Priča 24-godišnje Hrvatice Lane Poljak, koja se preselila u Njemačku i tamo otvorila tvrtku preko koje je preuzela poslovnicu iz pekarske franšize Ilhe, je snažno odjeknula na društvenim mrežama. Mnogi su se zainteresirali za njen uspjeh, naročito što je on postignut, kako ona kaže, bez ijednog jedinog centa uloga.
"Imala sam 20 godina kad sam došla u Njemačku. Nisam znala jezik i počela sam raditi u firmama za čišćenje. Tu sam radila tri godine. Kasnije sam se brinula o starijim osobama, išla sam s njima u trgovinu, kod liječnika... Onda sam pronašla dodatni posao. Nedjeljom sam radila u pekari pa sam od svoje tadašnje šefice saznala da se može preuzeti franšiza za pekaru od velike tvrtke Ihle. Ja sam se nadobudno odlučila prijaviti. Znači otvaram svoju firmu, brinem se o radnicima, plaćam poreze. Apsolutno sve sama vodim. A od njih dobijem sve potrebno za pokretanje posla", ispričala je Lana u TikTok videu.
Iz Ilhea su im rekli da trebaju pripremiti polog od 35.000 eura, što su osigurali u dogovoru s bankom. Potom su Lana i njen dečko potpisali ugovor te odradili dva mjeseca obuke. Zatim su otvorili firmu u Bavarskoj, a Ihle im je dao na upravljanje svoju jednu poslovnicu.
"Mi smo preuzeli radnike, poreze, organizaciju posla, čišćenje, sve kao da je naše. Sve je bilo stresno na početku jer ako je netko na bolovanju, vi morate naći zamjenu, kad dođu inspekcije, ja odgovaram jer je tvrtka moja, moja zarada, ali i odgovornost. No stalno sam imala podršku od predstavnika te tvrtke. Poslije se uhodate i sve krene", opisala je Lana, pretpostavljajući da bi joj za otvaranje vlastite pekare bilo potrebno nekih 200.000 eura.
Ponukani Laninom pričom, odlučili smo se malo raspitati kakva je situacija s franšizama u domovini Hrvata - Republici Hrvatskoj. Tako smo saznali da na domaćem tržištu posluje oko 230 franšiznih brendova, a godišnji rast ovog sektora iznosi oko 20 posto. Posluju na više od 4.200 prodajnih mjesta i zapošljavaju oko 20.000 ljudi. Među njima je oko 30 posto domaćih franšiza.
Jedna od njih je (uvjetno rečeno) Brooklyn Bagel kojeg je 2019. otvorio američki bračni par Katherine Pepper i John Kent. Oni su, nakon što su se iz New Yorka preselili u Split, otvorili pekaru u Žrnovnici, gdje su prodavali peciva po vlastitoj recepturi. Uskoro su otvorili još dvije poslovnice, na Morpurgovoj poljani i u trajektnoj luci. Ipak, u jednom trenutku je splitska turistička vreva za njih postala nepodnošljiva pa su se preselili u Nerežišća, odakle nastavljaju razvijati svoj poslovni model.
Što se tiče uvjeta koje preuzimatelj franšize Brooklyn Bagel mora ispunjavati, Amerikanci kažu da su zainteresirani za suradnju s ljudima koji su upoznati s pecivima, pri čemu im je primarna briga osigurati da primatelji franšize imaju kapital za ulaganje u svoju trgovinu, kako bi joj dali najbolje šanse za uspjeh.
- Na temelju našeg iskustva, procjenjujemo da će ukupni trošak otvaranja trgovine Brooklyn Bagel koštati između 64.000 i 125.500 eura. Najveća stavka je trošak uređenja, pri čemu će lokacija koja se prije koristila za posluživanje hrane biti jeftinija od one koja nije, a prostor s unutarnjim stolovima koštao bi više od male to-go trgovine. Trošak same opreme je oko 30.000 eura, a početna naknada za opskrbu materijalima potrebnim za početak, detaljnim operativnim vodičem s procesima i procedurama te trajnom podrškom 15.000 eura. Osim toga, očekujemo da primatelj franšize rezervira 25 posto svoje investicije za pokrivanje troškova nakon otvaranja, dok trgovina ne postigne profitabilnost - objašnjavaju Kent&Pepper.
Primatelj franšize odgovoran je za nalazak lokacije svoje trgovine, a jedan od razloga zašto se Brooklyn Bagel odlučio za franšizu je taj što netko tko živi u Zagrebu, Dubrovniku ili Zadru najbolje poznaje svoj grad i ima najbolju ideju o tome gdje otvoriti poslovnicu. Svakako, uz franšizu dolazi i precizni vodič za dizajn koji opisuje kako bi trgovina trebala izgledati, koje materijale koristiti i najbolje prakse za uređenje prostora.
