StoryEditorOCM
SvijetNEVOLJE NA OTOKU

Sjećate se kada su radnici dobivali stanove besplatno? Većina mladih krivi kapitalizam za stambenu krizu, a dvije trećine ih priželjkuje - socijalizam!

Piše Damir Pilić
7. studenog 2021. - 15:25

Kažu, na mladima svijet ostaje. Ali što ako mladi ne prihvaćaju svijet koji im je ostavljen, nego ga žele promijeniti, i to radikalno? Na primjer, iz kapitalizma u socijalizam? I što ako se to događa baš u kolijevci kapitalizma – Velikoj Britaniji? A čini se da se događa. Tako barem tvrdi britanski "Guardian", ugledno liberalno glasilo.

"Gotovo osam od 10 mladih Britanaca krivi kapitalizam za stambenu krizu, a dvije trećine ih želi živjeti u socijalističkom ekonomskom sustavu. Kako se to dogodilo?" pita se list u nedavnom tekstu "Pojedi bogate! Zašto su milenijalci i generacija Z okrenuli leđa kapitalizmu?", koji započinje predrevolucionarnom rečenicom: "Mladi su gladni, a bogati su na meniju."

Ta misao pripisuje se francuskom filozofu iz 18. stoljeća Jean-Jacquesu Rousseauu, koji je navodno izjavio: "Kad ljudi više ne budu imali što jesti, pojest će bogate!" Guardian piše da se ta njegova 300 godina stara fraza danas ukazuje "svuda po Twitteru i drugim društvenim mrežama", pa tako, recimo, "na TikToku viralni videozapisi prikazuju mlade ljude koji prijeteći podižu vilice prema svakome tko ima skupi automobil".

"Trebaju li svjetski milijarderi početi spavati s jednim otvorenim okom?" – retorički se pita britanski list, te odgovara naizgled utješno za kapitalističke elite: "Jedva. Jasno je da milenijalci i zumeri zapravo ne zagovaraju nasilje. No, također je jasno da je ovo više od samo još jednog viralnog mema."

Tako je Guardian otvorio priču o "lijevim skretanjima" britanske omladine.

Na početku valja objasniti: "milenijalci" su oni rođeni između ranih 80-ih i sredine 90-ih, a "generaciju Z" ("zumeri") čini naraštaj nakon njih. Govorimo, dakle, o mladim ljudima u dobi između 16 i 35 godina. Kako navodi Guardian, ta pobunjena mladost ima i svojeg političkog idola: "Najpoznatija milenijalska ljevičarka na svijetu, newyorška buntovna demokratkinja Alexandria Ocasio-Cortez, jasno sažima duh i osjećanja generacije. (...) Ona je totem cool klinaca koji vole ljevičarsku preraspodjelu bogatstva i moći", piše britanski list.

image
Drew Angerer

Podrška nacionalizaciji

Sada se možemo vratiti glavnoj temi: otkud ideja da dvije trećine mladih Britanaca želi živjeti u socijalizmu? To je pokazalo nedavno istraživanje koje je naručio desničarski think-tank Institute for Economic Affairs (IEA), koji promovira maksimalne tržišne slobode i deregulaciju u duhu neoliberalizma.

Prema istraživanju – koje je na uzorku od 2000 ljudi u dobi od 16 do 34 godine provela agencija Forefront Market Research – čak 78 posto mladih Britanaca krivi kapitalizam za stambenu krizu u zemlji, 75 posto ih smatra da je klimatska kriza "izrazito kapitalistički problem", a njih 72 posto podržava potpunu nacionalizaciju određenih industrija, kao što su energija, voda i željeznice. Isto toliko (72%) njih vjeruje da bi upliv privatnog sektora ugrozio britanski sustav javnog zdravstva (NHS). Najšokantniji nalaz – barem za naručitelja istraživanja i britanske kapitalističke elite – bio je podatak da 67 posto mladih Britanaca želi živjeti u socijalističkom ekonomskom sustavu. Uz to, 75 posto britanske omladine slaže se s tvrdnjom da je "socijalizam dobra ideja, ali je u prošlosti propao jer je bio loše proveden".

Kako rezimira Guardian, "mlađi Britanci su se odlučno okrenuli ulijevo", dok IEA zaključuje da su "mlađi ljudi neprijateljski raspoloženi prema kapitalizmu i imaju pozitivne poglede na socijalističke alternative". Rečeni think-tank upozorava na to da bi ovi rezultati morali djelovati kao "poziv na buđenje" za pristaše tržišne ekonomije. "Odbijanje kapitalizma može biti apstraktna težnja", poručuju iz IEA-e, uz zabrinuti podsjetnik: "Ali to je bio i Brexit."

