StoryEditorOCM
Svijettraje danima

Teheran Hameneijev pogreb koristi za miljunski spektakl; Obućina: ‘To je i pitanje religijske geografije moći‘

Piše Ivica Marković
7. srpnja 2026. - 13:25

Desetci tisuća ljudi, među njima i tisuće članova obitelji kojima je netko poginuo u američko-iranskom napadu, i u subotu su se u Teheranu okupile na komemoraciji vrhovnom vjerskom vođi, ajatolahu Aliju Hameneiju ubijenom još 28.veljače.

Glavni ispraćaj održan je u ponedjeljak, danas se održava pogrebna ceremonija u gradu Komu, sutra slijedi ispraćaj u Iraku, uključujući Bagdad, Nadžaf i Kerbelu, gdje će tijelo dočekati vjerski i politički dužnosnici, dok su završna pogrebna ceremonija i ukop planirani za 9. srpnja u svetištu imama Alija Reze u sjeveroistočnom gradu Mešhedu, jednom od najsvetijih mjesta šijita.

- Hamenei je ubijen na početku američko-izraelskih udara na Iran, a prvotni planovi za brzi pogreb vrlo su brzo propali. U takvim okolnostima iranske vlasti nisu htjele riskirati golemo okupljanje u trenutku kada je postojala realna opasnost novih udara, atentata, sabotaža ili masovne panike. Uz to, nije riječ o "običnom" državnom sprovodu, nego o oproštaju od čovjeka koji je gotovo četiri desetljeća bio vrhovni arbitar Islamske Republike. Zato se pogreb pretvorio u politički koreografiran događaj prijelaza vlasti: novi vrh režima, na čelu s Modžtabom Hameneijem i sigurnosnim aparatom, želi da sprovod ne bude improvizirana žalost nego pažljivo režirana demonstracija kontinuiteta, legitimiteta i kontrole, kaže stručnjak za Bliski istok Vedran Obućina.

Hamenei bi trebao biti pokopan u Mašhadu, svom rodnom gradu, no ta odluka ima dublje značenje.

image
-/Afp

- To nije samo pitanje zavičaja, nego i religijske geografije moći. Mašhad je jedno od najvažnijih šijitskih hodočasničkih središta na svijetu, a grob uz svetište osmog imama daje pokojniku gotovo trajnu prisutnost unutar svetog krajolika iranskog šijizma. Time se Hameneija ne pokapa samo kao državnika, nego ga se upisuje u sakralnu topografiju Islamske Republike, uz pokušaj da ga se prikaže i kao figuru mučeništva i postojanosti.

Pogreb je planiran u više etapa: izlaganje tijela i ceremonije u Teheranu, zatim vjerski i politički važnu postaju u Qomu, pa čak i procesijske dionice povezane s iračkim šijitskim gradovima Nadžafom i Karbalom, prije završnog ukopa u Mašhadu. Drugim riječima, ne radi se o jednoj sahrani nego o hodočasničko-državnom pogrebnom luku koji povezuje ključne točke šijitskog svijeta. Time režim želi poslati dvije poruke istodobno: prema unutra, da Islamska Republika ostaje čvrsta i nakon smrti svog vođe; prema van, da Iran i dalje polaže pravo na vodstvo transnacionalnog šijitskog prostora.

Očekivanja o broju ljudi kreću se od više milijuna do dvoznamenkastih milijunskih brojki kroz više dana ceremonija, no tu treba biti oprezan. Iranske vlasti tradicionalno iznose maksimalističke procjene, a stvarni broj okupljenih uvijek je i pitanje političke mobilizacije, organiziranog dovoza ljudi, pritiska na javne službe i atmosfere u društvu. Ipak, ne treba podcijeniti mogućnost da će to doista biti jedan od najvećih skupova u novijoj povijesti Irana, upravo zato što režim želi da pogreb posluži kao plebiscit slike lojalnosti, bez obzira na stvarno raspoloženje stanovništva, kazuje Obućina.

image
Atta Kenare/Afp

- Ako se gleda iz šijitske religijske perspektive, Hameneijev pogreb neće biti samo državni protokol, nego ritualizirani čin žalovanja u kodu šijitske memorije. U klasičnom islamu pokojnika treba oprati (ghusl al-mayyit), umotati u pokrov (kafan), nad njim izmoliti dženazu i pokopati ga što prije, po mogućnosti bez velikog odgađanja. No u šijitskoj pobožnosti, osobito kada je riječ o karizmatskim ili političko-religijskim vođama, pogreb vrlo lako prerasta u dramaturgiju mučeništva, u kojoj su žalovanje, procesija, recitiranje elegija, zazivanje Karbale i povezivanje pokojnika s Huseinovom patnjom jednako važni kao i sam čin ukopa.

Upravo zato je za očekivati da će Hameneijev oproštaj biti snažno obilježen simbolikom šehadeta, otpora, nepravde i vjernosti "putu revolucije", kazuje Obućina. Takav pogreb zato nije samo "pokop vođe", nego liturgijsko-politički čin kojim se narod poziva da vlastitu tugu prevede u odanost zajednici, revoluciji i nasljedniku. Tu su važni i detalji poput mjesta na kojem tijelo leži uoči ukopa, tko predvodi molitvu za pokojnika, tko nosi lijes, koji se slogani uzvikuju, koje se crne zastave ističu i kakve se poruke ispisuju uz lik pokojnika. U iranskom slučaju to sve postaje dio državne teologije: pogreb je istodobno i misa zadušnica, i politički miting, i potvrda sukcesije, i emocionalna mobilizacija mase.

Ovaj pogreb može se usporediti s pogrebom bivšeg iranskog Vrhovnog vođe Ruhollaha Khomeinija iz 1989. godine.

- Usporedba s Khomeinijevim pogrebom 1989. gotovo je neizbježna, ali jednako je važno uočiti i razlike. Khomeinijev sprovod bio je kaotičan, gotovo apokaliptičan događaj. Milijuni ljudi izašli su na ulice, masa je probila kordone, došlo je do stampeda, lijes je u jednom trenutku praktički izmaknuo kontroli, a tijelo je moralo biti vraćeno i cijela je operacija odgođena kako bi se ukop uopće mogao provesti.

image
-/Afp

Taj je pogreb bio izljev revolucionarne karizme osnivača režima, ali i dokaz da država tada još nije znala do kraja upravljati vlastitim mitovima. U simboličkom smislu režim želi upravo suprotno. Želi da Hameneijev sprovod bude dostojan Khomeinijeve veličine, dakle događaj koji će pokazati da je drugi vođa Islamske Republike ne samo administrirao revoluciju nego postao njezin ravnopravan stup.

Khomeini je umirao u trenutku kada je režim još imao snažan revolucionarni kapital, dok Hamenei odlazi nakon desetljeća represije, sankcija, generacijskog umora, pobuna i dubokog nepovjerenja dijela društva prema sustavu. Zbog toga će Khomeinijev pogreb u povijesnom sjećanju vjerojatno ostati spontaniji i eruptivniji, a Hameneijev će više nalikovati strogo režiranom državnom ritualu koji pokušava proizvesti dojam jedinstva u trenutku kad je samo jedinstvo upitno. Upravo tu leži njegova najveća politička važnost: manje u tome gdje će tijelo počivati, a više u pitanju može li režim od smrti svoga vođe još jednom stvoriti priču o vlastitom povijesnom pravu na opstanak, zaključio je dr. sc. Vedran Obućina.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
07. srpanj 2026 13:26