Petak, 29. ožujka ujedno je 765. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje se usprkos poboljšanju vremena, više sunca uz dnevne temperature do 20 stupnjeva i malo padalina, zadnjih dana ipak bilježi manje kopnenih sukobljavanja nego krajem prošlog i početkom ovog tjedna, piše Jutarnji.
Ujedno, Ruska Federacija nastavlja obračun s radikalnim islamistima, kako u samom Tadžikistanu, tako i kod sebe te na okupiranim prostorima Ukrajine (gdje su doveli oko 100.000 Tadžika kao jeftinu radnu snagu). Uz to, treba napomenuti kako su danas nastavljeni i veliki ruski napadi na energetsku infrastrukturu Ukrajine, po treći put u sedam dana (nakon 22. i 24. ožujka). Iako se još nije uspjelo procijeniti točne troškove šteta od prije sedam dana (tek se raščišćavaju ruševine i polagano počinje procjenjivati štete te planirati nabave potrebne za obnovu proizvodnih postrojenja i prijenosne mreže) – već je jasno da će taj posao potrajati možda i preko dvije godine.
Naravno, budući se takve poslove posebno žestoko obavlja tijekom ljeta, već je sada jasno i da će ovoga ljeta biti problema sa širokom opskrbom električne energije, dok će užurbano trajati posao priprema za iduću sezonu grijanja. Posebno teško je bila pogođena infrastruktura u oblastima Harkiv, Dnjepropetrovsk i Odesa (uvedene stabilizacijske redukcije) – čemu se danas dodalo teže štete u regijama Čerkasi, Ivano-Frankivsk, Dnjepropetrovsk, Poltava, Kirovograd i Zaporižje (uvedene i hitne redukcije). Konkretno, čulo se tu o napadu na ukupno 10 ukrajinskih regija, gdje je u njih šest došlo do šteta na energetskoj infrastrukturi. Među ostalim, bilo je riječi o ozbiljnim pogodcima u barem tri ukrajinske termoelektrane.
Ukrajinski napadi na rafinerije daju rezultate
S druge strane, napomenimo i kako se u utorak 26. ožujka čulo o pogibiji poljskog generala Adama Marczaka u Ukrajini – gdje su se s ruske strane širile dvije poprilično različite verzije događaja. Prema jednoj, on je stradao tijekom ruskog napada raketom „Iskander-M“ na ukrajinsko zapovjedno mjesto u Časiv Jaru, nedaleko okupiranog Bahmuta. Prema drugoj verziji, stradao je u Kijevu, tijekom ruskog raketnog udara na prostore tamošnje civilne obavještajne agencije SBU, gdje je prisustvovao obilježavanju dana te organizacije u ponedjeljak 25. ožujka ove godine. Koja god verzija bila točna (ako uopće), ostaje činjenica da je samo prošlog tjedna Ukrajinu pogodilo 190 raketa, 140 kamikaza-dronova te 700 vođenih zrakoplovnih bombi raznih težina, kako je to predsjednik Volodimir Zelenski na telefon pobrojao čelniku Zastupničkog doma u američkom Kongresu Mike Johnsonu.
No dok su još itekako otvorena pitanja izglasavanja američke pomoći za Ukrajinu te usporedivog korištenja sankcijama zamrznutih ruskih sredstava – moglo se čuti da ukrajinska kampanja napada bespilotnim letjelicama na razne ruske rafinerije ipak daje učinka. Naime, osim što je Rusija nakon prošle godine i s početkom ožujka opet zabranila izvoz benzina, njena je vlastita proizvodnja tog derivata između 18. i 24. ožujka bila smanjena za oko 14,3 posto na godišnjoj razini (odnosno oko 7,4 posto prema tjednu ranije). Ove se manjkove izgleda interventno krenulo nadomještati uvozom benzina iz obližnje Bjelorusije – odakle u siječnju nije bilo takvog uvoza, u veljači je on iznosio 590 tona, a u ovom ožujku 3.000 tona – gdje takav uvoz nije pravilo, već se bilježio i lani u doba manjkova i ruskih ograničenja vlastitog izvoza, piše Jutarnji list.
