Više od 190.000 ruskih učitelja dalo je otkaz prošle godine, dok se ruske škole sve više pretvaraju u arene propagande i militarizacije. Velikom i brzo rastućem broju nastavnika toga je dosta.
"Odluka o odlasku donesena je gotovo odmah nakon početka rata. Shvatio sam da stvari neće biti kao prije, bio sam jako depresivan. Rezultat je bio da su sa mnom razgovarali predstavnici Centra E (policijska jedinica za borbu protiv ekstremizma)", započeo je svoju priču Mihail Kopica, koji je radio u jednoj od gimnazija u Arhangelsku i dao otkaz u ožujku 2022. godine, ubrzo nakon početka ruske invazije na Ukrajinu. "U to vrijeme, u Arhangelsku se pripremao antiratni događaj, a vjerojatno su me imali u nekoj svojoj bazi podataka iz vremena stožera (preminulog oporbenog vođe, Alekseja) Navaljnog. Pa su mi došli na posao", dodao je on, piše Jutarnji.
U 2023. otišlo više od 193.000 učitelja
"Ukazali su mi da se neke od mojih online publikacija o Krimu mogu smatrati kontinuiranim zločinom protiv integriteta Ruske Federacije i tražili su od mene da potpišem izjavu da neću sudjelovati u neovlaštenim radnjama", prisjeća se Mihail u razgovoru za Barents Observer.
Nakon posjeta snaga sigurnosti, ni ravnatelj ni njegovi kolege nisu ni pokušali stati u njegovu obranu niti izraziti riječi podrške. On vjeruje da je ravnatelju laknulo nakon odluke da da otkaz. Napominje da se nitko u školi nije posebno trudio da ga zadrži. No, nije bilo ni veselja, dodaje, jer je cjelokupna atmosfera nakon početka rata bila vrlo sumorna.
Mihail, dakako, nije bio jedini koji je napustio školu nakon 24. veljače 2022. godine, kada su snage Vladimira Putina ušle u Ukrajinu. U 2023. broj učitelja koji su dali otkaz bio je najveći u proteklih sedam godina. Prema neovisnoj ruskoj novinskoj kući Vazhniye Istorii (Važne priče), koja je objavila priču, bilo ih je više od 193.000. No, ne može se reći da su svi ti slučajevi slični Mihailovu. "Naravno, nije svih 193 tisuće dalo otkaz zbog neslaganja s vlastima", navodi učitelj Dima Zicer za Barents Observer. "No, ovo je najveći broj u posljednjih nekoliko godina. Ovo je važna točka. A ova brojka govori sama za sebe", dodaje.
Ipak, situacija u zemlji uvelike je utjecala na odluku mnogih učitelja da daju otkaz. "Tisuće učitelja napustilo je škole iz političkih razloga", tvrdi Daniil Ken, voditelj ruskog "Saveza učitelja". "Formalno, golema većina dala je ostavku svojom voljom. No, pritom su bili izloženi pritisku ili su zapravo dobili otkaz. Javno poznati slučajevi otkaza ili profesora koji su otvoreno istupili protiv propagande i militarizacije samo su vrh ledenog brijega", objašnjava on.
Problem konformizma i ispiranje dječjih mozgova
Istovremeno ima mnogo učitelja koji nastavljaju raditi, unatoč tome što se školskom sustavu događa. "Masovni konformizam vrlo je čest među učiteljima", objašnjava Kopica. "Ti ljudi to sebi objašnjavaju ovako - prije svega, mi učimo djecu, to je naš zadatak, naš posao, i mi to moramo dobro raditi. A ako budu tražili nešto drugo od nas, dobro, mi ćemo to učiniti", opisuje Kopica.
"Naravno, postoji određeni udio ljudi koji imaju vrlo pozitivan stav prema svemu", dodaje. "Ali oni su, po mom mišljenju, jasna manjina".
Podaci o otkazima iz 2023. godine jasno pokazuju da najveći postotak onih koji su otišli čine učitelji razredne nastave. U 2017. godini otkaz je dalo 21.400 učitelja osnovnih škola. Prošle godine ta brojka se popela na 36.600. "Razlog je što su pod većim stresom i imaju manje plaće", objašnjava Ken. "Istovremeno, poučavanje u osnovnoj školi postalo je psihički traumatičnije".
"Profesori u osnovnoj školi su u principu glavni heroji u školi. Oni stvaraju sam temelj s kojim djeca idu dalje", ističe Zicer, dodajući da im je, unatoč važnosti njihove misije, vrlo teško raditi. "Učitelji osnovnih škola zatrpani su golemim brojem dopisa i novih uputa vezanih uz nastavu o bitnim stvarima i svemu ostalom. Jednostavno je nemoguće pošteno raditi ovaj posao".
