StoryEditor
SvijetVIJESTI I KONTEKSTI

Pandemija kaosa i revolucija kao – novo normalno

7. lipnja 2020. - 12:00
Piroschka Van De Wouw/AFP

Nakon što se korona preselila na južnu polutku, sjeverni dio globusa, osobito onaj koji uobičajeno politički nazivamo Zapad, zahvaća izgleda nova pandemija. Pandemija prosvjeda i kaosa. Pitam se je li to ono najavljivano – „novo normalno“? I kako je to odjednom, preko noći, prestala opasnost od korone na vrhuncu pandemije, u državama koje su bile najpogođenije njome, poput SAD-a, Italije, Francuske, Velike Britanije, Njemačke, Nizozemske? Do jučer nitko bez valjana razloga nije mogao izaći na ulicu. Zbog opasnosti zaraze virusom bila je obvezna dvometarska distanca. A onda odjednom kao da više nema korone niti je koga briga za distancu. Masovni prosvjedi postaju novi trend.

SAD daleko prednjači u toj novoj pandemiji. Prosvjedi pokrenuti diljem Amerike nakon videosnimkom dokumentiranog nasilnog policijskog ubojstva crnog Amerikanca Georgea Floyda u Minneapolisu, ubrzo su prerasli u val nereda i pljački. Glavna politička meta prosvjednika u ovo predizborno vrijeme je, očekivano, predsjednik Trump, a zanimljivo je da su među prosvjednicima najzastupljeniji oni koji su do jučer bili najoštriji kritičari njegovih zahtjeva za otvaranjem gospodarstva, kako bi se spriječio gospodarski slom. No, prosvjedi koji u svome temelju sadrže otpor rasnoj diskriminaciji kao istinskom problemu američkog društva, u nekim svojim duboko antisustavnim porukama izgledaju i kao najava revolucije, kao unutarnji rat protiv Amerike i njezina pravnog ustroja. Primjerice, kada mladi crni Amerikanac Jeremiah Ellison, gradski vijećnik Minneapolisa i sin K. Ellisona, glavnog državnog odvjetnika države Minnesote (koji ujedno vodi kazneni progon protiv D. Chauvina, policajca koji je usmrtio G. Floyda), poruči prosvjednicima da će uskoro „raspustiti“ policijsku službu Minneapolisa, a šefica gradskog vijeća potvrdi njegovu nakanu, uz obećanje da će nakon raspuštanja policiju zamijeniti „transformacijskim novim modelom javne sigurnosti“... Koja je to poruka sustavu i pravnoj državi? Svi navedeni ujedno su i politički aktivisti i dužnosnici Demokratske stranke. Ili drugi primjer neobičnih prosvjednika: među uhićenim napadačima na policiju u New Yorku našlo se i dvoje mladih odvjetnika, crni Amerikanac Colinford Mattis i Amerikanka pakistanskog podrijetla Urooj Rahman, oboje su studirali i diplomirali na najprestižnijim američkim sveučilištima i do uhićenja bili su zaposleni u respektabilnim odvjetničkim uredima na Manhattanu. U vrijeme prosvjeda on je vozio kombi, a ona kroz prozor kombija bacala Molotovljev koktel na policajce. Njihove je pobude teže razumjeti kao prosvjed protiv rasizma, a lakše kao neprijateljstvo prema državi i njezinu sustavu. Teže ih je razumjeti kao poziv na dijalog i promjenu, a lakše kao poticanje nereda i poziv na revoluciju.

Dok se najveće američke suparnice u globalnoj areni, Kina i Rusija, neskriveno raduju neredima i revolucionarnim zbivanjima u Americi, stara Europa, koja je od početka bila politički nesklona upravljačkim metodama Donalda Trumpa, likuje potiho. Ali i Europa dobiva svoje inačice prosvjeda. Kao eho američkih prosvjeda pod geslom „Crni životi su važni“ ili „Životi crnaca su važni“ (Black Lives Matter - BLM), diljem zapadne Europe počinju se održavati prosvjedi protiv rasne diskriminacije, u organizaciji političke ljevice: od Londona do Amsterdama i Berlina. U Parizu, koji je kao i većina francuskih gradova iznimno ranjiv na prosvjede koji se temelje na rasnim ili vjerskim razlozima (brojna arapsko-islamska zajednica iz bivših kolonija, nerijetko vrlo neprijateljski raspoložena prema francuskoj državi i europskim normama), u sklopu BLM prosvjeda, evocirano je sjećanje na francuskog crnca Adama Traorea, koji je lani umro nakon policijskog uhićenja. Srednju Europu, a s njome i Hrvatsku, zaobišao je zasad BLM prosvjedni val. U Budimpešti su se pozivu na prosvjed odazvale tek tri, navodno američke državljanke. Jedan od razloga je izvjesno manja osjetljivost za pitanja rasizma koji države srednje Europe nisu izravno upoznale kao problem. A drugi je izvjesno prepoznavanje revolucionarnih, boljševičkih metoda u pozadini prosvjeda. A njih su države srednje Europe dobro upoznale.

Uz BLM prosvjede, uvezene s druge strane Atlantika, stara Europa dobiva i svoje unutarnje prosvjede. U talijanskim gradovima zaredali su prosvjedi „narančastih prsluka“ (po uzoru na francuske „žute prsluke“ 2018./2019.) pod vodstvom bivšeg karabinjera i političara Antonija Pappalarda zvanog General, koji izgledaju kao desni antisustavni prosvjedi, protiv vlade premijera Giuseppea Contea, protiv Billa Gatesa, 5G mreže, cenzure pod krinkom „fake newsa“… Kada posljedice zatvorenoga gospodarstva počnu dolaziti na naplatu, očekivati je i postpandemijsko buđenje njihove starije braće, francuskih „žutih prsluka“. I još mnogo, mnogo prosvjeda s različitim povodima i različitim nakanama. Nakon zatvorenih gradova „novo normalno“ bi moglo značiti - narod na ulici. Uz uvijek veliko pitanje: tko upravlja prosvjedima i kako spriječiti da ne prerastu u požar, destrukciju i revoluciju? Amerika je samo - prva.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

25. rujan 2020 16:13