Čini se da ni jedna jedina američka pobjeda neće biti zabilježena u zbiru ratnih posljedica u Iranu. Osim što SAD nakon zadnjih iranskih napada intenzivno planira preseljenje napadnutih baza i smanjenje svoje vojne prisutnosti na Bliskom istoku, te povrh činjenice da teheranski režim višednevnom državnom ceremonijom pokopa ubijenog ajatolaha upravo rapidno pojačava svoju mučeničko-pravedničku aureolu, ideološku indoktrinaciju i buduću čvrstoću režima, izgleda da će rat koji su u veljači pokrenuli Donald Trump i njegov izraelski prijatelj Netanyahu nagore trajno promijeniti i dosadašnju plovnu prirodu Hormuškog tjesnaca. Više je nego izgledno da taj ključni plovni put za globalnu opskrbu ugljikovodicima i gnojivima nikad više neće biti slobodan, nego drastično opterećen neviđenim sustavom putarina, naknada za pomorske usluge i drugim korisničkim troškovima. Donalde, jesi ga opravio, svaka ti čast!
Godinama je mogućnost da Iran zatvori ili blokira Hormuški tjesnac bila samo teoretska mogućnost, potencijalni scenarij u analizama potencijalnih sukoba s Teheranom. Svi su mu davali minimalne izglede, no nedavni događaji pokazali su da su bili u krivu: Islamska Republika uspješno je demonstrirala svoju sposobnost da ga kontrolira i sad se ne namjerava lako odreći toga strateškog asa u rukavu. Prema nedavnim riječima predsjednika iranskog parlamenta Baghera Ghalibafa, Hormuz je "božanski dar" i "najveći iranski instrument moći".
"Hormuški tjesnac bit će uskoro definiran pod zapovjedništvom Irana, a ne američkih oružanih snaga. Sigurnost regije jamči se prestankom američke intervencije i povlačenjem SAD-a; poštovanjem suvereniteta bliskoistočnih zemalja i prihvaćanjem novih geopolitičkih realnosti", najavio je nedavno iranski zamjenik ministra vanjskih poslova i mirovni pregovarač Kazem Gharibabadi na društvenoj mreži X.
Iran više nego jasno daje do znanja da se stvari u Hormuzu neće vratiti na predratno stanje. Peta točka kratkog memoranduma o razumijevanju između Teherana i Washingtona, potpisanog 17. lipnja, govori tek da će slobodan prolaz kroz Hormuški tjesnac biti na snazi samo 60 dana nakon potpisa sporazuma. Teheran dobro shvaća da su njegove lučke i vojne vlasti odgovorne za upravljanje pomorskim prometom kroz Hormuz tijekom tog razdoblja. Zato su i potpisali da će iranske vlasti "održavati dijalog sa Sultanatom Oman kako bi definirale buduću upravu i pomorske usluge u Hormuškom tjesnacu", a "konzultacije će obaviti i s drugim obalnim državama Perzijskoga zaljeva, u skladu s međunarodnim pravom i suverenim pravima obalnih država".
Pregovori između Irana i Omana već su započeli i proces bi morao drastično promijeniti smjer kako prolaz kroz Hormuz uskoro ne bi rezultirao plaćanjem dadžbina za tankere i LNG brodove koji njime prolaze. Delegacije Irana i Omana su u glavnom gradu Omana nedavno definirale i kostur buduće uprave za nadzor Hormuza, na prvom sastanku svoga Zajedničkog odbora.
Konvencija UN-a o pravu mora, Biblija globalnih odnosa u ovom području, zabranjuje naplatu prolaza trgovačkih brodova kroz prirodne morske tjesnace. Umjetno nastali kanali, poput Panamskog i Sueskog, spadaju u posve drugu kategoriju, jer je njihova izgradnja koštala milijune dolara državnih investicija. No UN-ovu je konvenciju ratificirao Oman, ali ne i Iran. Bez obzira što je Hormuški tjesnac produkt prirodnih morfoloških procesa, Iran traži da tranzit kroz njega podliježe naplati "cestarine", a ni Oman nije isključio tu mogućnost. U nedavnom intervjuu omanski ministar vanjskih poslova Badr al-Busaidi izjavio je da se njegova zemlja protivi uvođenju "tranzitnih pristojbi", ali nije porekao mogućnost naplate "pomorskih usluga za siguran prolaz ili kontrolu onečišćenja". Terminologija je vrlo prilagodljiva stvar.
