Predsjednik Venezuele Nicolás Maduro ostvario je pobjedu koju je priželjkivao kada je prošlog vikenda na referendumu odlučeno da Venezuela treba prisvojiti naftom bogato područje Essequibo koje se proteže na otprilike 130,000 kvadratnih kilometara, područje za koje tvrde da im je oteto kada su prije više od 100 godina iscrtane granice Gvajane. Međutim, slaba izlaznost na referendum sugerira da vladajući gube utjecaj te da ne slušaju narod, piše Associated Press (AP).
Madurova je vlada referendum tjednima promovirala kao čin patriotizma kojim će ujediniti zemlju. U tu je svrhu angažirao i kazališne umjetnice te reggaeton glazbenike. Venezuelansko Državno izborno povjerenstvo objavilo je u ponedjeljak da je na referendum izašlo oko 10,5 milijuna glasača, odnosno malo više od polovice registriranih birača u zemlji kojih ima 20,6 milijuna. Međutim, te su brojke u koliziji sa svjedočanstvima osoba koje su na referendum izašle, a koje su rekle da dugačkih redova na biralištima koji su česta pojava na izborima svih vrsta u Venezueli naprosto nije bilo, piše Jutarnji list.
Gvajana je referendum okarakterizirala kao povod za aneksiju Essequiba te pravdu potražila pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ), glavnim sudski organom Ujedinjenih naroda (UN). ICJ je prošlog petka naredio Venezueli da ne poduzima nikakve akcije koje će promijeniti status quo. Sud je od obje zemlje zatražio da mu izlože svoje stavove te da će nakon toga odlučiti kako će se spor riješiti. AP navodi da bi taj proces mogao trajati godinama.
Geoff Ramsey, viši analitičar za venezuelanska pitanja u trustu mozgova Atlantsko vijeće, rekao je da ne baš robusna izlaznost na referendum loš znak. "Ovo će biti povijesni poraz za vladu i njezinu sposobnost da birače dovede na birališta. Politički je to potres koji će uzdrmati vladajuću koaliciju koja se ponosi time da može mobilizirati građanstvo", dodao je Ramsey te ustvrdio da će izlaznost jamačno zabrinuti Madura, koji je narodu i opoziciji obećao da će se 2024. ići na predsjedničke izbore.
Sve se vrti oko - nafte
Na krilima kakvog-takvog uspjeha na referendumu, Maduro je u utorak rekao da će odobriti crpljenje nafte u Essequibu, javlja Reuters. Državna naftna tvrtka PDVSA i državna čeličana CVG osnovat će odjele koji će se baviti Essequibom, rekao je venezuelanski predsjednik. "Državne će tvrtke odmah dati dozvole za istraživanje te eksploataciju plina, nafte i rudnika u našoj Gvajanskoj Esequibi", rekao je Maduro. Predsjednik Venezuele dodao je da je sastavio prijedlog zakona da se na tom teritoriju osnuje nova država te da će tvrtke koje već djeluju na njezinom području isto morati napustiti u roku od tri mjeseca.
Predsjednik Gvajane Irfaan Ali rekao je u utorak da Maduro ignorira ICJ te da će zatražiti pomoć i od njega i Vijeća sigurnosti u UN-a. "Gvajanska je vojska u stanju pripravnosti. Venezuela se očito proglasila odmetnutom nacijom", rekao je Ali te dodao da se već javio glavnom tajniku UN-a Antóniju Guterresu.
Essequibo je veći od Grčke i bogat je mineralima i energentima. Zauzima dvije trećine teritorija Gvajane te joj daje pristup dijelu Atlantskog oceana na kojemu je energetski gigant 2015. pronašao velike količine nafte.
Essequibo je bio dio Venezuele dok je ona od sredine 16. stoljeća do 1821. godine bila pod kontrolom Španjolske. Caracas je već dugo protiv granica koje su međunarodni arbitri uspostavili 1899., kada je Gvajana još uvijek bila britanska kolonija. Venezuelanski dužnosnici tvrde da su ih arbitri izigrali te da su im htjeli ukrasti zemlju. Dužnosnici tvrde da je dogovor da se riješi taj teritorijalni spor koji je potpisan 1966. godine poništio odluku iz 1899. godine. Gvajana, međutim, tvrdi da odluka iz 1899. još uvijek stoji te da je pravovaljana.
Kako je Jutarnji pisao početkom prosinca, Gvajana je na putu da petu godinu zaredom ostvari dvoznamenkasti rast BDP-a, čime će postati jedina zemlja u svijetu kojoj je to uspjelo u ovom stoljeću. Prema nedavnim procjenama Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) ova mala južnoamerička država do kraja će godine imati gospodarski rast od oko 38 posto, a očekuje se da bi taj rast u sljedećih pet godina mogao biti 115 posto.
Nikad poželjnija udavača
Prilike u Gvajani značajno su se promijenile kad je ExxonMobil 2019. počeo iskorištavati ta ogromna nalazišta nafte i plina koje je pronašao 2015. godine. Pretpostavlja se da će proizvodnja nafte u Gvajani s ovogodišnjih 390.000 barela dnevno porasti na 1,2 milijuna barela dnevno 2027. godine.
"Snažan rast Gvajane bio je, i nastavit će biti, potaknut brzim širenjem proizvodnje nafte nakon niza otkrića posljednjih godina", rekao je za CNBC Andrew Trahan, voditelj za istraživanje Latinske Amerike pri Fitch Solutions. Ta je država lani zabilježila povećanje BDP-a od 62,3 posto, što je najveći rast u svijetu.
Essequibo je veći od Grčke i bogat je mineralima i energentima. Zauzima dvije trećine teritorija Gvajane te joj daje pristup dijelu Atlantskog oceana na kojemu je energetski gigant 2015. pronašao velike količine nafte
Osim proizvodnjom nafte, gospodarski rast nekoć jedne od najsiromašnijih zemalja regije potaknut je ulaganjima u prijevoz, stanogradnju i razvoj ljudskog kapitala. Dobre rezultate pokazuju rudarstvo i šumarstvo jer se Gvajana nalazi na sjevernoj obali Južne Amerike, okružena amazonskom prašumom.
Gvajana je postala toliko poželjna "udavača" da ju je OPEC (Organizacija zemalja izvoznica nafte) ove godine pozvao da mu se pridruži, no ona je to odbila jer bi tada morala održavati stabilno tržište, što znači da bi morala smanjiti proizvodnju nafte. Cilj Gvajane u ovom je trenutku maksimizirati svoja golema naftna otkrića dok još postoji globalna potražnja za naftom.
Unatoč snažnom ekonomskom rastu zemlje, gvajansko društvo još je duboko podijeljeno. Oko 35 posto stanovništva živi u ekstremnom siromaštvu, s prihodom od jednog dolara dnevno. Glavni i najveći grad Gvajane Georgetown dugo nije obnavljan. Uz to, javni je prijevoz prilično slab.
Ekonomisti upozoravaju trenutačnu gvajansku vladu da ne ponavlja greške svojih kolega u upravljanju naftnom industrijom. Stručnjaci su najviše zabrinuti da Gvajani nedostaje pravni i regulatorni okvir da bi se nosila s očekivanim priljevom bogatstva i upozoravaju da bi zbog toga moglo doći do slabljenja demokratskih institucija.