Ticker 1

Prijelomna vijest

Ticker 2

StoryEditor
Svijetrazgovor s povodom

Splitska profesorica Marita Brčić Kuljiš: Ako itko uništi Europu, to će biti sami Europljani, a ne migranti i izbjeglice

Piše Hrvoje Prnjak
28. prosinca 2019. - 00:05

Marita Brčić Kuljiš na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu predaje filozofiju demokracije, no znanstveno se bavi i migracijama. Zato je idealna sugovornica na tu, već mjesecima “vruću” temu...

Kako komentirate to da je početna naglašena empatija javnosti prema migrantima s kraja 2015., kad je Hrvatsku “pogodio” prvi veliki val izbjeglica i migranata, u međuvremenu gotovo nestala, pa se sada u medijima često govori o migrantskoj prijetnji, ili se to pitanje tretira gotovo kao – sanitarno?

- Ne bih rekla da je nestala, nego da se javni – politički – pa tako i medijski - diskurs prema migrantima promijenio. Javna politika s kraja 2015. je bila humanitarna i na takav se način odnosila prema migrantima koji su u potrazi za zaštitom vlastitih života, sigurnosti, ali i nade u mogućnost boljeg života dolazili u Hrvatsku ili prolazili kroz Hrvatsku. Danas su politički poruke po pitanju migranata posve drugačije, a u javnosti se prvenstveno spominju u kontekstu sigurnosne prijetnje. 

Zašto se diskurs promijenio?

- Pa prvenstveno iz razloga što su se promijenili (do)nosioci političkih odluka u RH – od 2016. imamo vladu desnice i desnog centra koja po svom ideološkom pozicioniranju zagovara homogeniju zajednicu i nije sklona drukčijima i različitima. Osim toga, hrvatska politička scena svoje diskurse kreira i oblikuje s obzirom na upute koje nam dolaze iz Bruxellesa. Hrvatska je na putu da uđe u Schengen pa je trenutačno glavni cilj hrvatske politike pokazati spremnost obrane budućih vanjskih granice EU-a od potencijalnih ilegalnih migracija.

U javnost je ušao i svjesno smišljen pojam postupanja prema migrantima koji ilegalno prelaze granicu – a riječ je o tzv. pushbacks metodi koja nužno uključuju oblike fizičke prisile kojom se migrante “odvraća” od ulaska u državu. Da se pritom policija koristi i nedopuštenim sredstvima već je u nekoliko navrata upozorila organizacija Human Rights Watch, koja je o postupanjima izvijestila Europsku komisiju. Hrvatska se stoga nalazi između čekića i nakovnja.

Hrvatska je zaboravila da je samo velikim političkim igračima dopušteno nehumano postupanje prema ljudima, dok će mali ili nebitni politički igrači biti prozivani i stavljeni na stup srama. Sam zakon o Schengenu, na koji se Human Right Watch poziva, navodi kako su sve države članice Schengena dužne postupati prema obvezama međunarodne zaštite, a koja pretpostavlja da svaka osoba koja iskaže zahtjev za azil ili međunarodnu zaštitu na to ima pravo. To je temeljno ljudsko pravo.

Sad, kad su stotine migranata iz ilegalnog kampa Vučjak kod Bihaća preseljene malo istočnije, prema Sarajevu, više se njihova sudbina u ovdašnjim medijima ne spominje?

- Upravo ovo što ste sada rekli pokazuje svu bijedu naše civilizacije, naših konvencija i deklaracija, naših dociranja drugim nedemokratskim državama po pitanju ljudskih prava. Danas kada se sve više priča i o pravima ne-ljudskih bića – životinja, robota itd., mi u srcu Europe imamo logor(e) – koji su ilegalni i u kojima su smješteni izbjeglice koje nemaju nikakva prava iako im sve deklaracije i sve konvencije ovog svijeta jamče prava i sigurnost.

