Netom nakon Nove godine mlada ukrajinska inspektorica za oružje Kristina Kimačuk dobila je informaciju da je projektil neobičnog izgleda pogodio zgradu u Harkivu. Počela je zvati svoje kontakte u ukrajinskoj vojsci, očajnički se pokušavajući dočepati rakete kako bi je istražila i utvrdila gdje je proizvedena. Za tjedan dana dobila je krhotine, koja je proučavala na sigurnoj lokaciji u glavnom gradu Kijevu.
Počela ih je rastavljati i fotografirati svaki dio, uključujući vijke i računalne čipove manje od njezinih noktiju, piše BBC. Gotovo odmah je mogla reći da se ne radi o ruskom projektilu, ali pitanje je bilo kako to dokazati. Kimačuk je u ostacima metala uočila sitni simbol iz korejske abecede. Potom je vidjela još znakovitiji detalj. Broj 112 bio je utisnut na dijelovima tijela rakete. To je broj koji odgovara 2023. godini u sjevernokorejskom kalendaru. Shvatila je da gleda prvi čvrsti dokaz da je sjevernokorejsko oružje korišteno za napad na njezinu zemlju. "Čuli smo da su isporučili nešto oružja u Rusiju, ali mogla sam to vidjeti, dodirnuti, istražiti na način na koji nitko prije nije mogao. To je bilo vrlo uzbudljivo", rekla je za BBC.
Od tada je ukrajinska vojska objavila da je Rusija ispalila desetke sjevernokorejskih projektila na njezin teritorij.
Usprkos svim nedavnim pričama o Kim Jong-unu koji se sprema započeti nuklearni rat, neposrednija prijetnja sada je sposobnost Sjeverne Koreje da potpiruje postojeće ratove i globalnu nestabilnost. Kimačuk radi za organizaciju CAR (Conflict Armament Research), koja pronalazi oružje korišteno u ratu kako bi otkrila gdje i kada je napravljeno. Ali tek nakon što je završila s fotografiranjem olupine projektila, a njezin tim analizirao stotine njegovih komponenti, došlo je do najnevjerojatnijeg otkrića.
U raketi je, naime bilo silno puno najnovije tehnologije koja dolazi iz zapadnih zemalja. Većina elektroničkih dijelova proizvedena je u SAD-u i Europi tijekom proteklih nekoliko godina. Nađen je čak i američki računalni čip napravljen tek u ožujku 2023. godine.
To je značilo da je lani, Sjeverna Koreja nezakonito nabavila vitalne komponente oružja, prošvercala ih u zemlju, sastavila projektil i u tajnosti ga poslala u Rusiju, gdje je potom prevezen na crtu bojišnice i ispaljen. I to sve u roku od nekoliko mjeseci.
"To je bilo najveće iznenađenje. Unatoč tome što je pod strogim sankcijama gotovo dva desetljeća, Sjeverna Koreja još uvijek uspijeva doći do svega što joj je potrebno za izradu oružja, i to iznimno brzo", izjavio je Damien Spleeters, zamjenik direktora CAR-a. Joseph Byrne, stručnjak za Sjevernu Koreju pri uglednom londonskom think-tanku Royal United Services Institute (RUSI), bio je jednako zapanjen.
"Nisam mislio da ću ikad vidjeti kako se sjevernokorejske balističke rakete koriste za ubijanje ljudi na europskom tlu", komentirao je. On i njegov tim u RUSI-ju prate isporuku sjevernokorejskog oružja u Rusiju otkako se Kim ondje sastao sa svojim ruskim kolegom Vladimirom Putinom u rujnu prošle godine kako bi, po svemu sudeći, sklopili posao oko oružja. Koristeći satelitske snimke, uspjeli su snimiti četiri ruska teretna broda kako se kreću između Sjeverne Koreje i ruske vojne luke natovareni stotinama kontejnera. Institut RUSI procjenjuje da je ukupno poslano 7000 kontejnera napunjenih s više od milijun granata za streljivo i onih granata koje se mogu ispaliti iz kamiona. Njihove procjene potkrijepljene su obavještajnim podacima iz SAD-a, Velike Britanije i Južne Koreje iako su Rusija i Sjeverna Koreja zanijekale trgovinu.
"Te granate i rakete neke su od najtraženijih stvari u svijetu danas i omogućuju Rusiji da nastavi gađati ukrajinske gradove u vrijeme kada se SAD i Europa kolebaju oko toga koje oružje dati Ukrajini", napomenuo je Joseph Byrne.
