Vladimir Putin je čovjek koji je Europi ponovno donio rat time što je 24. veljače prošle godine poslao svoje tenkove na Ukrajinu.
No o mutnim poslovima Kremlja malo se zna, kao i o stanju Putinova uma. Za građane Rusije, on je ujedno i ‘starac‘ i simbol njihove zemlje. Svojim suradnicima iz Kremlja, Putin nudi put prema moći i bogatstvu, piše Sky News, a prenosi Jutarnji.
O tome što Putina motivira, svoje su mišljenje ponudili stručnjaci iz raznih područja. Evo što su rekli...
Prvi dio: Kako su Putinove mlade godine utjecale na njegovu karijeru?
Vladimir Putin je odrastao u poratnom Lenjingradu - danas poznatom kao Sankt Petersburg - a već se u vrlo ranoj dobi pridružio uličnim bandama.
Njegovo je djetinjstvo bilo ‘prilično teško‘ zbog čega on ‘konstantno traži sigurnost‘ i svjestan je ‘koliko život može biti opasan i nesiguran‘, kaže Mark Galeotti, ravnatelj istraživačke tvrtke Mayak Intelligence i viši suradnik think-tanka Royal United Services Institute (RUSI).
Oduvijek se želio priključiti ‘najvećoj bandi u gradu‘, pa je napustio fakultet kako bi se pridružio KGB-u, službi sigurnosti tadašnjeg Sovjetskog Saveza.
Mladog Putina je Philip Short, novinar i autor knjige ‘Putin: njegov život i vrijeme‘, opisao kao ‘neuklopljenog mladog huligana‘ - iako početna nedjela nisu ‘ni izbliza toliko teška kao kasnija‘.
No čak i kao vrlo mlad čovjek, pazio bi da ne otkrije svoje karte i da nikada ne ‘oda previše o sebi ili što zapravo misli‘, kazao je Short i dodao kako je upravo to osobina koja ga je dovela do mjesta predsjednika.
‘Bio je prilično bistar i bolje je od svojih kolega razumio teške ruske pisce poput Gogolja‘, kazao je Short.
A tu je također i njegova sklonost da poduzima ‘riskantne korake‘.
‘Kasnije je toga postao svjesniji pa je to kompenzirao tako što je bio posebno oprezan‘, rekao je Short.
Naravno, postojale su i neke velike iznimke - ne samo rat u Ukrajini koji je za njega ‘vrlo osobna stvar.‘
Drugi dio: Kakav je utjecaj na Putina imao raspad Sovjetskog Saveza?
Sovjetski Savez - kojeg je nekoć sačinjavalo 15 država, uključujući Rusiju, Ukrajinu i Bjelorusiju - bio je najveća država na svijetu koja je zauzimala oko jedne šestine kopnene površine Zemlje.
Kad se 26. prosinca raspao 1991., to je bio veliki šok za sve koji su živjeli pod njegovom vlašću.
‘To je bila velika promjena koju većina ljudi u drugim zemljama nikada ne mora proći. Od toga da ste dio silne zemlje s ogromnim političkim i geopolitičkim utjecajem, odjednom postanete dio Rusije‘, kaže Short.
Za Ruse je to značilo da su morali prihvatiti da su mnoge pretpostavke s kojima su odrasli, sada postale lažne.
‘To je bilo jako teško - doista grozan period kroz koji su morali proći 90-ih.‘
Dr. Alen Mendoza, osnivač i direktor Društva Henry Jackson, kaže kako je to imalo ‘značajan utjecaj na Putina‘.
‘Ne mislim da je Putin nužno vjerovao u komunizam, ali je vjerovao u taj sistem, to je posve evidentno‘, kazao je.
Putin, koji je vrlo vjerojatno namjeravao napredovati u KGB-u, morao je gledati kako mu se ‘snovi raspadaju‘, kaže Mendoza.
Gledao je sav taj kaos u Rusiji 90-ih i idućih 20 godina pokušavao povratiti ‘izgubljeno cartstvo‘.
Mendoza je dodao da je Putin dugo gajio nacionalističke i imperijalističke osjećaje - što se reflektira i na njegovo mišljenje da Ukrajinci nisu ‘pravi narod‘ - a to ima začetak u ‘traumi koju je u njemu izazvao raspad Sovjetskog Saveza‘.
Treći dio: Zašto se Putin toliko boji atentata?
Mnogo je izvještaja u kojima se tvrdi da se Putin strašno boji atentata, no teško je reći što je od toga samo paranoja, a što je utemeljeno na dokazima.