Bosni i Hercegovini se po pitanju migrantske krize dogodio scenarij hot spota (kao i Italiji, Grčkoj....), a riječ je o politički izuzetno nestabilnoj državi, siromašnoj državi i državi koja se teško nosi i sa svojim postojećim problemima. Činjenica je da migranti koji se nalaze u BiH neće jednostavno nestati, oni se zasigurno neće vratiti u zemlje porijekla jer se u najvećem broju slučajeva i nemaju gdje vratiti. I sada imate u srcu Europe jednu državu koja je ničija zemlja, iako je svi svojataju, s oko deset tisuća migranata koji su zapravo ničiji ljudi...

Poruke opasnih namjera

Primjetna je i promjena strukture migranata – danas su to gotovo u potpunosti muškarci u naponu snage. Teoretičari urote će u tome iščitati “muslimansku zavjeru”?

- Što se tiče dobne strukture, prosječna dob migranta u svijetu je negdje oko 39 godina, dok je dob migranata koji migriraju u EU nešto niža, odnosno 79% tražitelja azila u 2018. na području EU-a su osobe mlađe od 35 godina (Eurostat). Što se tiče spola, istina je da prevladavaju muškarci i dok je na svjetskoj razini riječ o omjeru 48% žene te 52% muškarci, migranti koji migriraju u zemlje članice EU-a i tamo traže azil su većinom muškarci, i to negdje oko 70%.

Takva struktura migranata me uopće ne iznenađuje jer je sasvim logično da su muškarci ti koji su uvijek u prvom planu upravo zbog svih opasnosti koje vrebaju na migrantskoj ruti, zatim nehumanih uvjeta, ali i pretpostavci da će mladi muškarac lakše preživjeti taj put pa samim time i lakše pronaći posao u željenoj destinaciji.

Mi kao da smo zaboravili gorku činjenicu iz naše pa i ne tako davne prošlosti kada su Dalmaciju i zaleđe, prvenstveno zbog siromaštva, trbuhom za kruhom, napuštali upravo mlađi muškarci u naponu snage (i to najčešće kao ilegalni migranti) koji su zatim gradili i izgradili Ameriku (Sjevernu i Južnu), Australiju, a kasnije i Njemačku. Danas kada se migrira iz RH stvar je drugačija jer imamo putovnicu EU-a koja nam svugdje otvara vrata.

Govoriti o “muslimanskoj zavjeri protiv kršćanskog Zapada” u dijelu svijeta u kojem se još u 16. stoljeću pisalo i zagovaralo vjersku toleranciju, u dijelu svijeta u kojem u svakom ustavu je upisano pravo na slobodu vjeroispovijesti su zbilja poruke opasnih namjera kojima se pokušava postići nešto drugo, a ne zaštititi našu zapadnu civilizaciju. I tu je statistika neumoljiva – 1. siječnja 2018. godine u EU je živjelo samo 4,4% stanovnika koji nisu državljani zemalja članica Unije.

EU ima ukupno 512 milijuna stanovnika, a 2017. se uselilo 2,2 milijuna stanovnika iz zemalja koje nisu članice EU-a, a također je vidljiv pad, kako migranata, tako i tražitelja azila u 2018. Što se tiče “muslimanske zavjere”, podaci iz 2016. pokazuju kako se 50% EU građana izjašnjava kao kršćani, 38% kao ateisti, a samo 3% kao muslimani.

Oduzimanje ljudskosti

Što sve te ljude zapravo čeka na toliko žuđenom Zapadu, s obzirom na ne baš najbolje izglede da se brzo socijaliziraju? Dobiva li Europa u migrantima tek jeftinu radnu snagu, lumpenproletarijat?