Ali upravo je dolazak balističkih projektila na bojno polje najviše zabrinuo Byrnea i njegove kolege zbog onoga što su otkrili o sjevernokorejskom programu naoružanja.
Naime, Sjeverna Koreja od 1980-ih prodaje svoje oružje u inozemstvu, uglavnom zemljama Sjeverne Afrike i Bliskog istoka, uključujući Libiju, Siriju i Iran. To su obično bile stare rakete sovjetskog tipa s lošom reputacijom. Postoje dokazi da su borci Hamasa vjerojatno koristili neke od tih starih granata na raketni pogon u svom napadu 7. listopada.
Ali projektil ispaljen 2. siječnja, koji je analizirala inspektorica Kimačuk, bio je naizgled najsofisticiraniji sjevernokorejski projektil kratkog dometa - Hwasong 11, koji je mogao preletjeti do 700 km. Premda Ukrajinci tvrde da ti projektili nisu toliko precizni, dr. Jeffrey Lewis, stručnjak za sjevernokorejsko oružje na Institutu za međunarodne studije Middlebury, ocjenjuje kako ipak nisu puno neprecizniji od ruskih projektila.
Prednost ovih projektila je što su izuzetno jeftini pa ih možete kupiti i ispaljivati znatno više u nadi da ćete nadjačati protuzračnu obranu. To je upravo ono što Rusi rade u posljednje vrijeme.
To otvara pitanje koliko ovih projektila Sjevernokorejci mogu proizvesti. Vlada Južne Koreje nedavno je primijetila da je Sjeverna Koreja poslala 6700 kontejnera streljiva u Rusiju. Tvrde da tvornice oružja u Pjongjangu rade punom parom, a dr. Lewis, koji je proučavao te tvornice putem satelita, procjenjuje da mogu izbaciti nekoliko stotina projektila godišnje.
Kako zapadni čipovi završe u sjevernokorejskim raketama?
Mnogi računalni čipovi koji su dio modernog oružja i navode rakete do ciljeva isti su kao čipovi koji se koriste u našim pametnim telefonima, perilicama rublja i automobilima. Oni se prodaju diljem svijeta u nevjerojatnim količinama. Proizvođači distributerima prodaju goleme količine, a oni ih preprodaju dalje, što znači da proizvođači često nemaju pojma gdje njihovi proizvodi završavaju.
Unatoč tome, Byrne je bio frustriran saznanjem koliko je komponenti u projektilu došlo sa Zapada. Pokazalo se da su sjevernokorejske nabavne mreže robusnije i učinkovitije nego što je čak i on, koji istražuje te mreže, mogao pomisliti. Sjevernokorejci sa sjedištem u inozemstvu osnivaju lažne tvrtke u Hong Kongu ili drugim srednjoazijskim zemljama kako bi kupovali artikle koristeći uglavnom ukradeni novac. Zatim šalju proizvode u Sjevernu Koreju, obično preko granice s Kinom. Ako se lažna tvrtka otkrije i sankcionira, brzo se na njenom mjestu pojavi druga.
U ožujku je RUSI dokumentirao velike količine nafte koje se isporučuju iz Rusije u Sjevernu Koreju, dok su vagoni napunjeni nečim za što se smatralo da je riža i brašno primijećeni kako prelaze kopnenu granicu zemalja. Ovaj dogovor, za koji se procjenjuje da je vrijedan stotine milijuna dolara, potaknut će ne samo gospodarstvo Sjeverne Koreje već i njezinu vojsku. Rusija bi također mogla opskrbljivati Sjevernu Koreju sirovinama za nastavak proizvodnje projektila ili čak vojne opreme kao što su borbeni zrakoplovi te u konačnici dobiti tehničku pomoć za poboljšanje svog nuklearnog oružja. Osim toga, Sjeverna Koreja prvi put dobiva priliku testirati svoje najnovije projektile u stvarnom ratnom scenariju. Koristeći te vrijedne podatke, moći će ih poboljšati. Sada kada Pjongjang masovno proizvodi ovo oružje, htjet će ga prodati većem broju zemalja, a ako su rakete dovoljno dobre za Rusiju, bit će dovoljno dobre i za druge, ocijenio je dr. Lewis.
On predviđa da će Sjeverna Koreja u budućnosti postati veliki dobavljač projektila za zemlje u bloku Kina-Rusija-Iran. U jeku iranskog napada na Izrael ovog mjeseca SAD je rekao da je "nevjerojatno zabrinut" da bi Sjeverna Koreja mogla raditi s Iranom na njegovim programima nuklearnog i balističkog oružja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....