‘Mislim da ako si na vlasti tako dugo kao što je Putin, paranoja je tvoje prirodno stanje‘, kaže Mendoza. ‘To se vidi po tome što se zapravo nikad ne zna gdje se taj čovjek nalazi, a kad se susreće s ljudima, između njih je uvijek prilična udaljenost. To odražava osjećaj da ga ljudi progone i njemu je to stalno na umu.‘
‘Neki ga ljudi vjerojatno doista i progone. Kad je netko 25 godina na vrhu, skupi priličan broj neprijatelja - no dobar dio je vjerojatno i umišljen.‘
Profesor David Lewis, stručnjak za globalnu politiku na Sveučilištu Exeter, smatra da bi to moglo ići i dalje.
‘Putin je oduvijek imao snažan osjećaj nesigurnosti koji je možda proizašao iz njegovog iskustva u KGB-u i iskustva s raspadom SSSR-a‘, rekao je.
Ruski predsjednik vjeruje da je njegova misija ‘slomiti dominaciju Zapada i učiniti Rusiju ponovno velikom‘, stoga ne čudi što vjeruje da zapadne sigurnosne službe, ukrajinska obavještajna služba i ruski rivali, kuju urotu protiv njega.
To bi također mogao biti ‘neizbježan rezultat apsolutne vladavine prilično kanibalističkog sustava‘, rekao je Galeotti.
‘Putin potiče svoje različite podređene da se natječu jedni protiv drugih. I mislim da je to tako jer on pretpostavlja da je to prirodno stanje stvari.‘
Četvrti dio: Brine li Putina što o njemu misle obični Rusi?
Galeotti smatra da postoje dva razloga zašto Putin zapravo ne mari kako izgleda u očima ruskih građana. Više razmišlja ‘o svom povijesnom naslijeđu i kako će ga se buduće generacije sjećati‘, rekao je.
Ali isto tako, na pragmatičnijoj razini, ‘najuspješnije policijske države su one u kojima oni koji su kontrolirani to ne shvaćaju ili čak podupiru režim koji ih iskorištava‘.
Za Ruse, rekao je, postoje dva Putina, što se odražava u činjenici da njegove poteze odobrava 80 posto građana, dok mu apsolutno vjeruje tek 30 posto Rusa.
No zašto Rusi odobravaju poteze nekoga kome ne vjeruju?
‘Imamo Putina kao ikonu Rusije. Ako se ljude pita odobravaju li Putina, to je kao da ih pitate odobravaju li Rusiju ili ne. A onda imamo Putina kao političara, ljudsko biće, i mislim da se to odražava u rejtingu povjerenja.‘
Ipak, Galeotti kaže da je sada sve češći osjećaj da je Putinov ‘rok prošao‘.
‘Sjećam se kad sam zadnji put putovao Rusijom, prije nego što su mi zabranili, prisluškivao sam što ljudi govore i čuo kako ga nazivaju ‘starcem‘.‘
Sir Andrew Wood, bivši britanski veleposlanik u Rusiji, kaže i da kod Rusan postoji određena razina apatije.
‘Oni radije ne bi razmišljali o tome. Ovo je zapravo prilično tipično. Ako promotrite način na koji se osvrću na Staljinova i sovjetska vremena, postoje mnoge stvari o kojima radije ne bi razmišljali‘, rekao je.
‘Dakle, Putin to prikazuje kao vrijeme trijumfa i vrijeme kad je Rusija bila velika, a oni su pobijedili u ratu 1945., a građani smatraju da je to apsolutno u redu. To dokazuje da su oni velik narod, no građani pritom ne razmišljaju o broju ubijenih u logorima, broju ljudi ubijenih na bojnom polju. Ne vole razmišljati o tome jer je previše bolno.‘
Peti dio: Što o Putinu misli njegov bliski krug ljudi u Kremlju?
Na ovo pitanje je teško odgovoriti, čak i onima koji su godinama proučavali Rusiju.
Sir Andrew je rekao da je jedna od glavnih Putinovih osobina ‘obraćati sa što manjim brojem ljudi‘, što znači da u Kremlju ima malo ljudi, a još manje u uskom krugu oko samog Putina.
John Foreman, koji je donedavno bio britanski ataše za obranu u Moskvi, rekao je da su najodaniji ljudi uz Putina već 25 ili 30 godina.
Rusija ima ‘drugačiju prirodu moći‘ koja se temelji na ‘osobnosti, prijateljstvima i starim vezama‘, rekao je.