- Europska unija, odnosno njene zemlje članice su, bez pretjerivanja, sigurno jedno od najboljih mjesta za život, ali i najsigurnijih mjesta za život. Sva istraživanja po pitanju migracija jasno pokazuju kako na migracije utječu različiti čimbenici, bilo da je riječ o čimbeniku poticanja (odakle migrant dolazi) ili čimbenik privlačenja (zemlja odredišta) odnosno o kombinaciji gospodarskih, društvenih, političkih, ali i okolišnih čimbenika. Oduvijek su se migracije koristile kao prilika za nadomjestak nedostatka radne snage tamo gdje je gospodarstvo i tržište to zahtijevalo.

Ono što je također već duže vrijeme poznato to je “starenje” stanovništva u Europi i taj trend nikakve migracije neće zaustaviti. A s druge strane, ništa ne može zaustaviti ni ljude da se odvaže napustiti vlastite domovine, ognjišta i krenuti na put za svoje bolje sutra.

Ako bi to itko na ovom svijetu mogao shvatiti razloge migriranja ljudi u nepoznato, to smo sigurno mi koji smo toliko puta bili prisiljeni, što iz ekonomskih (gladi i siromaštva), što iz ratnih i sigurnosnih, što iz političkih razloga i ove najnovije migracije iz Hrvatske koje su u najvećoj mjeri, kako pokazuju istraživanja, potaknuta ogromnom razinom korupcije u hrvatskom društvu. 

Čovjeku se nikada ne može, a i ne smije oduzeti nada u bolje sutra jer ste mu onda eutanazirali njegovu ljudskost.

Članice EU-a još uvijek, koliko je to moguće, štite tzv. državu blagostanja, a da bi se država blagostanja održala potrebni su tržišni mehanizmi koji će osigurati da imamo veći broj onih koji su aktivni na tržištu rada nego onih koji nisu.

Sva istraživanja pokazuju da već sada, zemlje čelnice EU-a imaju manjak radne snage te da je radnu snagu potrebno uvoziti. Često se puta u medijima spominje kako migranti iskorištavaju državu blagostanja. Državu blagostanja iskorištava svatko tko je sposoban i ima mogućnost za zaposlenje, ali ne želi raditi. I na to treba upozoravati i iskorištavanje sankcionirati.

Koncept “jeftine radne snage” je koncept na kojem počiva ovaj neoliberalni kapitalizam jer se on hrani i bogati na temelju jeftinoće gladnih i svega željnih radnika. Gledajući iz te perspektive, svakome u društvu, osim onima koji žive na račun iskorištavanja jeftine radne snage, u interesu je da se status ekonomskih migranata pravno regulira, da budu zaštićeni i da se na taj način spriječi poslodavca da ih koristi kao jeftinu radnu snagu kojom će poslodavci prijetiti “domaćim radnicima”.

A što se tiče obrazovnih imigranata, jednom kada zadobiju legalni status u državi primateljici, trebaju biti u mogućnosti pod istim uvjetima konkurirati za radna mjesta, inače je na djelu diskriminacija koja je zakonom zabranjena.

Kriza kao izlika

Prvi put povijesti politološke analize u nekim se europskim državama pojavljuju – antiimigrantske stranke. Ima li razloga za strah od promjene identiteta Europe?

- Istraživanja pokazuju kako svaka EU članica u ovom trenutku ima političku stranku koja se deklarira kao anti-imigrantska stranka. Istini za volju, anti-imigrantske stranke nisu nova pojava, postojale su i u razdoblju između I. i II. svjetskog rata i bile su prvenstveno lijeve orijentacije, a danas te stranke spadaju u najvećoj mjeri desnom dijelu političkog spektra. Same po sebi anti-imigrantske stranke nisu problem jer postoje političke stranke koje se razložno i racionalno u skladu sa zakonskom procedurom mogu protiviti useljavanju.