"Pretpostavljam da odlaze mladi kolege kojima je jednostavno emocionalno teško podnijeti ono u što se škola pretvara", kaže Mihail Kopica. "Škola je sama po sebi stresno mjesto, a ako tome dodate ideološki pritisak... Znam za najmanje dvoje mladih kolega koji su napustili gimnaziju u kojoj sam radio".
Nakon početka rata veterani su počeli često dolaziti u ruske škole s pričama o svojim ratnim iskustvima. U mnogim slučajevima ti susreti imaju jedan cilj - usaditi djeci u um da je rat normalna stvar, a sudjelovanje u njemu nešto časno.
Veterani kao učitelji i učenici kao mankurti
Čini se da ovakva druženja neće biti jedina takva stvar - postoje prijedlozi da novi predmet "Osnove sigurnosti i obrane domovine" predaju upravo sudionici rata u Ukrajini. Ako osoba nema nastavničku diplomu, morat će proći stručnu prekvalifikaciju. No, nije jasno hoće li se provjeriti kriminalna prošlost podnositelja zahtjeva. Osim toga, treba imati na umu da sudionici rata prilično često ubijaju ljude na bojnom polju.
"Ako je vaša škola, ako je vaš ravnatelj sposoban zaposliti kriminalca i ubojicu kao učitelja, onda je to definitivno čimbenik zbog kojeg trebate dati otkaz u školi", kaže Dima Zicer. "Tamo je definitivno sve trulo, treba bježati iz takve škole".
Daniil Ken objašnjava zašto se u školama ne raspravlja o angažiranju bivših sudionika rata kao nastavnika. "Koliko ja vidim i koliko kažu profesori, o tome se rijetko raspravlja unutar školskog osoblja. To je riskantna tema (neki se boje osuda, otkaza i sl.). Pristaše ‘specijalne vojne operacije‘ i dovođenja ‘heroja‘ u škole također su svjesni da se neki od njihovih kolega uvelike ne slažu s njihovim stavom i o tome radije ne raspravljaju. Umjesto toga, prevladavajući stav je ‘radimo što nam se kaže jer je škola u državnom vlasništvu. A ako mi to ne učinimo, naći će se netko tko će to učiniti umjesto nas‘".
Očito je ovakav odnos prema situaciji prisutan u školama već jako dugo. "U 90-ima su mnogi imali shvaćanje da smo narod podređen suverenu i da moramo raditi što nam se kaže", prisjeća se Kopica. Dima Zicer, pak, vjeruje da iza svih postupaka ruskih vlasti stoji jedan važan cilj, poput uključivanja sudionika rata u školu ili ideja o skraćenju trajanja školskog obrazovanja. "Ruska država sasvim svjesno želi stvoriti mankurte (mankurti su nemisleći robovi u romanu Čingiza Ajtmatova "Dan traje duže od stotinu godina", koji su lišeni sjećanja i volje, op.a.)... Za rusku državu je važno da u školama rade apsolutno lojalni ljudi koji su spremni izvršiti svaku naredbu", dodaje.
‘Neće biti bolje‘
U rujnu je Rusija objavila svoj proračun za razdoblje od 2025. do 2027. godine. Za obrazovanje se izdvaja gotovo 1,6 bilijuna rubalja (oko 15,02 milijardi eura), tek nešto više od 1,5 bilijuna rubalja (oko 14,08 milijardi eura) u 2024. godini. To znači da će glavni razlozi zbog kojih učitelji napuštaju škole ostati isti.
"Teško je procijeniti je li došlo do promjene situacije u prvih devet mjeseci ove godine i je li se trend nastavio jer nema službenih podataka", kaže Ken. "No, očito je da nisu nestali čimbenici koji tjeraju nastavnike na davanje otkaza, a prije svega nedovoljno financiranje obrazovanja... Glavni razlozi nisu se promijenili dugi niz godina - niske plaće i slabo financiranje škola, posebice u regijama gdje su tisuće škola u lošem stanju, a mnoge čak nemaju ni toalete", objašnjava on.
S tim se slaže i Dima Zicer, koji dodaje da je još mnogo razloga za napuštanje škole. "Nezadovoljstvo uvjetima rada, plaćama, nečijim građanskim stavom... Mislim da je ovdje riječ o nemogućnosti. Nemogućnosti ispunjavanja profesionalne dužnosti".
"Problem kadroviranja u školama postoji već duže vrijeme. Prosječna dob učitelja stalno raste, a priljev mlađih učitelja je slab... Ne želim preuveličavati i reći da je to katastrofa i da je škola osuđena na propast. Imali smo i gore, recimo, 90-ih, kad se plaće nisu ni isplaćivale. Mislim da će škola opstati, ali sigurno neće biti bolje", zaključio je Mihail Kopica, piše Jutarnji.