Što bi ostalo od metropola Europe i SAD-a da Putin baci nuklearnu bombu? Ova simulacija otkriva taj užas, grad po grad

Kad je krenula utrka u nuklearnom naoružanju između SAD-a i Sovjetskog Saveza, koja je karakterizirala Hladni rat, stvorila se opasnost nestanka čovječanstva u slučaju ispaljivanja nuklearnih bombi. Unatoč raznim multilateralnim ugovorima o ograničenju naoružanja, broj nuklearnih bojevih glava SAD-a i Rusije još uvijek se kreće u tisućama, što je više nego dovoljno za potpuno uzajamno uništenje.

Odluka ruskog predsjednika Vladimira Putina, koji je prošlog mjeseca pogodio Ukrajinu dosad neviđenim balističkim projektilom, prisilila je svjetske čelnike i vojne zapovjednike da se suoče s novom mogućnošću udara na metu u Zapadu ili na nekog od saveznika. Iako postoje sustavi za rano upozoravanje, ostaju scenariji u kojem bi veliki gradovi mogli pretrpjeti izolirani napad.

Njih je Daily Mail istražio uz pomoć modela koji je izradio Alex Wellerstein, profesor i povjesničar nuklearne tehnologije. Za primjer su uzeli rusku bombu Topol-M SS-27 ICBM, kad bi bila detonirana iznad nekih od najvećih europskih i američkih metropola. Topol inače nije najrazornije rusko nuklearno oružje, poput RS-36 ICBM-a, koji nosi više bojevih glava.

Unatoč tome, Topol još uvijek ima procijenjenu snagu od otprilike 800 kilotona, što je 50 puta više od snage prve atomske bombe bačene na Hirošimu 1945. godine. Procjene broja žrtava i izvješća o šteti temelje se na primjeru da bojna glava eksplodira nekoliko stotina metara iznad tla. U njih se ne uračunavaju žrtve koje bi stradale sljedećih dana, tjedana i mjeseci zbog posljedica radijacije, nedostatka hrane, vode i medicinske skrbi.

London

Budući da eksplozija u zraku stvara oblak u obliku gljive, požari bi se proširili na veliko područje Engleske i izložili ljude u podzemnim skloništima opasnosti od trovanja ugljičnim monoksidom. Svatko unutar tri četvorna kilometra od detonacije bi izgorio. Zgrada parlamenta i Buckinghamska palača bile bi uništene. Toplina bi uzrokovala val eksplozija koje bi sravnile zgrade. Model predviđa da bi gotovo milijun ljudi bilo ubijeno iste sekunde, a još 2,2 milijuna bi pretrpjelo teške ozljede koje bi vjerojatno dovele do smrti.

Panorama Londona

Manuel Romano/Nurphoto Via Afp

Pariz

Žrtve u glavnom gradu Francuske bile bi još gore. Prema modelu, u eksploziji odmah umire 1,5 milijuna ljudi, a broj ozlijeđenih penje se na 2,7 milijuna. Topol detoniran iznad središta Pariza uništava Eiffelov toranj i Palais de Chaillot, kao i ostale kulturne spomenike koji postaju ruševine.

Amsterdam

Nizozemska broji manje stanovnika od Londona i Pariza, stoga je broj žrtava niži. Ipak, zbog manje veličine bi Amsterdam bio gotovo u potpunosti izbrisan s karte. Otprilike 370 tisuća ljudi prema modelu umire odmah nakon eksplozije i više od 530 tisuća dobiva teške ozljede. Centar grada i obližnja luka bili bi srušeni, a zgrade u susjednom gradu Haarlemu pretrpjele bi štetu od vala eksplozije.

Rim

Topol prema modelu u glavnom gradu Italije ostavlja oko 770 tisuća mrtvih stanovnika, dok ih više od milijun dobiva teške ozljede. Colosseum bi bio potpuno uništen, zajedno s Panteonom i velikim dijelom starog grada. Vatikan bi također pretrpio ogromnu štetu i većina stanovništva bi poginula. Udarni val eksplozije razbio bi sve prozore do mjesta Dragona, samo nekoliko kilometara od obale Sredozemnog mora.