Stanje na terenu
Nakon niza manjih pomaka bojišnice krajem prošlog i početkom ovog tjedna, zadnjih je dana takvih vijesti manje, vjerojatno zbog većih preslagivanja stanja i koncentriranja borbi na nekoliko manjih borbenih zona (sve navodno u okolnostima bitno usporenog djelovanja američkog satelitskog Internet sustava Starlink). Konkretno, određeno zatišje zavladalo je većinom prostora sjeverno od rijeke Siverski Donjec, s izuzetkom zone zapadno od okupirane Kremine, gdje Rusi napadaju ukrajinske položaje na potezu Terni-Jampolivka (a izgleda da su im branitelji uzvraćali protunapadima). Jednako je tako ponešto mirnije bilo i na potezu od Siverskog Donjeca do sjevernih prilaza Bahmutu – da bi se zapadno od Bahmuta borbe koncentrirale oko Bogdanivke, zatim po prilaznoj cesti O-0506 od Bahmuta prema Časiv Jaru (Rusi su tu izgleda stigli do prvih istočnih predgrađa samog Časiv Jara, do rubova četvrti zvane „Novi“ ili „Kanal“, budući je jedina na istočnoj obali tamošnjeg tijeka vodoopskrbnog kanala „Siverski Donjec – Donbas“), te u naselju Ivanivske jugozapadno od Bahmuta.
Dok se čuje o bitnom ojačavanju ukrajinskih snaga kod Časiv Jara, napomenimo posebno da usprkos ruskim tvrdnjama od subote 23. ožujka kako je Ivanivske kompletno zauzeto ispada da tome nije tako – ondje i dalje ima branitelja i borbe u naselju nadalje traju (što se uklapa u nedavni uzorak takvih ruskih lažnih ili preuranjenih tvrdnji, kako po pitanju naselja Krinki na Dnjepru 20. veljače, tako i za Nevelske kod Donjecka 12. ožujka ove godine).
Kopnena djelovanja su i zadnjih dana bila koncentrirana zapadno i jugozapadno od okupiranog Donjecka. Kao prvo, nastavljen je ruski pritisak na ukrajinsku obrambenu liniju zapadno od okupirane Avdiivke, prigradskog naselja na sjeverozapadu Donjecka. Ondje se i dalje vode borbe na sjeveru donedavne ukrajinske obrambene linije – kako u naselju Berdiči, koje je podijeljeno i izgleda u „sivoj zoni“, tako i oko 2 km jugozapadno, na južnim prilazima selu Semenivka.
Ruska napredovanja kod Novomihailivke
Iako se Semenivka proteže uz zapadnu obalu umjetnih jezera na toku rijeke Durnaja, izgleda da frontalni napadi po nasipima između jezera nisu uspjeli. Umjesto toga, zadnjih se dana bilježi ruski pritisak s juga, iz 19. ožujka okupirane Orlivke pa uz cestu O-0542, koja kroz Semenivku ide generalnim pravcem iz okupirane Avdiivke prema selu Očeretine i dalje u ukrajinsko zaleđe.
Ujedno, nema mnogo vijesti o neposrednom nastavku ruskih napredovanja južnije od Orlivke, odnosno od okupirane Tonenke na zapad – prema ukrajinskim uporištima Umanske, Netailove ili Pervomajske – iako se u toj zoni 26. ožujka čulo o ruskom zarobljavanju prvog oklopnog vozila njemačke proizvodnje Marder 1A3 koje je potom uspješno evakuirano u rusku pozadinu. Kao drugo, i nadalje se čuje o intenzivnim borbama oko 20 km južnije, na jugozapadnim prilazima Donjecku, gdje agresori i dalje intenzivno nastoje nadvladati ukrajinsku obranu na potezu od Krasnogorivke preko Georgiivke sve do Novomihailivke. Tu se i nadalje borbe izgleda koncentriraju oko same Novomihailivke, podijeljenog selo u kojem Rusi postupno napreduju (zadnjih dana posebno na poljima uz sjeverni rub naselja, te u manjim industrijskim objektima na južnom rubu sela).
Za to vrijeme je bilo bitno mirnije dalje niz bojišnicu, sve do granice ukrajinskih oblasti Donjeck i Zaporižje. Ondje, na samoj administrativnoj granici te dvije regije, i dalje se bilježe borbe južno od Velike Novosilke (sjeverno od ruskog uporišta Prijutne te južno i jugozapadno od ukrajinskog uporišta Staromajorske), a slična je situacija izgleda i u Zaporižju, južno od Orihiva. Ondje se u zoni glavnog pravca neuspješne ljetne ofenzive ukrajinskih snaga i dalje intenzivno ratuje za ukrajinsko uporište Robotine, kao i na sjeverozapadnim prilazima u okupirano selo Verbove. Kako izgleda, slično je i kod ukrajinskih mostobrana na okupiranoj istočnoj obali Dnjepra kod sela Krinki – gdje je za sve navedene zone borbi zajedničko da usprkos učestalim sukobljavanjima nije bilo ikakvih bitnijih pomaka bojišnice.
