Svijet'CROATIAN SENSATION'

Splićanka otišla u Ameriku spašavati živote: zamalo je postala marinac, no zov adrenalina bio je jači - sada je prva vatrogaskinja SAD-a

Piše Silvana Uzinić
5. prosinac 2019. - 19:21

Negdje u ovo vrijeme prošle godine Slobodna Dalmacija pisala je o Ani Ružević, Splićanki koja je prvakinja Sjedinjenih Američkih Država u vatrogastvu i jedanaesta na svijetu, a ove godine je, evo, ponovno šampionka i peta u svijetu! U timskom natjecanju vatrogaskinje SAD-a su druge jer, kaže nam Ana, Kanađanke su bile bolje za nekoliko stotinki.

Inače, to što su žene ne znači ništa jer vježbe su jednake i za muškarce. Njezin uspjeh na vrlo teškim godišnjim natjecanjima, a ove godine je održan u Montgomeryju u Alabami, popratile su i tamošnje novine, a ove godine Croatian Sensation, kako su je kolege prozvale, dobila i prilog na CBS televiziji. Također ju je National Federation of Croatian Americans Cultural Foundation svrstao među 40 najuspješnijih Hrvata u SAD-u.

Spašava živote

- Poboljšala sam vrijeme za 12 sekundi od prošle sezone i sada sam po bodovima na prvom mjestu u američkom Grand National Championu. Sada sam pronašla i sponzora za 2020. sezonu, to je tvrtka Polar Breeze, koja se bavi proizvodnjom uređaja za oporavak vatrogasaca nakon požara ili napornih vježbi. Uz pomoć nutricionista stavljena sam na poseban režim prehrane, važem hranu i brojim unos kalorija, izgubila sam 11 kila i 9 posto masnoće od siječnja prošle godine - kaže nam Ana.

A vatrogasna natjecanja su teška, izlučni susreti traju vikendima od travnja do listopada diljem SAD-a. 31-godišnja Ana živi na američkom jugu, u okrugu grada Birminghama. Njezin životni poziv je spašavanje života. Ona je uz vatrogastvo završila i dvoipolgodišnji studij medicinskih znanosti i stekla zvanje paramedika jer, kako nam je kazala, na većini intervencija je potrebna i medicinska skrb. To znači da unesrećenome može pružiti prvu medinsku pomoć bez prisutnosti liječnika i odvesti ga u roku od 20 minuta od trenutka primanja poziva do prve bolnice. Nakon poziva 911, na teren kreću timovi – vatrogasci, paramedik, policija.

– Imamo sve za reanimaciju, od EKG uređaja do defibrilatora. Možemo intubirati pacijenta, dati mu infuziju, imobilizirati lomove... Imamo 28 lijekova na raspolaganju koje samostalno možemo primijeniti, ponekad uz konzultaciju s liječnikom, a obavezno se konzultiramo kad je riječ o malodobnom djetetu. Najvažnije da osobu dovedemo živu u bolnicu u što kraćem vremenu. Sve naše vatrogasne stanice su tako raspoređene da svugdje možemo stići za tri do pet minuta. A u krugu od 32 kilometra ima jedanaest bolnica i po jedna specijalizirana za traume u djece i odraslih – ispričala nam je Ana. Prijateljice iz Splita govore joj da je doživljavaju kao jednu od junakinja iz američkih serija poput “Hitne službe”, “911”, “Heroji iz strasti”...

Visoka je metar i 78, teška oko sedamdeset kilograma, a vatrogasna oprema na njoj teži oko 40 kila, s alatom oko šezdeset. Treba s tim trčati, penjati se po vatrogasnim skalama 40 metara uvis. Ili vući unesrećenog od sto kila. Inače je ova odvažna mala i naoružana, hobi joj je streljana.

– Imam dva pištolja, nosim ih nekad pod jaknom, ali nikad ih nisam upotrijebila. Ovdje oružje služi za samoobranu. Nasilja i kriminala ima više jer ima i više stanovnika, to je statistika – pojasnila nam je. Prozvali smo je Ana s dva ‘gana’.

Eksplozivnost je stekla trenirajući bacanje koplja u splitskom ASK-u. Uočili su je već u osnovnoj školi “Pojišan”, kad je lopticu od školskog igrališta prebacila skoro do pijeska na Bačvicama. Inače je školu pohađala i u Engleskoj i u Njemačkoj, a u Splitu je završila srednju ekonomsku školu. Tada je dobila američku stipendiju i odlazi u New Orleans, na sveučilište Tulane, gdje upisuje menadžment i marketing, a njezini rezultati iz bacanja koplja su među top pet u SAD-u. Točnije, imala je četvrti rezultat Amerike.

