Svi smo čuli za El Chapa (punim imenom Joaquín Archivaldo Guzmán Loera) i meksičke, kolumbijske ili venezuelanske narko-kartele. Ali, znate li tko su marerosi?
Zahvaljujući upravo njima, stopa smrtnosti u zemljama poput El Salvadora, Hondurasa ili Gvatemale narasla je iznad razine koju je imala za vrijeme najveće političke nestabilnosti tog dijela svijeta, odnosno tijekom građanskih ratova u 80-im godinama prošlog stoljeća.
Trgovina drogom, oružjem, automobilima i ljudima, pranje ilegalno zarađenog novca, borba za dominaciju do zadnjeg metka, glavne su aktivnosti marerosa. Tj. kriminalnih bandi znanih kao mare. Novače uglavnom mlade, očajne ili frustrine ljude koji preko noći žele do boljeg života, čime se svojedobno znanstveno bavila i Lidija Kos-Stanišić stručnjakinja za prilike u Latinskoj Americi, u Političkim analizama (broj 10).
Članstvo u bandi im daje samopouzdanje, iluziju bržeg napretka na socijalnoj ljestvici, i što je najvažnije, osjećaj prihvaćenosti i perspektivnosti. Otud i specifična subkulturna razina takvog načina života – izvana prepoznatljivog prije svega po tetovažama na određenim dijelovima tijela.
Zapravo su nastali – u SAD-u. Udruživanjem djece imigranata na Zapadnu obalu SAD-a, koja su se u početku pridruživala postojećim, prije svega meksičkim bandama, ali su vremenom počeli osnivati i svoje.
Deportacija članova mara ubrzala je njihovo širenje u Srednjoj Americi. S obzirom da je širenje njihovih protuzakonitih aktivnosti počelo ugrožavati i demokratski poredak država u kojima su nastali, našli su se na tapetu represivnih politika. Mare su se tako od uličnih pretvorile i u zatvorske bande, a sve skupa je dovelo do reorganizacije unutar samih krimi-skupina te do jačanja unutarnje hijerarhije.
I dok ih neki vide kao svoje heroje i spas od siromaštva, drugi strepe od njih, nasilja i zastrašivanja kojima se koriste. Naime, reketarenje je bilo i ostalo najunosniji posao mara, a na meti su im i sitni poduzetnici, pa čak i vozači i kondukteri autobusa! Istodobno, prešli su sve nacionalne granice i postali međunarodna kriminalna organizacija.
I zato, kako je u spomenutom radu konstatirala Lidija Kos-Stanišić, "mare predstavljaju izazov državnim institucijama i vladavini prava u državama u kojima djeluju". Oni su svojim postojanjem doprinos destabilizaciji čitave regije.
Vlade su pokušale i politikama tvrde ruke, ali to je kriminalce samo natjeralo na povećanje razine organizacije i recikliranja kriminala. Ono što je najvažnije, uzroci postojanja takvih bandi nisu otklonjene! A da bi se to dogodilo, trebalo bi poraditi na poboljšanju sustava obrazovanja, zapošljivosti i perspektive mladih ljudi u Salvadoru, Hondurasu i Gvatemali.
Uostalom, upravo je Srednja Amerika – od zatvaranja karipskog koridora – glavna ruta krijumčara kokaina iz Južne Amerike u SAD. U pitanju je "posao" težak milijarde dolara, i naravno da i marerosi u tome nalaze svoj interes.
No, i Kos-Stanišić naglašava da su mare ipak "samo jedan od mnogo lokalnih distributera droga, a meksički karteli ih koriste kao plaćene ubojice".
Jer, u tom dijelu svijeta život baš i nema neku cijenu, a svi su vrlo zamjenjivi. Mare računaju s frustracijom desetaka tisuća mladih ljudi pred kojima je mizerna životna perspektiva.