‘Sve odluke donose tipovi koji su išli zajedno u školu, razgovarali jedni s drugima, trenirali Judo i tako dalje.‘
Foreman nastavlja: ‘Svi oni znaju da Putinu duguju svoju moć i bogatstvo. Dakle, ono što možda privatno misle o Putinu, nikada ne bi izrekli u javnosti jer znaju kakve su posljedice ako se okrenu jedni protiv drugih i budu proglašeni nelojalnima.‘
Oni nisu ‘glupi ljudi‘ i svjesni su što se događa s ratom, rekao je, ali ‘u ovoj su fazi zaključili da je bolje ostati uz onoga koga poznaju nego riskirati promjenu vodstva‘ i suočiti se s gubitkom svojeg položaja, a možda i života.
Profesor Lewis se slaže da bliski krug oko Putina ima ‘mnogo toga za izgubiti‘ on bude zbačen s vlasti.
No on također vjeruje i da mnogi ljudi oko Putina dijele njegov svjetonazor - neki imaju još ekstremniji stav - te vjeruju da je Zapad ‘neprijateljska sila‘ koja ‘koristi Ukrajinu kao posrednika za napad na Rusiju‘.
Sir Andrew vjeruje da je Putinov bliski krug sada usredotočen samo na rat, a većina institucija koje inače čine vladu sada je ukinuta.
‘U početku je imao vladu. Imao je ljude oko sebe koji su ga mogli savjetovati o gospodarstvu. No sada su ljudi s lokalne razine vlasti učinkovito ušutkani i sve se odluke donose na temelju onoga što Putin vjeruje‘, kaže Sir Andrew.
Šesti dio: Zašto se Putin sastao s Prigožinom nakon što ga je proglasio izdajnikom?
Ruska privatna plaćenička skupina Wagner, koju je osnovao Jevgenij Prigožin, organizirala je kratkotrajnu pobunu protiv moskovskog vojnog vrha u lipnju.
Ubrzo nakon toga, pokazalo se da je Prigožin - kojeg je Putin prethodno proglasio ‘izdajnikom‘ - otišao na čaj s ruskim predsjednikom. Osim toga, prošlog mjeseca pojavio se i na summitu između ruskih i afričkih čelnika. Dakle, što se događa?
‘Sastanak ima više smisla ako o Putinovoj Rusiji razmišljate kao o mafijaškoj organizaciji‘, rekao je profesor Lewis.
‘Ne postoji vladavina prava, već samo neformalni sporazumi između suparničkih skupina u kojima posreduje Putin kao neka vrsta figure kuma.‘
Rekao je da bi imalo smisla da je Putin posredovao u ‘neformalnom dogovoru‘ da se Prigožina održi na životu, a Wagnerove snage netaknute, ali da ih se zadrži pod vlašću Kremlja kako bi mogli ispunjavati zahtjeve Moskve u dijelovima Afrike i drugdje.
Philip Short se slaže da Putin ‘još uvijek ima zadatak‘ za Prigožina - barem za sada.
Dodaje da je Putin, dok je bio zamjenik gradonačelnika Sankt Peterburga, ‘morao imati posla s kriminalnim tipovima poput Prigožina i pronašao je načine kako se nositi s njima, načine kako ih iskoristiti‘.
‘Sustav koji je on izgradio kao predsjednik oslanja se na sukobljavanje jedne frakcije protiv druge, jedne grupe protiv druge, tako da nijedna grupa ne može postati previše moćna i doista zaprijetiti središnjoj vlasti‘, dodao je Short.
Foreman je rekao da je ruski predsjednik izgledao ‘uznemireno‘ dok se pobuna odvijala.
Ali Prigožinov sastanak s Putinom izgledao je kao da je gospodar rata ‘pao na koljena pred gospodarom, moleći za oprost i obećavajući svoju lojalnost‘.
Ipak, čini se da Prigožinova budućnost vjerojatno visi o koncu.
‘Prigožin ima moćne neprijatelje i mislim da je ono što mu se srednjoročno događa, drugačije od onoga što mu se događa kratkoročno‘, rekao je g. Foreman.
Profesor Lewis dodaje: ‘U svakom slučaju, Prigožin se ne bi trebao previše opustiti. Putinova karijera sugerira da on čvrsto vjeruje u staru poslovicu - osveta je jelo koje se servira hladno.‘
Sedmi dio: Hoće li se Putin ikada povući u Ukrajini?
‘Tijekom više od 500 dana rata, mit o Putinovoj moći je potamnio‘, kaže Foreman - ali to ne znači da će se povući.
‘Još uvijek mislim da je opsjednut svojom misijom. Smatram da misli da je njegova misija povijesna. To je dio njegove osobne ostavštine‘, rekao je.
Foreman kaže da je ruski predsjednik itekako svjestan posljedica za njega osobno ako ne uspije u Ukrajini, te stoga ‘ne postoji cijena koju Rusija neće platiti‘.
