Europska unija u posljednji je trenutak produljila individualne sankcije Rusiji za samo sedam dana, do ponoći 22. rujna, nakon što države članice nisu uspjele postići jednoglasnost o redovitom šestomjesečnom produljenju mjera. U središtu spora našli su se rusko-uzbečki milijarder Ališer Usmanov i rusko-izraelski bankar Mihail Fridman, dvojica ljudi iz vrha postsovjetskog poslovnog svijeta koji su pod europskim sankcijama od početka pune ruske invazije na Ukrajinu.
Na popisu je gotovo 3000 osoba i pravnih subjekata kojima je zbog povezanosti s ruskom agresijom zamrznuta imovina i uvedene zabrane putovanja. Da nije dogovoreno barem privremeno produljenje, mjere su trebale isteći 15. rujna. S obzirom na to da odluke o zajedničkoj vanjskoj politici i sankcijama traže pristanak svih 27 država članica, zahtjev samo jedne prijestolnice može blokirati čitav paket, piše Reuters.
Francuski zahtjev i azerbajdžanska veza
Slovačka je mjesecima pritiskala Bruxelles da s popisa ukloni i Usmanova i Fridmana. Francuska je sada poduprla zahtjev za Usmanova, ali ne i za Fridmana, čime je pregovore pretvorila u puno osjetljiviju diplomatsku krizu. Prema navodima više europskih diplomata, koje prenose Financial Times i Euronews, Pariz skidanje Usmanova s popisa ne traži zato što je promijenio stav prema sankcijama ili ruskom ratu u Ukrajini. Zahtjev je, navodno, povezan s pokušajem da se oslobode francuski državljani pritvoreni u Azerbajdžanu. Francuska javno ne iznosi detalje, već navodi da ima "specifičan interes nacionalne sigurnosti" te da postupa na zamolbu međunarodnih partnera u vezi s Usmanovom.
Takva je logika izazvala snažan otpor dijela članica. Kritičari strahuju od presedana: ako bi treća država pritvaranjem građana neke članice EU-a mogla potaknuti promjenu sankcija uvedenih zbog ruske invazije, europski režim sankcija postao bi pregovaračka valuta, svi bi mogli zatvarati strane državljane i iznuđivati skidanje s popisa.
Zbog toga su pojedini diplomati potez opisali kao "zapanjujuć", posebice zato što Francuska dosad nije pripadala skupini država koje su javno tražile ublažavanje mjera protiv ruskih bogataša. Većina članica, prema diplomatskim izvorima, i dalje se protivi brisanju Usmanova s popisa.
Hrvatska i Italija, prema izvještajima iz Bruxellesa, iskazale su spremnost da podrže skidanje Usmanova kao kompromis kojim bi se spasilo cjelokupno produljenje sankcijskog režima.
Slovačka i pravo veta
Bratislava je u ovom sporu ključni akter. Slovačka traži da se s popisa uklone i Usmanov i Fridman, a također se protivi ideji da se individualne sankcije umjesto dosadašnjih šest mjeseci ubuduće produljuju na godinu dana. Slovački stav uklapa se u širi oprez vlade kontroverznoga Roberta Fica prema dodatnim europskim mjerama protiv Rusije, osobito onima koje bi mogle imati gospodarske ili energetske posljedice za Slovačku i njezine ruske prijatelje.
Formalno, argument Bratislave nije samo politički. Slovačka i Mađarska ranije su tvrdile da su se okolnosti promijenile: Usmanov se, prema njihovu tumačenju, povukao iz aktivnoga poslovnog života u Rusiji, a Fridman je prodao udjele u Alfa banci i drugim ruskim poslovima. Pozivaju se i na sudske postupke koji pokazuju da sankcije moraju počivati na konkretnim i dovoljno dokazanim razlozima, a ne samo na općem dojmu o bliskosti s Kremljom.
Iza toga stoji i šira politička računica. Slovačka pod Ficom vodi politiku koja je manje konfrontacijska prema Moskvi nego politika većine članica EU-a. Pritiskom na sankcijski popis Bratislava može istodobno pokazati biračima da se suprotstavlja Bruxellesu, zadržati prostor za odnose s Rusijom i ispitati granice europskog konsenzusa.
