Poznata novinarka upozorava na jezive metode ruske tajne službe: ‘Putin radi nešto što nitko na svijetu ne primjećuje‘

Lilia Japarova je istraživačka novinarka Meduze, neovisne ruske novinske kuće sa sjedištem u Rigi u Latviji.

U svom tekstu za New York Times se prisjetila kako su je urednici u studenom 2022. zamolili da bude vrlo oprezna u vezi toga što jede i pije te da prestane naručivati hranu izvana. "Vladimir Putin radi nešto što nitko na svijetu ne primjećuje", naslovljen je njen specijalni esej u izdanju uglednog američkog lista, prenosi Jutarnji list.

‘Nisam puno razmišljala o tome. Ali ubrzo sam shvatila važnost njihovih savjeta kada je, samo mjesec dana kasnije, moja kolegica Elena Kostjučenko otkrila da je otrovana u Njemačkoj, te da se vjerojatno radilo o pokušaju atentata od strane ruske države‘, kaže Japarova.

‘U međuvremenu su takve priče postale sve češće. Prošle godine su u Češkoj uznemiravali istraživačku novinarku Alesju Marohovskaju, a u veljači je u Španjolskoj pronađeno mecima izrešetano tijelo ruskog prebjega Maksima Kuzminova. U oba slučaja pretpostavljalo se da je umiješan Kremlj. Ruski oporbenjaci znaju da su na meti ruskih obavještajnih službi čak i kad su u egzilu.

No nisu u opasnosti samo novinari već i stotine tisuća običnih Rusa koji su napustili domove jer nisu željeli imati nikakve veze s ratom Vladimira Putina ili su protjerani jer rat nisu dovoljno podržavali. I te disidente niskog profila također nadziru i otimaju, no to se najčešće događa u tišini, daleko od svjetla reflektora i često uz prešutni pristanak - ili nedovoljnu prevenciju - zemalja u koje su pobjegli.

I to je ono najgore: Kremlj diljem svijeta lovi obične ljude, a čini se da nikoga nije briga‘, piše Japarova.

Alexander Kazakov/Afp

Novinarka od početka rata u Ukrajini prikuplja informacije o tome kako Rusija proganja svoje neistomišljenike. Izvori su joj ljudi koji su i sami preživjeli otmice i nadzor, vođe ruske dijaspore diljem svijeta i aktivisti za ljudska prava koji im pomažu, a najčešće govore pod uvjetom da ostanu anonimni.

‘Kremlj, naravno, poriče bilo kakvu upletenost te kaže da ne mogu komentirati što se događa ljudima u drugim zemljama. No, dokaza je sve više‘, piše Japarova.

‘U Kazahstanu je na zahtjev Moskve uhićen jedan glasovni trener koji je u lokalnom zatvoru poludio. U Crnoj Gori je po nalogu Rusije i izvedbi Interpola zatvorena njegovateljica starijih osoba. Jednu su učiteljicu uhitili armenski granični policajci nakon što je svojim učenicima pričala o ruskim zločinima u Buči. U mrežu Kremlja su uhvaćeni i jedan vlasnik trgovine igračaka, industrijalac, ​​punk rocker... Radi se o globalnoj operaciji.

U Britaniji prate prognanike, a na oporbenim događanjima u Londonu mnogo je jasno vidljivih agenata, rekla mi je Ksenia Maksimova, aktivistica protiv Kremlja. Ruski obavještajci poslani su da nadziru dijaspore u Njemačkoj, Poljskoj i Litvi, kaže Evgenij Smirnov, odvjetniku koji se bavi slučajevima izdaje i špijunaže. Emigrantima se prijeti i u Rimu, Parizu, Pragu i Istanbulu. Popis je dugačak‘, piše Japarova.

Novinarka nastavlja s opisima podmuklih metoda kojima se služe ruski agenti.

‘Lev Gyammer, prognani aktivist u Poljskoj, već dvije godine prima poruke, navodno od svoje majke. ‘Levuška, sine, tako mi nedostaješ, kada ćeš me posjetiti?‘, ‘Sine, čekam te. Vrati se brzo‘ i slično. No on te poruke ignorira jer je njegova majka Olga umrla je prije pet godina.