- To je zato što ovdje malo tko trenira bacanje koplja - skromno je komentirala.

Umalo marinac

Nakon diplome zapošljava se u jednoj osiguravajućoj kući u New Orleansu, a nakon osam mjeseci zajedno s firmom seli se u Birmingham. Međutim, za Anu je radni dress code pretijesan, kao i ured, pa dolazi na ideju da se prijavi u marince. Na to joj mater Inge iz Splita šalje poruke kojima joj daje do znanja da će pošiziti. Na sreću, Ana je odustala, ali zov adrenalina ne da joj mira. Prijavljuje se kao volonter u vatrogasno društvo “Vestavia Hills”. Bila je to ljubav na prvi pogled, a nakon nekoliko mjeseci stalnog volontiranja zapovjednik joj predlaže da na njihov trošak upiše tromjesečnu vatrogasnu akademiju te joj obeća i trajni posao.

Ana, naravno, završava tu akademiju kao najbolja u klasi, potom se dodatno educira da bi mogla upravljati kamionom od 20 tona! Uči se boriti s vatrom, poplavama, potresima, a naročito s posljedicama tornada koji su u Alabami česta nedaća. “Vadi” ljude iz smrskanih automobila, zatočene pod ruševinama, iz požara, obiteljskog nasilja, predozirane, propucane...

Ana svejedno voli svoje zanimanje, momci na poslu su joj kao braća, nema ni u Americi puno žena pod vatrogasnom opremom.
Sljedeće svjetsko natjecanje vatrogasaca bit će na Floridi u travnju, a ona se već počinje pripremati. Tada će je, govori nam, doći gledati i za nju navijati mama, koju će ona potom iduće ljeto odvesti na Sejšele nakon što stigne i u Split.

- Prijateljice su oduševljene Hrvatskom - kazala nam je. Ipak, njezin trajni dom je Amerika, gdje će sada, kada pred Božić u vatrogasnom društvu naprave party, mnogi kojima su ove godine spasili život, doći da im zahvale.

Pa iako si tamo daleko, thank you, Croatian Sensation!

Boris Nađenović jedini je iz Hvatske na svjetskim i europskim natjecanjima

Boris Nađenović iz DVD-a Sv. Nedjelja i član JVP Grada Samobora jedini je hrvatski vatrogasac koji se natječe na europskim i svjetskim vatrogasnim smotrama. Ove godine bio je i on u Alabami, gdje je osvojio značku Lion's Den, kojom je potvrdio status jednog od najboljih vatrogasaca svijeta. Postigao je to jer je obavio mali milijun radnji za manje od dvije minute, točnije za minutu i 42 sekunde.

U tom vremenu pod punom vatrogasnom opremom, što je negdje oko 40 kila, s bocama za zrak hvata teret i nosi na ga na treći kat, potom silazi i užetom podiže drugi teret, onda silazi, pa trči do stroja koji batom gura metar i pol, zatim trči slalom između čunjeva do poligona, gdje je vatrogasna mlaznica pod pritiskom koju vuče 15 metara i 'uništava metu'... Je li vam dovoljno? Sigurno, ali Boris je još morao vući lutku tešku 80 kila jedno 30 metara. Uf, i sve to za manje od dvije minute. Nama treba više za ispričati. Kako je to moguće?

- Treniram svaki dan po dva do tri sata u teretani, a jednom tjedno idem na poligon u Sloveniju. Slovenci su daleko odmaknuli s natjecanjima, odlična su ekipa, treniram s njima na Bledu već godinama, jer u Hrvatskoj nemam ekipu za to. Imam samo razumijevanje, a nekad financijsku podršku svojih kolega u Sv. Nedjelji - kaže Boris i dodaje da je to skup i naporan sport.

- Samo jedno pravo natjecateljsko odijelo vam košta oko deset tisuća kuna. Ove godine, doduše, našao sam i neke sponzore pa mi je nešto lakše.

Ovaj 43-godišnji vatrogasac kaže da mu natjecanja itekako pomažu u svakodnevnom poslu, ali i to da je stekao prijateljstva s brojnim kolegama diljem svijeta, među ostalim je u stalnom kontaktu i s našom Anom Ružević.

 

#ANA RUžEVIć# SAD# VATROGASKINJA