Mađarska Viktora Orbána prethodnih je godina bila najvidljivija članica EU-a koja je koristila pravo veta kako bi usporila ili uvjetovala europske odluke vezane uz Rusiju i Ukrajinu. Slovačka sada nastupa iz slične, iako ne potpuno iste, političke pozicije: ne traži ukidanje svih sankcija, nego koristi pravilo jednoglasnosti kako bi iznudila promjenu u pojedinačnim slučajevima.
Ališer Usmanov: milijarder iz Putinova poslovnog kruga
Ališer Burhanovič Usmanov rođen je 1953. u Uzbekistanu, tada dijelu Sovjetskog Saveza. Obrazovao se u Moskvi, a golemo bogatstvo stjecao je od kraja sovjetskog razdoblja i osobito tijekom privatizacijskog vala nakon raspada SSSR-a. Njegovo poslovno carstvo obuhvaćalo je metalurgiju i rudarstvo, telekomunikacije, tehnologiju, medije i nekretnine.
Njegova najvažnija poslovna poveznica godinama je bila USM Holdings, investicijska grupa s velikim udjelima u kompanijama poput Metalloinvesta, jednog od najvećih ruskih proizvođača željezne rude i čelika, te telekomunikacijskog operatera MegaFon. Usmanov je bio i među većim dioničarima ruske tehnološke tvrtke Mail.ru Group, kasnije preimenovane u VK, koja je važna u ruskom digitalnom prostoru.
Zapadni mediji Usmanova su desetljećima opisivali kao jednog od najutjecajnijih ruskih milijardera. Bio je vlasnik ili suvlasnik brojnih luksuznih nekretnina i plovila, a međunarodnoj javnosti postao je poznat i po ulaganju u sport: godinama je imao velik vlasnički udio u londonskom nogometnom klubu Arsenal. Kasnije je prodao taj udio, a klub je promijenio vlasničku strukturu.
Europska unija stavila ga je na sankcijski popis 28. veljače 2022. godine. EU smatra da Usmanov ima posebno bliske veze s Vladimirom Putinom te pripada krugu vodećih poslovnih ljudi koji djeluju u sektorima od kojih ruska država ostvaruje značajne prihode. Sankcije su mu donijele zamrzavanje imovine u EU-u i zabranu ulaska ili prolaska kroz države članice.
Usmanov odbacuje kvalifikaciju da je Putinov saveznik i godinama osporava mjere pred europskim sudovima. Njegovi podupiratelji naglašavaju da se već povukao iz dijela operativnih funkcija i da mu poslovni život više nije usmjeren na Rusiju; protivnici odgovaraju da sama promjena formalnih uloga ne briše dugogodišnji položaj, vlasničke veze ni utjecaj koji je stekao unutar ruskoga ekonomskog sustava.
U aktualnom sporu njegov je slučaj dodatno specifičan zbog odnosa s Azerbajdžanom. Prema diplomatskim izvorima, upravo je interes Bakua za njegovu deblokadu navodno ušao u francuske pregovore o oslobađanju francuskih pritvorenika. Tu informaciju francuska vlada nije javno detaljno potvrdila.
Mihail Fridman: bankar koji je izgradio Alfa Group
Mihail Maratovič Fridman rođen je 1964. u Lavovu, tada u Ukrajinskoj SSR. Riječ je o rusko-izraelskom milijarderu i jednom od najpoznatijih bankara postsovjetske Rusije. Početkom 1990-ih bio je među osnivačima Alfa Groupa, konglomerata čije su se aktivnosti protezale od bankarstva i energetike do telekomunikacija, maloprodaje i investicija.
Središnji stup njegova poslovnog uspjeha bila je Alfa-Bank, jedna od najvećih privatnih banaka u Rusiji. Alfa Group bio je povezan i s naftnom kompanijom TNK, koja je poslije postala dio zajedničkog pothvata TNK-BP, a zatim je 2013. prodana Rosneftu. Taj je posao Fridmanu i njegovim partnerima donio golemi kapital za međunarodna ulaganja.