Dr. Kristian Niemietz, pročelnik političke ekonomije na IEA-i, u analizi rezultata naglašava da je s novom mladom generacijom došlo do "promjene ugleda" socijalizma: "Mladi ljudi socijalizam povezuju pretežno s pozitivnim pojmovima kao što su 'radnici', 'javno', 'jednaki' i 'pravedno'. Vrlo malo ih socijalizam povezuje s 'neuspjehom', a praktički nitko s Venezuelom, bivšim izlogom 'socijalizma 21. stoljeća'. Kapitalizam pak pretežno povezuju s pojmovima poput 'eksploatatorski', 'nepošteno', 'bogati' i 'korporacije'", stoji u analizi.

Niemietz ističe da poklonici tržišne ekonomije često ignoriraju podršku lijevim idejama kao prolaznu mladenačku fazu, ali tvrdi da se kapitalisti više ne mogu zavaravati da će mladi "to prerasti". Među ostalim, anketne razlike u stavovima između milenijalaca i generacije Z ne upućuju na to da će se milenijalci "ublažiti", nego da će zumeri postati radikalniji.

Ovaj konzervativni politički ekonomist smatra, međutim, da takvi rezultati ne znače da pristaše kapitalizma trebaju priznati poraz i prihvatiti da budućnost pripada socijalizmu. Umjesto toga, morali bi "milenijski socijalizam" shvatiti puno ozbiljnije nego dosad.

"Ovi rezultati pokazuju da 'tisućljetni socijalizam' nije samo pompa na društvenim mrežama i prolazna moda koja je završila ostavkom Jeremyja Corbyna. Niti je to samo repriza studentskog radikalizma iz 1960-ih. Ovo je dugoročna promjena u stavovima, koja neće nestati sama od sebe", piše Niemitz, pozivajući pristaše kapitalizma na odsudni boj:

image
Justin Tallis

"Pobornici tržišne ekonomije moraju prihvatiti taj izazov, umjesto da ga odbacuju ili poriču da postoji. Moramo bolje iznositi pozitivne teze za kapitalizam, razvijati tržišno utemeljena politička rješenja za probleme mladih, te im objašnjavati zašto je socijalizam, iako zavodljiv, uvijek i svugdje slijepa ulica."

Glasači Jeremyja Corbyna

Do izbora 2019. politički favorit mladih u Britaniji bio je netom spomenuti Jeremy Corbyn, tadašnji vođa laburista koji je stranku odvukao ulijevo, tamo gdje je bila 70-ih i 80-ih godina. Nakon što je 2019. poražen od torijevskog premijera Borisa Johnsona, Corbyn se povukao s čela stranke, ali da se pitalo samo mlade Britance, ovaj ljevičar staroga kova uvjerljivo bi pobijedio. Kod glasača ispod 25 godina, naime, laburisti su dobili čak 43 postotka više nego torijevci (62:19). No u dobnoj skupini preko 65 godina torijevci su dobili 47 posto više od laburista: tako je generacijski politički jaz okončan porazom mladih Britanaca, čiji je favorit izgubio. Ali ogorčenje kapitalizmom kod njih je ostalo, o čemu Guardian donosi njihova živa svjedočenja.

Tako Jack Foster (33), bankarski službenik iz Salforda, govori kako ga je životno iskustvo dovelo do razočaranja kapitalizmom. Nakon što je napustio sveučilište i radio u call-centru – "užasan posao" – financijski krah oblikovao je njegove političke stavove, što vrijedi i za veći dio generacije. Kritična je točka problem stanovanja.

"Unajmljivao sam (stanove) i razmišljao: 'Kako ću ikada moći priuštiti sebi kuću?' Mama mi je bila čistačica, tata je bio invalid, a ljudi koje sam poznavao i koji su sebi mogli priuštiti kuću dobili su pomoć od svojih roditelja. Nije se radilo o tome da imaš posao i štediš; morao si naslijediti novac", kaže mladić, dodajući da takva situacija gura mlade politički ulijevo.

"Ako su ljudi opljačkani i misle da je tržište namješteno protiv njih, jedini način na koji mogu reagirati je generaliziranje: 'Kakvo je tržište – takav je kapitalizam', što ih čini više naklonjenima socijalističkim idejama", drži ovaj milenijalac.