Još jedan ruski iseljenik, čiji su roditelji još uvijek živi, no jako bolesni, povjerovao je kad mu je njegovateljica njegovih roditelja preko telefona rekla da je u njihovoj kući izbio požar. Požurio je kući iz Finske, no odmah je uhićen i mučen u zatvoru, ispričao je Smirnov. Dakako, nikad nije bilo nikakvog požara.

One koje ipak nisu uspjeli na prevaru vratiti u Rusiju, konstantno nadziru. Zaposlenica organizacije koja podržava prava LGBTQ osoba, šetala je psa po svom kvartu u Tbilisiju u Gruziji kada je primijetila da je prati dron. Požurila je natrag sakriti se u svom stanu, ali je i dalje čula zujanje. Tad je primijetila dron kod svog balkona‘, piše Japarova.

Zemlje u kojima su disidenti pronašli utočište često su suučesnici.

Vyacheslav Prokofyev/Afp

‘Ponekad lokalni policajci provode nadzor u ime svojih ruskih kolega. U Kazahstanu, lokalne specijalne službe pomažu Rusiji uhvatiti osobe koje izbjegavaju regrutaciju. U Kirgistanu policija koristi tehnologiju prepoznavanja lica kako bi otkrila one koje traži Kremlj, zbog čega ljudi napuštaju gradove i odlaze u planine. Kada Rusima ne pomažu aktivno, lokalne vlasti ponekad vrlo sporo zaustavljaju praćenje i maltretiranje.

Takav je bio slučaj sa Sergejem Podsitnikom, članom mreže pokojnog Alekseja Navaljnog i novinarom koji je istraživao vojne veze između Rusije i Irana. U ožujku ove godine, nakon što je čuo da će tvornica dronova koju je razotkrio biti sankcionirana, vraćao se svojoj kući u Duisburgu u Njemačkoj kad je primijetio da iza ugla viri stranac koji prati svaki njegov pokret.

I njegov kolega je primijetio da ga promatra isti čovjek, ali bile su im potrebne čak dvije prijave da lokalne vlasti pokrenu istragu. Činilo se da policija u Duisburgu jednostavno nije mogla shvatiti da je moguće da se u njihovom gradu odvija nadzor po nalogu Rusije. Slučaj je ubrzo zatvoren a da počinitelj nije pronađen, što je vjerojatno bila greška. Naime, Duisburg je jedno od mjesta, prema Dossier Centru, istraživačkoj organizaciji sa sjedištem u Londonu, iz kojeg su agenti ruske vojne obavještajne jedinice vršili sabotaže u inozemstvu.

Podsitnik je sada na sigurnom, ali nisu svi bili te sreće. Ljudi ponekad nestanu bez traga, a onda se pojave u ruskim zatvorima. Nemoguće je procijeniti koliko se često to događa, no izvori kažu da postoji mnogo slučajeva poput onog Lava Skorjakina, koji je lani u listopadu odveden iz svog hostela u Kirgistanu, uguran u auto i deportiran natrag u Rusiju.

Mnogi Rusi u inozemstvu su ranjivi i nemaju zaštitu. U ljeto 2023. grupe civilnog društva uputile su peticiju Europskom parlamentu da pomogne ljudima koji su se odbili boriti u Putinovoj vojsci da dobiju papire, no nije bilo odgovora. Politički azil se uskraćuje ne samo osobama koje izbjegavaju regrutaciju nego i aktivistima - ponekad uz monstruozne argumente da je ‘situacija u Rusiji normalna i da možete računati na pošteno suđenje‘, rekla je Margarita Kučuševa, imigracijska odvjetnica na Cipru.

Prognanicima pomaže tek nekolicina organizacija za ljudska prava, koje su stalno na rubu zatvaranja zbog nedostatka sredstava. S druge strane, Rusija troši velika sredstva na prognanike koje optužuje za izdaju i terorizam i paranoično progoni ih po cijelom svijetu. Oni su u neposrednoj opasnosti. No još je veća opasnost da svijet potpuno zaboravi na te ljude i na to zašto su uopće napustili svoju zemlju‘, piše za NYT novinarka Meduze Lilia Japarova.