Nedavna dobra izborna prođa proruskih stranaka na istoku Njemačke sasvim sigurno neće ostati samo lokalna i pokrajinska stvar: proces već snažno utječe i na saveznu političku paradigmu u Berlinu i dubinski preispituje nacionalnu politiku prema Ukrajini, ali i Washingtonu.
Vatrene rasprave o potrebi obnove njemačkog prijateljstva s Rusijom uvjerljivo dominiraju u postizbornoj koalicijskoj kombinatorici u Saskoj i Tirinškoj, a vožd u Kremlju zbog svega uživa kao prase u blatu. Na ruskoj državnoj televiziji organizirani su ovih dana čak i debatni klubovi sa zaključkom kako je na nedavnim pokrajinskim izborima u Njemačkoj uvjerljivo pobijedio – Vladimir Putin. U nedostatku drugih pobjeda, iznimno slatka mu je i ova lojalnih mu Nijemaca kojima je nekad, kao ponosni KGB-ovac, nadzirao živote u Dresdenu.
Dvije sporne stranke koje su se još u predizbornoj kampanji zalagale za obustavu njemačke vojne pomoći Ukrajini, a potom polučile predvidive dobre rezultate, jesu ekstremno desna Alternativa za Njemačku (AfD) i populističko-ljevičarski Savez Sahra Wagenknecht – Razum i pravda (BSW). Potonja je partija treća po broju osvojenih glasova, nakon AfD-a i CDU-a. Nazvana je po svojoj osnivačici, nekadašnjoj ikoni stranke Ljevica (Die Linke), a koja je bila i istaknuta članica Honeckerove Komunističke partije u bivšemu DDR-u.
Nije tajna da u istočnome dijelu ujedinjene Njemačke i danas postoji snažna nostalgija za čvrstom rukom i (nacional)socijalističkom prošlošću, a prilično je snažan i otpor prema SAD-u i NATO savezu. Ipak, više je nego zanimljivo da i hitleronostalgični desničarski AfD i ljevičarski sovjetonostalgičarski BSW gotovo jednako strasno žele prekinuti njemačku pomoć u oružju Ukrajini i da snažno teže boljim njemačkim odnosima s Rusijom.
Jedan od glavnih političkih zahtjeva BSW-a nakon izbora jest i da vlada u Berlinu hitno stornira odluku o raspoređivanju američkih raketa dugog dometa u Njemačkoj, u sklopu jačanja NATO-ova europskog štita. Rakete bi se na njemačkom tlu instalirale od 2026., a odluka je donesena prošlog srpnja. Vladimir Putin odmah je nakon najave bio zaprijetio kako će i ruska strana poduzeti adekvatne "mjere ogledala", te je optužio SAD i Zapad za eskalaciju napetosti u odnosima. Sad se na sve nadovezala i Sahra Wagenknecht s kolegama tražeći od saveznoga kancelara Scholza da hitno prekine uvlačenje Njemačke u američke raketne planove i eskalaciju odnosa s Rusijom. I pritom obećavaju da neće formirati pokrajinsku vladu ni koaliciju ni s jednom drugom strankom koja podupire prisutnost američkih dalekometnih raketa na njemačkom tlu.
Stav BSW-a stavlja u tešku poziciju konzervativnu Kršćansko-demokratsku uniju (CDU), koja je pobijedila u Saskoj i ostvarila drugi izborni rezultat po snazi u Tirinškoj. S obzirom da su sve njemačke mainstream stranke odavno formirale sanitarni kordon prema krajnje desnoj Alternativi za Njemačku i ne žele s njima imati posla, ultimatum istočnonjemačkih ljevičara-populista dodatno im zatvara manevarski prostor. U novom fragmentiranom političkom reljefu istočnog dijela zemlje CDU itekako treba BSW kao partnera, no zbog formiranja pokrajinske vlade ne smiju pokvariti ni savezne odnose s Washingtonom.
Izborna pobjeda proruskih i antiamerički raspoloženih stranaka na istoku Njemačke nije stvar trenda i ekscesa, pokazuju zadnja ispitivanja javnog mnijenja. Gotovo tri od četiri tamošnja građanina ne žele američke projektile dugog dometa u svojoj blizini, pokazuje anketa provedena koncem srpnja, dok su na razini čitave Njemačke stanovnici po tom pitanju podijeljeni pola-pola. To donekle objašnjava i zašto su čak i one stranke koje su na saveznoj razini apsolutno lojalne Ukrajini, SAD-u i Zapadu na istoku Njemačke počele populistički podilaziti dominantnim osjećajima. Čak je i CDU-ov pokrajinski premijer u ovim oblastima počeo u posljednje vrijeme pozivati na "zamrzavanje ukrajinskog rata".
U podlozi svega je zapravo snažan osjećaj straha: više od 76 posto ispitanih istočnih Nijemaca boji se da bi zemlja daljnjim provokacijama mogla biti uvučena u rat, dok je u zapadnom dijelu Njemačke takvih manje od 44 posto. Puno istočnih Nijemaca vjeruje i da je Rusiju u borbi nemoguće poraziti, te da daljnja potpora Ukrajini samo produljuje agoniju. Takvi osjećaji neizbježno su povezani s iskustvom sovjetskog upravljanja DDR-om do pada Berlinskog zida, efikasnim ispiranjem mozga generacijama, kao i činjenicom da percepcija Sovjetskog Saveza među tamošnjim Nijemcima nije bila posve negativna. Romantizacija Rusije, nedavne povijesti i snažan antiamerikanizam ostali su dominirati u javnome narativu i nakon što je Berlinski zid pao, a na to su se uspješno nadovezale novije ruske strategije manipulativne hibridne propagande i nametanja ključnih političkih agendi.
Sahra Wagenknecht je prije izbora jasno rekla kako će njezina ljevičarsko-populistička stranka sudjelovati u radu samo onih pokrajinskih vlada koje se i na saveznoj razini zalažu za diplomatsko rješenje rata u Ukrajini. Danas malo korigira taj ultimatum i ističe zalaganje za obustavu daljnjeg slanja oružja Ukrajini "u sadašnjim dimenzijama".
Može li BSW ostvariti svoje uvjete za koaliciju i na pokrajinskoj razini minirati daljnju njemačku vojnu pomoć Ukrajini? Analitičari predviđaju kako im to u Saskoj neće biti problem, jer se i tamošnji CDU u kampanji određivao protiv daljnjih isporuka oružja. Premda se neki savezni demokršćanski političari već javno zalažu za odbacivanje svih ucjena iz ljevičarske stranke Sahre Wagenknecht, jer je posrijedi "produžena ruka Kremlja koja proturječi svim vrijednostima demokracije, prava i njemačkih veza sa Zapadom".
No nasuprot tim odlučnim riječima stoji prilično jasna i krajnje nepovoljna izborna matematika za europske demokršćane. S jedne strane prononsirani desničarsko-ekstremistički AfD, a s druge ljevičarsko-proruski BSW bez kojega nema njihovih pokrajinskih vlada u Saskoj i Tirinškoj. No uvođenje Putina kao tajnoga koalicijskog partnera u njemačke pokrajinske vlade može se dugoročno ispostaviti znatno skupljim poslom i od ponavljanja izbora.