Američki pregovarači, objavio je New York Times, već su primili omanski prijedlog koji spominje "dobrovoljne doprinose" budućih korisnika prolaza kroz Hormuz. Ciljaju na model poput onoga iz Malajskog i Singapurskog tjesnaca, gdje jedna japanska zaklada prikuplja dobrovoljne donacije za održavanje plutača i svjetionika te zaštitu okoliša. Okvir je možda moguć, ali Iran u slučaju Hormuza ima pogoleme ambicije buduće zarade: nadaju se inkasirati i nekoliko milijardi dolara.
Glasine o iranskoj naplati "cestarine" za izvoz sirove nafte, prirodnog plina ili rafiniranih proizvoda (dizel, benzin, kerozin, gnojiva) već neko vrijeme kruže oko Bliskog istoka. Odmah nakon izbijanja američko-iranskog rata u ožujku iranski zastupnici u parlamentu javno su špekulirali s naplatom od oko dva milijuna dolara po brodu u vrijeme ekstremne globalne nestašice goriva, i vjerojatno provodili takve tarife. Teheran inzistira na tome da će plaćanje i ubuduće biti obavezno, kao što je slučaj s Bosporom i Dardanelijem u Turskoj, gdje se naplaćuje naknada od gotovo sedam dolara po neto toni plovila, a uključuje troškove zdravstvenih pregleda, svjetionika i usluga spašavanja, plus dodatna naknada ako je potrebna pilotaža. Turska na taj način godišnje zaradi oko 200 milijuna eura.
Iz londonskog Lloyda, međutim, ističu da razlika između Hormuza i Bospora leži u objektivnoj opasnosti plovidbe turskim tjesnacima. Minimalna širina u Bosporu ponegdje je manja od 700 metara, dok je u Hormuzu viša od 30 kilometara. Osim toga, turski tjesnac reguliran je međunarodnom Konvencijom iz Montreuxa iz 1936.
U svakom slučaju, tranzitna naknada kroz Hormuški prolaz u praksi bi djelovala kao novi i prilično drastičan porez na jedan od najvažnijih svjetskih energetskih koridora. Takva regulativa sigurno bi povećala globalnu cijenu sirove nafte, ali i ukapljenog prirodnog plina i drugih goriva, a istodobno dodala neizvjesnost planovima teretnih i brodskih ruta. Čak i kad bi zemlje izvoznice iz Perzijskoga zaljeva u početku iz svojih budžeta pokrile ovaj novi trošak, on bi u konačnici opet pao na uvoznike u Aziji i Europi, kontinentima gdje završava većina pošiljki iz regije. Tu je onda i opasnost od uspostave sličnih "naplata prolaza" drugdje u svijetu. Zato iz Lloyda i upozoravaju na "opasan presedan" koji bi postavila ova vrsta carina: "Ono što se dogodi u Hormuzu neće ostati u Hormuzu; bilo koja od strateških točaka u međunarodnim morima mogla bi sutra postati predmetom sličnih geopolitičkih pregovora, od Južnog kineskog mora do Tajvanskog tjesnaca..." Sloboda globalne trgovine ovom bi se praksom našla veoma ugrožena, s obzirom na to da se više od 80 posto robe prevozi morem.
U strahu od takvih multiplikativnih efekata mirovnoga sporazuma, Donald Trump je ovoga tjedna poslao svoje pregovarače, zeta Jareda Kushnera i prijatelja Stevea Witkoffa, u Katar na pregovore s Irancima. Svjesni neuspjeha koji bi ovaj rat bez jasnog cilja i Hormuški tjesnac s iranskom kontrolom predstavljali za Bijelu kuću, američki izaslanici zamolili su svoje iranske kolege da ne budu nefleksibilni i da razmišljaju dugoročno, objavila je web-stranica Axios. Ako SAD ukine sve sankcije na iransku naftu, prihod Irana bit će 100 puta veći od gangsterske naplate putarina kroz Hormuz, nagovaraju Trumpovi pregovarači teheranske lidere na odustajanje od "najvećeg iranskog instrumenta moći".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....