Kao roditelji nismo u mogućnosti uvijek biti uz svoje dijete i vidjeti što ih sve uznemirava, a ono nam možda nije spremno reći da je izloženo vršnjačkom nasilju. No, na temelju njihova ponašanja možemo pretpostaviti da se u njihovom svijetu nešto promijenilo i da nešto nije u redu. Svojim ponašanjem dijete nam može slati poruku da mu je potrebna pomoć, čak i kada riječima to nije spremno učiniti.
Žrtve vršnjačkog nasilja tako se često boje odlaska u školu i iz škole, žale se da su bolesni da bi mogli ostati kod kuće ili markirati iz škole, a da bi izbjegli nasilnike mogu promijeniti uobičajeni put prema školi ili tražiti od roditelja da ih voze. Ako nasilnik od njih traži novac može im početi „nestajati“ novac koji su im roditelji dali za ručak...