Fridman je zatim sa suradnicima iz Alfa Groupa osnovao LetterOne, investicijsku kompaniju sa sjedištem u Luksemburgu. Putem nje ulagali su u energetiku, telekomunikacije, maloprodaju i tehnologiju izvan Rusije. Fridman je tako postao jedan od rijetkih ruskih milijardera s duboko umreženim poslovnim interesima u Europi, Velikoj Britaniji i drugim zapadnim jurisdikcijama.
EU ga je sankcionirao 28. veljače 2022., obrazlažući odluku navodnim bliskim vezama s ruskom političkom elitom i koristima od gospodarskog sustava kojim dominira Kremlj. Fridman takve tvrdnje odlučno odbacuje. Nakon uvođenja sankcija napustio je upravljačke funkcije u Alfa Groupu i LetterOneu, nastojeći ograničiti štetu za kompanije i njihove zaposlenike.
Fridmanov slučaj pravno je osjetljiviji od Usmanovljeva. Opći sud Europske unije u travnju 2024. poništio je njegovo uvrštavanje na sankcijski popis za razdoblje od veljače 2022. do ožujka 2023. godine. Sud je zaključio da Vijeće EU-a nije iznijelo dovoljno čvrstih dokaza da je Fridman podupirao ili imao korist od politika koje podrivaju ukrajinski suverenitet. Sud pritom nije presudio da Fridman nema nikakve veze s ruskim političkim sustavom niti da su sankcije protiv njega nužno nepravedne u svakom kasnijem razdoblju – presuda se odnosila na dokaznu osnovu za tadašnju odluku.
Nakon toga EU je sankcije obnavljao uz nova obrazloženja, pa Fridman i dalje ostaje na aktualnim europskim, britanskim i američkim sankcijskim popisima. No presuda je Bratislavi dala snažniji argument da se njegov slučaj mora ponovno preispitati. Luksemburg, u kojem LetterOne ima snažne poslovne veze i gdje je zamrznuta imovina povezana s Fridmanom, također pozorno prati slučaj i mogao bi tražiti dodatna pojašnjenja ili poteze ako bi Usmanov bio uklonjen s popisa.
Zašto je ovo presedan
Spor nije tek pitanje sudbine dvojice milijardera. On pokazuje koliko je sankcijska politika EU-a istodobno moćna i ranjiva. Moćna je zato što blok od 27 država može ograničiti pristup financijskom sustavu, imovini i tržištu ljudima koji čine dio ruskog političko-ekonomskog kruga. Ranjiva je zato što produljenje svake odluke o pojedincima zahtijeva jednoglasnost svih država članica EU-a.
Ako Francuska uspije povezati skidanje Usmanova s popisa i oslobađanje svojih državljana iz azerbajdžanskog pritvora, EU bi se suočio s optužbom da su sankcije uvedene zbog Ukrajine postale valuta za rješavanje drugih bilateralnih pitanja. Ako Slovačka izbori uklanjanje Fridmana, druge države mogle bi iskoristiti isti model za vlastite zahtjeve, pozivajući se na nacionalne gospodarske interese, političke veze ili sudske argumente. I onda bi se cijeli sustav sankcija raspao.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski upozorio je europske partnere da ne popuštaju upravo u slučajevima poput Usmanova i Fridmana, tvrdeći da ljudi koji čine poslovni oslonac Putinova sustava moraju osjetiti posljedice rata.
Analitičari navode da Bruxellesu predstoji težak izbor. Jedna je mogućnost zadržati tvrdu liniju i riskirati da pojedine članice blokiraju kompletan paket. Druga je pristati na ciljane ustupke kako bi se zadržale sankcije protiv preostalih gotovo 3000 osoba i subjekata. Treća, dugoročno najvažnija, jest ojačati pravni temelj svake pojedinačne sankcije kako bi one bile otporne na sudske tužbe i političko trgovanje unutar Unije. Za sada je EU kupio samo tjedan dana – ali pitanje koje se otvorilo moglo bi imati posljedice daleko dulje od jednog roka u Bruxellesu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....