Nakon što primatelj franšize odredi lokaciju i potpiše ugovor o najmu, preuređenje se može dovršiti za manje od mjesec dana, nakon čega će predstavnik Brooklyn Bagela na licu mjesta obučiti osoblje. A onda, po otvorenju u poslovnicu počnu pristizati zamrznuti polupečeni proizvodi, na koje se preljevi dodaju pri pripremi.
Brooklyn Bagel uzima 7,5 posto prihoda primatelja franšize.
- Trenutno pregovaramo o najmu u dva hrvatska grada i aktivno tražimo prostor u trećem. S franšizama smo krenuli prije nepuna dva mjeseca te smo zaprimili upite iz cijele Hrvatske te Slovenije i Bosne i Hercegovine.
A postoje neke hrvatske franšize koje su se već dobro proširile - po čitavom svijetu. Svakako najpoznatija od njih je lanac prženih krumpirića Surf‘n‘Fries. Otvoren 2009. godine u Rijeci, kao mali lokal, ovaj biznis inicijalno nije bio zamišljen kao franšizni model. Ali posao je eksplodirao pa danas Surf‘n‘Fries ima 40 partnera u zemljama kao što su Njemačka, Engleska, Irska, Rumunjska, Kuvajt i Saudijska Arabija.
Osim pomfrita, Surf‘n‘Fries nudi pileće medaljone, prutiće od mozzarelle i kozice. Na krumpiriće idu topinzi poput umaka holandez, ili razne kombinacije s tartufima, parmezanom, pa sve do pulled pork ili beef ili čak guacamole. U Hrvatskoj, kažu, najuspješnije prolaze na plažama s malim mobilnim štandovima, u nekim drugim zemljama s prikolicom na street-food festivalima, gdje znaju prodati i oko 3.500 porcija u samo osam sati. Što se tiče fiksnih dućana, tu je ključna su lokacija. Idealne su, naravno, pješačke zone visoke frekvencije.
Iz ove firme nam javljaju da su uvjeti koji su potrebni za pristupanje Surf‘n‘Fries franšizi motiviranost za rad, zatvorena financijska konstrukcija te lokacija. Prednost je svakako i iskustvo u obavljanju sličnih ili istih poslova te spremnost na rad prema već unaprijed definiranim standardima.
Za pronalazak idealnog mjesta obavljanja posla zadužen je franšizer, kojem Surf‘n‘Fries omogući sve potrebne podatke i kriterije potrebni za odabir kvalitetne lokacije. Trošak uređenja prostora ili kupnja gotovog formata je na strani franšizera, a u tom slučaju sva oprema postaje njegovo vlasništvo. Kao pomoć u financiranju mogu se koristiti Leasing opcije, kao i bespovratna sredstva HZZZ-a u kategoriji samozapošljavanja.
Proces obuke odvija se na samoj lokaciji i to u trajanju od jednog do sedam dana, ovisno o formatu. Sam trening počinje upoznavanjem s brendom, namirnicama te ambalažom, nastavlja se na radu s uređajima i ostalom opremom te pripremom hrane. Zatim slijede trening brzine i prodajne vještine, po svladavanju čega ide otvaranje.
Što se tiče financijskog dijela, Surf‘n‘Fries u ponudi ima nekoliko različitih formata koji se razlikuju po svojoj veličini, namjeni te visini ulaganja. Potrebna investicija za najpristupačniji format, kolica, iznosi 20.000 eura i to po sistemu ključ u ruke. Od toga 14.000 ide na sami uređaj, 3.500 na prvo punjenje robom te 2.500 na ulaznu franšiznu naknadu. Opskrba namirnicama odvija se preko uhodanih distributera, a čije kontakte i poveznice franšizer dobije od matične kompanije.
Sljedeći modeli su štand od 30.000 eura, prikolica od 45.000 eura te dućan od 80.000 eura. Postotak koji se redovito odvaja za Surf-n‘Fries je pet posto od ukupno ostvarenog prometa. Svaki franšizer ima pravo raskinuti ugovor u bilo koje vrijeme i iz bilo kojeg razloga.
U svakom slučaju, preuzimanje franšize, premda jednostavnije nego uspostavljanje vlastitog biznisa, nipošto nije lagana rabota. To najbolje zna Lana s početka teksta koja se svakog jutra diže u pet ujutro, što je za nju "najteži dio posla na koji se još uvijek nije naviknula". Također, znakovito je i to što je za nju odlazak kući s posla "najbolji dio dana". A čak "iako je kući čeka druga firma i drugi posao kojeg radi, svejedeno je sretna kad izađe iz pekare".
I sve to za nula centi.