‘Nema cijene, ni nacionalnog bogatstva, ni ljudi koje neće za to žrtvovati. Nitko u javnosti nije govorio protiv toga, on kod kuće nema opoziciju.‘
Putin Zapad smatra ‘krajnje slabim‘, kaže Foreman, tako da će,prema njegovom mišljenju, biti potrebno da Rusija bude poražena na bojnom polju da bi se moskovske trupe povukle.
‘Mislim da je jedina nada za Rusiju da Ukrajinci uspiju izbaciti Ruse iz svoje zemlje‘, rekao je, ali i dodao kako nije baš izgledno da će se to dogoditi ove godine.
Dr. Mendoza, osnivač i izvršni direktor Društva Henry Jackson, rekao je da je Putin također svjestan povijesnog konteksta.
Posljednji sovjetski čelnik koji se kockao s tako visokim ulozima bio je Nikita Hruščov tijekom kubanske raketne krize - obračuna SAD-a i Rusije koji je trajao 13 dana i koji se smatra najbližim što je svijet došao nuklearnom Armagedonu.
Mendozaa kaže da je isto pitanje postavljeno tijekom te krize: ‘Može li Hruščov odstupiti?‘
‘Ispostavilo se da se mogao povući, ali uvjetna je bila istekla i, naravno, nakon toga je smijenjen s vlasti.‘
Stoga je moguće da će Putin odustati, ali ‘bit će potpuno svjestan usporedbe s Hruščovom.‘
‘Budući da je čitav svoj životni rad uložio na pobjedu u ovom ratu, vrlo je teško pretpostaviti kako bi Putin mogao odustati i potom preživjeti posljedice.‘
Osmi dio: Što će se dogoditi s Putinom ako izgubi rat u Ukrajini?
Treba podsjetiti da je Rusija okupirala dijelove ukrajinskog teritorija, na Krimu i u regiji Donbas, još 2014. godine.
Iako je cilj Ukrajine osloboditi sav teritorij koji je Rusija od tada zauzela, vojni analitičari smatraju da će to biti izuzetno teško postići.
Također, bit će teško reći koji bi to bio trenutak kad će ‘Rusija izgubiti rat‘.
‘Rusija gubi rat samo kada Putin to kaže. Čak i ako ukrajinska vojska nanese veliki poraz ruskim trupama i prisili ih na povlačenje s većine ukrajinskog teritorija, Rusija bi se i dalje mogla boriti na Krimu i u Donbasu i nastaviti napadati ukrajinske gradove projektilima‘, kaže profesor Lewis. ‘Ruski moćni propagandni stroj pokušat će poraz prodati kao pobjedu.‘
Short dodaje da bi ruski predsjednik mogao tvrditi da je pobijedio ako bi Moskva uspjela zadržati nešto više od onoga što je imala na početku invazije 2022.
Rekao je da će ruski predsjednik to iskoristiti protiv Zapada, koji podupire Ukrajinu, i reći: ‘Svi su oni došli i podržali Ukrajinu, a ipak smo uspjeli dobiti više nego što smo imali prije. Nisu nas uspjeli spriječiti.‘
No profesor Lewis je rekao da bi, ako bi Ukrajina uspjela osloboditi svoj teritorij okupiran prije 2022., Putinov kredibilitet bio ‘ozbiljno narušen‘, a ruske političke elite ‘vjerojatno bi odlučile da je Putin postao prepreka i tražile promjenu‘.
‘Mogao bi se pojaviti militaristički režim krajnje desnice koji bi tražio osvetu za poraz Rusije‘, rekao je.
‘Ali vjerojatnije je da bi Putina zamijenio lik iz njegovog sadašnjeg okruženja, koji bi bio sklon pregovorima sa Zapadom o prekidu rata. Svi su scenariji u igri, uključujući razdoblje kaosa dok se različite frakcije bore za vlast.‘
Foreman, donedavno britanski vojni ataše u Moskvi, rekao je da je Putin ‘proveo pandemiju sjedeći u jednom od svojih bunkera i čitajući povijesne knjige‘ te da jako dobro zna da se u ruskoj povijesti diktatori mogu i jesu se smjenjivali.
‘On je toga svjestan, ali bez obzira na to hoće li mu biti dopušteno da se povuče u daču ili će biti ubijen, ruske promjene vlasti obično su povezane s nekim oblikom prolijevanja krvi. Mislim da se grčevito drži vlasti jer jako dobro zna što će mu se dogoditi.‘
Ipak, Philip Short smatra da je vrlo malo vjerojatno da se rusku vojsku može potpuno izbaciti iz Ukrajine - i zato je, barem u doglednoj budućnosti, Putinova pozicija sigurna.