Izraelska vojska objavila je da je nakon višemjesečne operacije uništila veliku Hezbolahovu podzemnu mrežu ispod uzvisine Ali al-Taher, na jugu Libanona. Prema izraelskim navodima, riječ je o jednom od najvažnijih podzemnih vojnih kompleksa Hezbolaha u tom dijelu zemlje, a za njegovo rušenje upotrijebljeno je oko 1100 tona eksploziva – detonacija je bila toliko snažna da su je seizmološki instrumenti zabilježili kao potres magnitude 4,1. Tu vijestu objavile su sve svjetske agencije, a mi analiziramo zbog čega je došlo do goleme detonacije...
Operacija, koja je u izraelskoj vojsci nosila kodno ime “Chisel of Flames”, odnosno “Plameno dlijeto”, trajala je oko tri mjeseca. Izraelske su snage, prema izvještajima izraelskih medija i vojnim izvorima, postupno zaposjedale područje oko uzvisine, postavljale zasjede i pokušavale odsjeći skupinu Hezbolahovih boraca koja se utvrdila u tunelima, navodi Jerusalem post.
Podzemna baza ispod Ali al-Tahera
Ali al-Taher strateški je greben u južnom Libanonu, na području sjeverno od rijeke Litani i oko 15 kilometara udaljen od izraelske granice. Izraelska strana tvrdi da je Hezbolah ondje desetljećima gradio podzemnu infrastrukturu uz iransku financijsku i logističku potporu. U prvim priopćenjima izraelska vojska govorila je o dva glavna tunela duža od dva kilometra. Kasniji izraelski izvještaji navode širu mrežu od 14 podzemnih pravaca, ukupne dužine 5,4 kilometra. Unutar kompleksa, tvrdi Izrael, bili su zapovjedno mjesto Hezbolahove postrojbe Badr, skladišta oružja i položaji za projektile, protuoklopne rakete, dronove, mine i eksplozivne naprave. Te navode nije bilo moguće neovisno provjeriti na terenu, naveo je BBC.
Izraelska verzija: ponuda za predaju
Najdramatičniji detalji operacije pojavili su se nakon eksplozije, kad su izraelski vojni izvori iznijeli tvrdnju da je oko 50 Hezbolahovih boraca ostalo zarobljeno ili utvrđeno u podzemnom kompleksu. Izrael im je, prema toj verziji, navodno ponudio mogućnost izlaska i predaje pod bijelom zastavom, no borci su to odbili.
Izraelski izvori također tvrde da su njihovi komandosi tijekom operacije presretali Hezbolahove pokušaje dopreme zaliha prema tunelima. U paketima su, navodi se, pronađeni komunikacijska oprema, hrana, voda, cigarete, pa čak i čokolada. Prema istim izvorima, dio boraca ubijen je u tunelima ili u pokušajima bijega, dok je nekolicina navodno uspjela pobjeći koristeći maglu i lošu vidljivost. Izraelska vojska ranije je priopćila da su neki Hezbolahovi pripadnici napustili područje, a drugi su poginuli u zračnim i topničkim napadima. Hezbolah nije javno potvrdio broj ljudi koji su bili u kompleksu, njihove gubitke niti okolnosti eventualnog bijega.
Detonacija kao potres
Nakon što su izraelske snage zauzele kontrolu nad položajima, na teren su ušli pripadnici specijalizirane inženjerijske postrojbe Yahalom. Njihov je zadatak bio postaviti eksploziv u razgranatu mrežu tunela, postupak koji je, prema izraelskim izvorima, bio dugotrajan i tehnički složen. U podzemne prolaze na kraju je uneseno približno 1100 tona eksploziva. Eksplozija je odjeknula južnim Libanonom, a američki Geološki zavod (USGS) registrirao ju je kao seizmički događaj magnitude 4,1. Snimke i fotografije nakon detonacije pokazivale su znatno promijenjen izgled vrha grebena, s ogoljenim dijelovima terena i vidljivo izmijenjenim reljefom.