Međutim, ono što najviše zabrinjava kod pojave anti-imigrantskih stranaka u novije vrijeme, odnosno transformacije određenih politički stranaka u anti-imigranstke stranke je u tome što se te stranke deklariraju kao liberalne stranke. Vidljiva je nelogičnost: anti-imigrantske stranke zagovaraju i liberalnu koncepciju da bi spasili europsku kulturu i civilizaciju (koja je u biti liberalno-demokratska) jer joj prijete migranti iz drugih neliberalnih kultura i religija (prvenstveno se misli na islam). Kulture se oduvijek mijenjaju, tako da to nisu novi ili neobični procesi.

Pitanje je samo što želimo očuvati, jer ako se u samom srcu Europe i članicama EU-a javljaju političke stranke koje negiraju civilizacijske dosege Europe kao što su politička prava političke slobode ta zazivaju iliberalne ideologije, očito je da ne trebamo strahovati od stranaca već od samih sebe, ako itko uništi Europu ovakvu kakva je sada - to će biti sami Europljani. Naravno da se na tom putu samouništenja traže vanjski neprijatelji (u ovoj situaciji ilegalni imigranti muslimanske vjeroispovijesti).

Upravo je zato potrebno  upozoravati na manipulaciju koja nam se svakodnevno odvija pred očima. Javljanje iliberalnih ideologija u Europi nije reakcija na migrantsku krizu. Migrantska kriza je samo izlika, a ne uzrok za urušavanja liberalne demokracije u Europi putem iliberalnih populističkih politika. Istraživanja (npr. Timbro 2019) pokazuju da u državama EU-a (uključeno je i 5 nečlanica) jača ideologija nazvana autoritarni populizam koji se, kako volim reći, javlja kao “novi treći put” između postojećih socijaldemokrata i konzervativaca...

Trenutačno su oni prisutni u 11 od 33 vlade u zemljama koje su bile uključene u istraživanje. Dakle, najveći problem je u tome što sama EU, odnosno Europa, ne zna što želi očuvati, koje su to vrijednosti koje želi zaštiti, koji je to sociokulturni identitet koji se želi sačuvati.

Što se tiče migrantske politike, EU se nije uspjela dogovoriti oko preraspodjele migranata koji se već nalaze na tlu Unije među državama članicama, plan kvota je propao, a sve se svelo na dobru volju političkih aktera koji su vladari života i smrti na mediteranskim i balkanskim rutama. Nema kriterija, nema standarda, nema obveze, sve ovisi o dobrohotnosti politike. Sve dok se proces bude svodio na humanitarni moment, a ne pravno-politički, rješenje se neće pronaći. 

 

Zaboravljamo da smo i sami u devedesetima bili - nepoželjni imigranti!

- Dio priče o globalnim migracijama su i svi oni deseci tisuća ljudi koji su se iselili – iz Hrvatske, također u potrazi za boljim životom. U Hrvatskoj bi se mnogi smrtno uvrijedili kad bi netko u Irskoj, primjerice, u doseljavanju Hrvata vidio - prijetnju identitetu Europe. Znači li to da smo licemjerni?

- Zadnje istraživanje koje sam provodila na temu anti-imigrantskih stranaka svjedoči tome kako smo i mi, ne tako davno, bili neželjeni i ničiji ljudi koje su prozivali populistički političari (npr. FPÖ) početkom 90-ih godina npr. u Austriji protiveći se migracijama jer nisu htjeli useljavanje s područja Balkana.

Licemjerstvo je odavno obrazac ponašanja u svim zemljama članicama Europske unije, pa takav obrazac ponašanja nije zaobišao ni Hrvatsku. U sekularnom svijetu koji smo sami gradili i poticali pokušavamo zaštititi identitet izgrađen na religijskim osnovama. 

Mi liberalnu demokraciju (liberalna prava i slobode) pokušavamo obraniti od nasrtaja neliberalnih kultura tako da koristimo i zagovaramo neliberalne metode i modele. Licemjerstvo nam je ugrađeno u svaku poru našeg života, ali se protiv toga treba boriti.

#MIGRANTI#MARITA BRčIć KULJIš

Izdvojeno