Otkad su Izrael i SAD započeli svoj rat s Teheranom krajem veljače, Iran je zatvorio Hormuški tjesnac za gotovo sve brodove osim za svoja i partnerska plovila koja nemaju veze s neprijateljem. U mirovnim pregovorima tvrdo zahtijeva i legalizaciju svog piratstva: traže da ubuduće naplaćuju svaki prolaz Hormuzom i uspostavu "stalnog mehanizma".
Puno gorim, fanatičnijim i još destruktivnijim po svijet i globalne ekonomske tokove od Irana se, međutim, pokazao Donald Trump. Lijek gori od bolesti, rekla bi narodna medicina. Gusarima iz Teherana je odlučio pokazati tko je "baja" tako što je preuzeo njihovu metodologiju i proglasio potpunu blokadu plovidbe na puno širem prostoru od Hormuza.
Ideja narančastog primata je, mora se priznati, vrlo originalna: otprilike kao da je Hrvatska nakon izbijanja balvan-revolucije u Kninu 1991. godine, povrh onih četničkih, pobacala i svoje balvane na ceste oko pobunjenih područja. Kad je već blokada, nek je turboblokada!
Čim su zapeli pregovori u Islamabadu, domaćin Bijele kuće je počeo prijetiti potapanjem brodova oko Hormuza, baš kao što je onomad potopio i dvadesetak plovila koje je jednostrano označio povezanim s trgovinom drogom na Pacifiku i oko Kariba. No, usprkos velikoj vojnoj sili kojom raspolaže, nije se neuračunljivi tajkun baš iskazao kao veliki međunarodni autoritet. Podaci o praćenju brodova koje je analizirao BBC Verify pokazuju da su najmanje četiri broda povezana s Iranom u utorak nesmetano prošla kroz Hormuški tjesnac, unatoč proglašenju pomorske blokade Washingtona. Među njima su bila barem dva kineska. A Trumpu je neuobičajeno oštru poruku uputio i kineski ministar obrane, admiral Dong Jun, proglasivši da se njegova blokada plovidbe na Peking ne odnosi.
"Kineski brodovi nastavljaju prolaziti Hormuzom te NR Kina neće dopustiti vanjsko miješanje u svoje energetske veze s Iranom", poručio je Washingtonu inače tradicionalno šutljivi kineski ministar rata. Težinu njegovih riječi dodatno podcrtava činjenica da je izgovara obrambeni dužnosnik zemlje koja nije ratovala niti se vojno iscrpljivala još tamo od Korejskoga rata pedesetih, dakle punih 80-ak godina.
Kinesko Ministarstvo vanjskih poslova poručilo je staloženo svijetu da je američka blokada iranskih luka "opasna i neodgovorna" te da će samo dodatno pogoršati napetosti. Glasnogovornik ministarstva Guo Jiakun rekao je da su Sjedinjene Države, unatoč privremenom prekidu vatre koji su dogovorile uključene strane, bespotrebno pojačale vojnu prisutnost i uvele ciljanu pomorsku blokadu, što će dodatno zaoštriti sukob, narušiti krhko primirje i dodatno ugroziti sigurnost plovidbe kroz tjesnac. Paralelno s ovim, kineski predsjednik Xi Jiaoping iznio je prijedlog od četiri točke za postizanje mira i stabilnosti na Bliskom istoku, prenose kineski državni mediji. Inicijativa uključuje poštivanje načela mirnog suživota, poštivanje nacionalnog suvereniteta, pridržavanje međunarodnog prava te usklađivanje razvoja i sigurnosti, navodi kineska agencija Xinhua. Dok Trump, Netanyahu i Putin međunarodno pravo i mir kao imperativ više ne spominju ni u tragovima, Kina čvrsto stoji na pozicijama općih pravila za sve.
Nekoliko je međunarodnih stručnjaka javno procijenilo kako će dvostruka blokada Hormuškog tjesnaca – koju sad jednako destruktivno provode i SAD i Iran – dodatno pogoršati ionako uzavrelu situaciju, po ekonomskim posljedicama katastrofalnu za cijeli svijet. Iran se nakon dugih desetljeća sankcija, doduše, već navikao na egzistencijalnu ekonomiju i kroz sve će proći puno lakše, no destrukcija koju Trump čini cijelom svijetu, a pogotovo Zapadu, nije mjerljiva nikakvom logikom, a najmanje logikom izdržljivosti. Nakon početnog udara globalnoj trgovini kojeg je nanio svojim slavnim "carinama", tjeranjem maka na konac i sukobom s Iranom lako bi mogao posve zaustaviti svjetske ekonomske tokove, jer brodovi jednostavno ne mogu ploviti i transportirati nikakvu robu.
