Svaki dan podignem pogled prema vedrom nebu iznad sebe i zahvalim što sam ovdje, govori Denis, mladi Rus koji je donedavno radio kao organizator događanja u Moskvi. Iznad njega je komad kirgistanskog neba.
Ta je zemlja u razgovorima njega i njegovih ruskih vršnjaka donedavno bila zaostalo mjesto, jedna od onih "bogu iza nogu" nedođija, izvor jeftine radne snage za Rusiju. Međutim, Denis je danas sretan što je tamo.
Jedan je od mladih muškaraca s kojima su ovih dana reporteri New York Timesa razgovarali u Biškeku, glavnom gradu te gorštačke zemlje, koja čak ni ne graniči s Rusijom. Međutim, deseci tisuća ruskih mladića slili su se tamo avionima, autobusima i automobilima.
Sada se druže u tamošnjim kafićima, razmjenjujući savjete za pronalazak smještaja, ispunjavanje dokumen...