Raketni ruski napadi
Još u utorak 26. ožujka bilježilo se ruske raketne napade po Harkivu (četvrt Ševčenkiv), kao i Krivom Rihu (tvornica cementa u okrugu Dovgincivskij na istoku grada), da bi srijeda 27. ožujka bila započeta jutarnjim napadom 13 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 iz ruske regije Kursk po ciljevima na sjeveru Ukrajine (10 letjelica srušeno). Ujedno su nastavljeni i ukrajinski napadi klasičnim te raketnim topništvom po ciljevima u ruskim pograničnim regijama (Brijanske, Kursk, Belgorod), gdje je navodno bio oboren i prvi ukrajinski „teroristički balon“ opremljen GPS trackerom, balastom, upravljačkom elektronikom s baterijama i eksplozivnom napravom za koju nije navedena težina.
Uz to, Rusi su raketama napadali i Harkivsku oblast – tvornice u Kupjansku, komunalno poduzeće u Harkivu (opet četvrt Ševčenkiv na sjeverozapadu grada, i to po prvi puta malim vođenim bombama UMPB-D30SM, s jednom mrtvom i 19 ozlijeđenih osoba), te gradski licej u Izjumu (navodno „skladište streljiva“). Po drugi put u tjedan dana na jugu su dvjema balističkim raketama bili pogođeni pogoni tvornice „Zorya-Mashproekt“ u Mikolajevu (proizvodnja plinskih turbina) – gdje se jednu te istu metu gađalo u dva navrata s manjim vremenskim razmakom, ne bi li na poprištu stradali i spasioci te vatrogasci. Uz to, nad regijom Zaporižje je bila oborena i ruska vođena raketa Kh-59, dok se zauzvrat s više od 16 raketa iz VBR-a te nizom ukrajinskih bespilotnih letjelica opet gađalo ciljeve u ruskoj pograničnoj oblasti Belgorod.
Četvrtak 28. ožujka opet je započeo ruskim lansiranjem 28 kamikaza-dronova iz pogranične oblasti Kursk i s rta Čauda na okupiranom Krimu (26 srušeno), uz još tri protubrodske krstareće rakete Kh-22 i jedan proturadarski projektil Kh-31P (lansirano s Crnog mora), te četiri rakete sustava S-300 u modu napada na kopnene ciljeve. Na meti dronova je opet bio Harkiv (Kijevska četvrt na sjeveroistoku grada, navodno sjedište „militanata“ iz redova pobunjenih Rusa), ali i gradovi Dnipro i Zaporižje (strujna infrastruktura) – dok se u Odesi neuspješno gađalo tamošnji „energetski objekt“. Rakete sustava S-300 pogodile su Girnik, malo mjesto u neposrednom zaleđu fronte kod ukrajinskih uporišta Nevelske i Krasnogorivka zapadno od Donjecka, gdje je oštećeno mnogo stambenih zgrada.
Zračni napadi
Tijekom dana čulo se i o otkrivanju ukrajinske bespilotne letjelice R-15 u Moskovskoj oblasti (selo Šarapovo u Čehovskom okrugu južno od Moskve), koja je izgleda pala s oko 3 kg bojnog tereta – ali i djelovanju niza ukrajinskih dronova nad pograničnom oblasti Belgorod. Zauzvrat, Rusi su gađali ukrajinska pogranična mjesta u regiji Sumi, bacali vođene zrakoplovne bombe na Kupjansk, te raketirali selo Visoki jugozapadno od Harkiva. Pažnju javnosti na društvenim mrežama tog popodneva privukle su snimke pada ruskog borbenog aviona Su-27 kod Sevastopolja – gdje su službeni izvori govorili o kvaru, dok se neslužbeno spominjalo „prijateljsku vatru“ tamošnje nervozne protuzračne obrane.
Konačno, rano jutro u petak 29. ožujka opet je započelo velikim ruskim zračnim napadom na ciljeve širom Ukrajine. Konkretno, 60 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 lansirano je iz Kurska i Primorsko-Ahtarska na jugoistoku (58 oboreno), uz još 21 krstareću raketu Kh-101/555 s 11 strateških bombardera iz ruske baze Engels (17 srušeno), te 9 vođenih raketa Kh-59 s 9 borbenih aviona Su-34 iznad Belgoroda (5 srušeno) i 4 krstareće rakete „Iskander-K“ (sve 4 srušene). Naravno, bitno je lošije išla ukrajinska borba s ruskim balističkim projektilima – od kojih su obranu prošle 3 rakete Kh-47M2 „Kindžal“ s lovaca MiG-31K iz Rjazanja i 2 rakete „Iskander-M“ s Krima.