I Guardian ističe da upravo "epska stambena kriza" u Britaniji dovodi do obnovljene privlačnosti lijevih ideja među mladima. U odnosu na početak milenija, izgledi da mlada odrasla osoba s prosječnim prihodima stekne kuću "više su se nego prepolovili". Ti ljudi nazivaju se "generacijom podstanara": gotovo polovina mlađih od 35 godina u Engleskoj (njih 46%) unajmljuje stan u privatnom sektoru, "obilježenom iznuđivačkim najamninama i nesigurnošću".

Kako iznosi list, prosječni dvosobni stan u Engleskoj iznajmljuje se za 700 funti mjesečno, u Londonu za 1450 funti. Najamnine odnose gotovo polovinu plaće stanara (41%), a u Londonu čak 75 posto, što je za trećinu više nego početkom milenija.

"Naravno, nema racionalnog razloga da mladi brane ovaj ekonomski sustav", ocjenjuje Guardian.

Britanski list navodi i istraživanje koje je 2019. provela dobrotvorna organizacija "Barnardo's", a prema kojem dvije trećine Britanaca (67%) mlađih od 25 godina misli da će njihova generacija živjeti lošije od svojih roditelja. Uz to, više od trećine mladih (35%) priznaje da se boji budućnosti: glavni su razlozi nedostatak posla, novac i financijske brige, te visoke cijene kuća.

"Iako je materijalno siromaštvo dio problema, mnogi mladi ljudi danas također osjećaju da postoji mala ili nikakva mogućnost pozitivne budućnosti, što nazivamo 'siromaštvom nade'", poručio je Barnardov izvršni direktor Javed Khan. Njegovu skepsu potvrđuje i 16-godišnji "Barnardov" štićenik Harry Scott iz North Shieldsa, pripadnik generacije Z:

"Mislim da će nam vjerojatno biti gore nego našim roditeljima – sa stanovima i poslovima. Nisam uvjeren u sigurnost posla. Želim se pridružiti policiji, ali oni možda neće zapošljavati jer se njihov broj smanjuje, jer su sve javne službe smanjene", kaže mladić.

Studiranje na dug

Britanski filozof Keir Milburn, predavač političke ekonomije na Sveučilištu Leicester i autor knjige "Generation Left" – u kojoj elaborira da su široko rasprostranjene ljevičarske simpatije među mladima moderan fenomen uzrokovan ekonomskim uvjetima – kaže da je pesimizam mladih prema budućnosti nešto novo:

"Za osobu rođenu 60-ih, kad je došla u odraslu dob, postojao je osjećaj optimizma da će stvari biti bolje. To je prosvjetiteljski, modernistički stav da će stvari ići nabolje, da će društvo općenito uvijek napredovati. Sada to više nitko ne misli", navodi Guardian Milburnove riječi.

Milenijalac David Horner (30) iz Londona, koji dobrotvorno radi s mladima iz siromašnih zajednica, kaže da se iz vlastitog iskustva i iskustava prijatelja iz kriznih zdravstvenih i obrazovnih službi uvjerio da je problem u kapitalizmu: "Ali rečeno nam je da je ovo vrhunac, najbolje što možemo dobiti kao političko-ekonomski sustav, a svaka alternativa – čak i ako nije tako radikalna – jednostavno biva odgurnuta, jer navodno tako mora biti", veli mladić.

Kako piše Guardian, on pripada generaciji kojoj su govorili da je važno studirati kako bi imali bolju plaću. No razlika u zaradi između diplomiranih i onih bez diplome značajno je pala. K tome, premda će studenti koji ove godine diplomiraju na britanskim sveučilištima imati desetke tisuća funti duga za studentski zajam (više od 45 tisuća u Engleskoj, 28 tisuća u Walesu, 25 tisuća u Sjevernoj Irskoj, 15 tisuća u Škotskoj), više od trećine zaposlenih Britanaca s diplomom radi posao za koji ne treba studij.

"U godinama nakon financijskog sloma, a posebno tijekom 'politike štednje', u dugotrajnom smanjenju životnog standarda bez presedana od viktorijanskog doba, najviše su pale plaće mladih radnika", piše britanski list.

I druge stvari guraju mlade Britance na političku ljevicu. Više od trećine radnika s ugovorima o "nultom radnom vremenu" – koji ne jamče ni rad ni plaću – mlađi su od 25 godina. Mnogi mladi su "lažno samozaposleni": premda registrirani kao samozaposleni, rade po ugovoru za poslodavca, lišeni prava na minimalnu plaću ili regres.