Berlin

Skoro 640 tisuća ljudi poginulo bi u trenutku eksplozije iznad središta Berlina, a gotovo dvostruko, oko 1,2 milijuna, pretrpjelo bi ozljede opasne po život. Brandenburška vrata, berlinska katedrala i zgrada njemačkog parlamenta pretvorili bi se u ruševine. Značajne opekline pretrpjeli bi svi stanovnici do predgrađa Spandaua i Wilhelmstadta, a val eksplozija u Njemačkoj uništio bi zgrade do predgrađa grada Potsdama.

Berlin cc

Ralf Hirschberger/Afp

Varšava

Topol bi iste sekunde u Poljskoj ubio otprilike 615 tisuća ljudi, uz još 750 tisuća stanovnika koji bi zadobili ozljede. Većina starog grada Varšave, kao i financijsko i poslovno središte, postali bi samo ruševine. Valovi eksplozija dosegli bi do predgrađa Nacionalnog parka Kampinos, udaljenog gotovo 20 kilometara.

Helsinki

U rjeđe naseljenom glavnom gradu Finske, eksplozija Topola prouzrokovala bi smrt više od 120 tisuća građana uz još 300 tisuća stanovnika koji bi zadobili teške ozljede. Veći dio arhipelaga na kojem je izgrađena prijestolnica bio bi uništen, dok bi zračna luka udaljena otprilike 16 kilometara pretrpjela oštećenja od udarnog vala.

Stockholm

U glavnom gradu Švedske, broj poginulih prema modelu je dvostruko veći nego u Helsinkiju i iznosi oko 268 tisuća, a broj ozlijeđenih penje se na pola milijuna. S obzirom da je područje gušće naseljeno, došlo bi i do značajnijih oštećenja infrastrukture. Kraljevska palača i gradska vijećnica u Stockholmu nestale bi od vala eksplozije koji se proteže do Danderyda, Djursholma, Huddingea i Booa.

Washington D.C.

Udar Topola u srce američke političke prijestolnice, izbrisao bi nekoliko znamenitosti i lokacija koje su s vremenom postale sinonim za povijest i politiku SAD-a. Bijela kuća i zgrada Capitola bile bi srušene, zajedno sa spomenikom Washingtonu, Nacionalnim muzejom američke povijesti Smithsonian i Nacionalnim arhivom. Broj smrtnih slučajeva penje se na 485 tisuća, dok još 839 tisuća ljudi trpi teške ozljede. Ljudi koji žive do područja Bethesde imali bi opekline trećeg stupnja, a val eksplozije proširio bi se izvan College Parka.

New York

S obzirom na gustoću naseljenosti i količinu infrastrukture, nije začuđujuće da bi zračni udar iznad središta New Yorka imao katastrofalne posljedice. Udar uništava gotovo sve na sljedećim područjima: Soho, Lower East Side, East i West Village. Erupcija bi sravnila zgrade i ubila građane u Midtownu, Long Islandu, Williamsburgu, Brooklynu i Upper East Sideu, kao i u Hobokenu.

Manhattan, New York

Beata Zawrzel/Nurphoto Via Afp

Stanovništvo u Harlemu, Bushwicku i North Bergenu zadobilo bi opekline trećeg stupnja, a val eksplozije proširio bi se sve do Bronxa. Preminulo bi oko 1,5 milijuna ljudi, a broj ozlijeđenih dosegnuo bi do tri milijuna.

Požari bi se širili i hitne službe bile bi onemogućene zbog urušavanja infrastrukture i velike količine ruševina. Oni koji bi se mogli skloniti unutar zgrade, idealno ispod stola ili u ormaru, imali bi veće izglede za preživljavanje, ali val eksplozije bi svejedno vjerojatno i za njih bio koban.

Iako je krug radijacije ograničen na središte grada, njegovi bi se učinci mogli proširiti ovisno o vremenskim prilikama. Pogođeni bi osjećali mučninu, zbog oštećenih krvnih žila i koštane srži, što slabi sposobnost tijela da proizvodi bijele krvne stanice potrebne za borbu protiv infekcije.

Tijelo bi počelo propadati, stoga stanovništvo ostaje ranjivo na razne infekcije i unutarnje krvarenje. Zbog uništenja većine infrastrukture, s vremenom bi odgovornost za spašavanje preuzele bolnice i vatrogasne službe u predgrađima glavnog grada, prenosi Daily Mail.