Mete ovih napada bile su u oblastima Čerkasi, Kijev, Dnjepropetrovsk, Hmeljnicki i Ivano-Frankivsk – opet raznoliki objekti strujne infrastrukture, te kako smo već spomenuli - od toga barem tri termoelektrane. Među ostalima gađan je i grad Novodnistrovsk na krajnjem istoku regije Černivci, sjeverno od Moldove (preko koje su tu izgleda preletjele barem tri ruske rakete), dok su ostaci ruskih kamikaza-dronova pronađeni i u Rumunjskoj kod pograničnog mjesta Braila. Kako smo već rekli, ovo je bio treći po redu veliki ruski zračni napad na ukrajinsku elektro-infrastrukturu u zadnjih 7 dana. Zauzvrat čulo se opet o ukrajinskom raketiranju ruske pogranične regije Belgorod, te slanju onamo i više bespilotnih letjelica. Rusi su tu odgovorili opetovanim napadima na Harkiv, te ispaljivanjem dvije vođene rakete Kh-59 na ciljeve u Odesi.
Međunarodna arena
Dok Ukrajina nastoji ojačati svoje utvrde u pozadini aktivnih borbenih linija te pokrenuti što masovniju domaću proizvodnju naoružanja i bespilotnih letjelica, razni zapadni saveznici tu pomažu koliko mogu (i koliko se uspiju organizirati). Dok se vlasti u Kijevu potaklo sastaviti „Plan za Ukrajinski instrument“ kao papirnatu podlogu za konkretno otvaranje obećanih 50 milijardi eura pomoći (16 u ovoj godini) – krajem prošlog tjedna je sve te napore pomogao usklađivati i tzv „Kijevski sigurnosni forum“, dvodnevno okupljanje s nizom visokih gostiju sa Zapada. Ipak, kada se raziđe diplomatska magla, ispada da su glavni protivnici ozbiljnije pomoći Ukrajini u Europskoj uniji uvijek isti – dok Austrija predlaže korištenje sredstava na obnovu, ali ne i na oružje za obranu, slične zamjerke ima i Mađarska (koja diskusiju dodatno začini i inzistiranjem na raznim pravima mađarske manjine u Ukrajini).
Posebno se neugodnom temom pokazuje pitanje korištenja sankcijama zamrznute ruske imovine u korist Ukrajine, odnosno barem korištenja prihoda od tako zamrznute imovine kao „blaže varijante“ ovog prijedloga. Dok se u nekoliko navrata već najavljivalo ovakav ili onakav dogovor na ovu temu (koja redovito izaziva iznimno žestoke reakcije iz Moskve) – na kraju nije došlo ni do dogovora da se prihodi od takve imovine iskoriste u 90 posto za oružje, a 10 posto za obnovu. Iako je o tome donesena načelna politička odluka na EU razini u petak 22. ožujka, ipak se stalo na tome da „treba nastaviti“ rad na iole konkretnijem planu uporabe ovih novaca – gdje bi do prvih isplata u srpnju ove godine tek trebalo razraditi stvar te osigurati pozitivnu odluku Vijeća EU.
I dok se tu na glas govori kako se „EU ne boji osvetničkih akcija Rusije“ – jasno je da stvar tu i nije baš tako jasna i jednoznačna.
Štoviše, dok niz zemalja koje graniče s Rusijom i Bjelorusijom zadnje vrijeme postupno sve temeljitije blokiraju prekogranični promet – Mađarska je ove srijede, 27. ožujka, smatrala za potrebno naglasiti kako „i dalje pozdravlja putnike iz Rusije“, kojima je spremna izdavati i schengenske vize temeljem svoje „dugogodišnje tradicije primanja ruskih gostiju“. Prema Viktoru Orbanu, zapadne zemlje su tu „uhvaćene u ratnu spiralu“, dok je ta svoja gledanja danas dopunio i tezom kako bi temeljem aktualnog lošeg stanja na bojištima Ukrajina mogla pretrpjeti i potpuni poraz – pa zato mora razmišljati o pregovorima. Slušajući to, čovjek bi rekao da se sovjetsko gušenje mađarskog otpora 1956. događalo u nekom drugom svemiru ili u kakvoj paralelnoj dimenziji, gdje u Budimpešti nisu tako razdragano primali „ruske goste“ kao danas.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....