Izraelska vojska tvrdi da je cilj bio trajno onesposobiti infrastrukturu čija je izgradnja trajala više od dva desetljeća. Za Hezbolah, koji se u južnom Libanonu oslanja na mrežu skrivenih položaja, podzemnih skladišta i utvrđenih komunikacijskih pravaca, gubitak takve baze mogao bi imati i vojni i simbolički učinak.
Operacija se velikim dijelom odvijala bez javne objave.
Inače, Hezbolah ne objavljuje pouzdane podatke o brojnosti svojih snaga u Libanonu. Neovisne i sigurnosne procjene uglavnom se kreću između 30.000 i 50.000 aktivnih boraca, uz desetke tisuća pričuvnika i pomoćnog osoblja, dok je organizacija ranije tvrdila da ima i do 100.000 ljudi pod oružjem.
Libanon pokušava vratiti kontrolu nad državom, ali Izrael ne želi napustiti sigurnosnu zonu dok se islamski militantni Hezbolah ne razoruža. No Hezbolah nije pod zapovjednim lancem libanonske vojske i ne mora izvršavati njezine zapovijedi. Riječ je o zasebnoj, snažno organiziranoj političko-vojnoj skupini s vlastitim vodstvom, borcima, naoružanjem i vezama s Iranom; formalna državna hijerarhija nad njom nema kontrolu.
Tko s kim zapovijeda
U Libanonu danas ima više muslimana nego kršćana. Najčešće procjene govore da muslimani čine oko dvije trećine stanovništva, a kršćani približno trećinu. Prije je bilo drugačije, kršćani su činili većinu. Dobar dio muslimana pobjegao je s područja današnjeg Izraela, najprije u Jordan, da bi se oni sukobili s jordanskim vlastima, koje su ih protjerale, a onda su se nastanili u Libanonu.
U Libanonu nije riječ o “narodima” u klasičnom etničkom smislu, nego ponajprije o velikim vjersko-političkim zajednicama. Tri najvažnije i tradicionalno najveće skupine su šijitski muslimani, sunitski muslimani i kršćani – među kojima su najutjecajniji maroniti. No muslimanska zajednica stalno raste.
Po običaju, predsjednik libanonskog parlamenta mora biti šijit, a mjesto predsjednika vlade pripada sunitskom muslimanu. Predsjednik države, prema političkom dogovoru, mora biti maronitski kršćanin. No dogovor o vladanju je težak i nije lako othrvati se paravojskama i organiziranim skupinama koje vladaju Libanonom.
Kako odnos izgleda u praksi
Libanonska vojska (LAF) službena je oružana sila države i podređena je vladi i predsjedniku Libanona. Hezbolah ima zastupnike u parlamentu i politički utjecaj, ali njegove oružane formacije nisu sastavni dio LAF-a, ne primaju naredbe od vojnog vrha i ne djeluju po standardnoj zapovjednoj strukturi države.
Zato libanonska vojska ne može jednostavno narediti Hezbolahovim jedinicama da predaju rakete, napuste položaje ili se povuku s nekog područja – a zatim očekivati da će naredba automatski biti provedena. U praksi je svaki takav potez predmet političkih pregovora, lokalnih odnosa snaga i opasnosti od unutarnjeg sukoba.
Libanonska vlada još je u kolovozu 2025. zadužila vojsku da izradi i počne provoditi plan prema kojem bi sve oružje nedržavnih skupina trebalo doći pod kontrolu države. Taj je plan u prvom redu usmjeren na Hezbolah.
Hezbolah je odbacio plan, osobito širenje razoružanja s područja južno od rijeke Litani na ostatak Libanona. Vodstvo organizacije tvrdi da takav zahtjev služi interesima Izraela te poručuje da neće raspravljati o punom razoružanju sve dok Izrael izvodi napade na Libanon i drži nekoliko strateških točaka na jugu zemlje. I onda se i Izrael i Libanon vrte u krugu. A bombe i dalje padaju...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....