Sloboda plovidbe je temeljno načelo koje omogućuje da se 90% svjetske trgovine odvija morem. Još od davne 1945. godine tu slobodu jamči primarno SAD, i to ne zbog velikodušnosti Washingtona, već jer su kao hegemonistička sila imali kapacitet i volju nametnuti takav red. Nijedan regionalni akter donedavno nije mogao jednostrano kontrolirati nijednu kritičnu trgovačku rutu bez suočavanja s posljedicama svog čina. Ovaj sustav, sa svim svojim nesavršenostima i nepravdama, bio je nevidljivi temelj na kojem počiva globalizacija.
Sukob Trumpa s Iranom otkrio je da taj temelj više uopće nije čvrst. Problem nije u tome što je Hormuški tjesnac privremeno ugrožen, jer to se već događalo i prije, a tržišta su zastoje apsorbirala, nego u tome što ovaj sukob otkriva novu raspodjelu svjetske moći. Iran je, unatoč snazi američko-izraelskog oružja, uspio pružiti učinkovit otpor i Washingtonu više ne polazi za rukom na moru nametnuti svoju volju. Sve više postaje razvidno da to nije nikakav prolazni šok, nego trajna rekonfiguracija uvjeta globalne trgovine čije bi ekonomske posljedice mogle biti u konačnici veće od bilo kojeg zamislivog scenarija. U krajnjoj konzekvenci, ako to polazi za rukom Iranu, što će sutra spriječiti i druge u gusarenju i piratstvu na konfiguracijski zahvalnim plovnim pravcima?
Umjesto da stvari vraća na mjesto uvođenjem općih pravila i suprotnim metodama, Trump s Iranom sklapa nehotični blokaderski savez. Posljedice postupaka i jednih i drugih su posve iste: sakaćenje čitave svjetske ekonomije prekidanjem ustaljenih trgovinskih tokova. Cijena barela sirove nafte već je s iranskim kontrolama nad Hormuzom letjela iznad 150 dolara, a s Trumpom će ubrzo možda i iznad 300?
Nije lako natjerati Kinu da zauzme ratoboran stav
Situacija je takva da bi i Iran, i Trumpov SAD, i Netanyahuov Izrael trebalo hitno dovesti na optuženičku klupu zbog kršenja međunarodnog prava, samo kad bi za to postojao osposobljen autoritet. Kina uvozi više od 80 posto iranske nafte, Indija bitan ostatak. Tamošnje ekonomije bilježe opipljivu stagnaciju zbog bliskoistočnog sukoba. Potapanje broda koji prevozi naftu u ove zemlje u Zaljevu bila bi i ekološka i politička katastrofa, a Peking bi sličan incident Trumpovih snaga sigurno odmah proglasio i ratnim činom.
Nije baš lako natjerati Kinu da zauzme ratoboran stav, no slobodan protok njihove robe diljem svijeta preduvjet je njihova opstanka i ekonomskog rasta. Kina već godinama gradi umjetne otoke u Južnom kineskom moru samo kako bi stekla širi suverenitet nad uskim morskim prolazom, a što su SAD i Ujedinjeni narodi proglasili nezakonitim pokušajima varanja međunarodnog prava. SAD i saveznici često su plovili ratnim brodovima kroz Južno kinesko more i blizu arhipelaga lažnih otoka kako bi spriječili Kinu da nad njima potvrdi suverenitet.
Trump se našao u vlastitoj zamci i naprosto ne zna kako se izvući iz rata koji je sam zakuhao, a nije ostvario baš niti jedan deklarirani cilj. Kronično je već naštetio i kolektivnom Zapadu i tradicionalnim američkim prijateljima u Zaljevu; histerično prijeti okončanjem drevne perzijske civilizacije jezikom isključivosti iranskih ajatolaha, a na moru počinje provoditi iste štetne odluke koje je proglasio Teheran. Ovaj tjedan je sve dodatno začinio i opasnošću ulaska u otvoreni rat protiv Kine, nuklearne sile s golemom vojskom, mornaricom i zračnim snagama. Kineski odlučni i dostojanstveni odgovori na njegove iracionalne ispade bijesa doveli su do toga da Washington sve više ispada razbojnička jazbina poremećenih fanatika, a Peking radu i napretku posvećena komercijalna sila i rijetko utočište razuma.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....