekućeg trgovinskog rata.
Prije deset mjeseci Trumpov Washington je objavio Nacionalnu sigurnosnu strategiju SAD-a, pisanu od početka do kraja u ideološkom ključu MAGA-e, a u kojoj je prognozirana "propast Europe i njezine civilizacije u idućih 20 godina, pa čak i manje". Europi je Trumpov Washington tad otvoreno poručio da joj je jedini spas u ultranacionalistima i desnim strankama, populističkim prodavačima magle po uzoru na njega.
Ti navodni spasitelji, međutim, otvoreno podrivaju europsko jedinstvo, zazivajući propast EU-a, rušenje Schengena, zatvaranje granica... A ujedinjena Europa itekako ima pravo boriti se za svoju viziju i tražiti srodne i sebi bliske saveznike: ako ih više nema u SAD-u, ima ih zato u Kanadi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....