"Slobodno tržište donijet će im slobodu, rečeno im je; umjesto toga donijelo im je nesigurnost", konstatira Guardian.

image
Remko De Waal

Upravo ta duboko egzistencijalna pitanja navode mnoge mlade ljude da ospore čitav ekonomski sustav, kako pokazuje izjava Haroon Fagir (22): "Nekidan sam vidjela objavu na Instagramu s pitanjem biste li radije putovali u vremenu sto godina unatrag ili naprijed, a svi su komentari pitali: 'Hoćemo li uopće postojati za sto godina?' Ti komentari sažimaju stavove moje generacije prema problemima s kojima se suočavamo u kapitalističkom sustavu", kaže ta pripadnica generacije Z.

'Divni svijete, gdje si'

Zato ne čudi rastuća popularnost Karla Marxa kod mladih Britanaca. Kako piše Guardian, polovina milenijalaca ima pozitivno mišljenje o njemu, u usporedbi s 40 posto pripadnika generacije X (rođeni od 1965. do početka 80-ih) i tek 20 posto pripadnika baby-boom generacije (rođeni između 1946. i 1964.).

U tom kontekstu Guardian apostrofira novi roman 30-godišnje irske "milenijalske autorice" Sally Rooney, pod naslovom "Divni svijete, gdje si" (kod nas izašao u prijevodu Frakture), u kojem jedan od likova razmišlja o tome kako danas svi govore o komunizmu: "Kada sam prvi put počeo pričati o marksizmu, ljudi su mi se smijali. Sada je to svačija tema", citira Guardian fiktivnog lika, uz opasku kako "nema sumnje da su mladi nakon hladnog rata daleko otvoreniji za ovu nekad oštro osuđenu filozofiju 19. stoljeća".

U zaključku priče o usponu antikapitalističkih i socijalističkih ideja među britanskom omladinom – nove verzije stare balade na temu "Engleska, zemlja proleterska" – britanski list opet se referira na Rousseaua:

"Bogati – čije je bogatstvo poraslo tijekom pandemije – ostaju nepojedeni. Ali jasno je da mladi ljudi ne vide racionalan poticaj za podupiranje sustava koji im ne nudi ništa osim nesigurnosti i krize."

‘Lijeva skretanja‘ i u Americi

Isti fenomen "lijevog skretanja" uočljiv je i među mladima s druge strane Atlantika: studija Sveučilišta Harvard iz 2016. pokazala je da više od 50 posto mladih Amerikanaca odbacuje kapitalizam, što je potvrdila i Gallupova anketa iz 2018., prema kojoj kapitalizam vidi pozitivno samo 45 posto mladih Amerikanaca u dobi od 18 do 29 godina.

Bio je to značajan pad u odnosu na stanje iz 2016., kad je kapitalizam podržavalo više od polovine (57%) mladih Amerikanaca, a pogotovo u odnosu na istraživanje iz 2010., kad ga je podržavalo dvije trećine njih (68%).

S druge strane, u istoj Gallupovoj anketi iz 2018. natpolovična većina mladih Amerikanaca (51%) izjasnila se pozitivno prema socijalizmu. Bio je to prvi put da su u Gallupovim anketama mladi pristaše socijalizma nadvladali svoje prokapitalističke vršnjake (51:45).

Iz Gallupa su naveli da je socijalizam kao pojam "otvoren za mnoga tumačenja" i da stari opisi socijalizma, kroz državno vlasništvo nad tvrtkama, ne rezoniraju s onim što Bernie Sanders, Alexandria Ocasio-Cortez i drugi američki ljevičari danas zagovaraju. "Umjesto toga, čini se da socijalizam danas utjelovljuju skupovi programa kojima vlada pomaže regulirati i u nekim slučajevima provoditi i plaćati socijalne programe usmjerene na osnovne potrebe stanovništva u zdravstvu, obrazovanju, stanovanju i zapošljavanju", konstatirali su tada iz Gallupa.

Baš zbog takvog fokusa socijalizam dobro zvuči današnjim mladima u Americi. Kako navodi Gallup, "dokaz se nalazi u snažnoj podršci koju su mlađi birači dali i Bernieju Sandersu tijekom njegove predsjedničke kampanje, i kandidaturi Alexandrie Ocasio-Cortez, članice Demokratskih socijalista Amerike, koja je osvojila demokratsku nominaciju u 14. kongresnom okrugu New Yorka".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
30. studeni 2022 18:16