Jeste li već spremili ruksak sa zalihama hrane i vode za 72 sata? Ako je odgovor „ne”, onda ili niste čuli za nove smjernice Europske komisije, ili ih niste uzeli ozbiljno. No, možda biste ih trebali čuti i shvatiti ozbiljno. Ne zato što nam zaista prijeti neka vanjska ugroza, nego zato što bi to mogao biti još jedan signal da se Europa sprema na samoubilački rat protiv Rusije.
Smjernice za trodnevno preživljavanje u Bruxellesu je predstavila europska povjerenica za pripravnost i upravljanje krizama Hadja Lahbib, istaknuvši da u kriznim trenucima svaki građanin mora znati kako zaštititi sebe i svoju obitelj. Kako je rekla, svaki Europljanin mora se pobrinuti za samodostatnost tijekom prva tri krizna dana, dok ne stigne organizirana pomoć javnih službi.
Stoga bi se u vašem kriznom ruksaku trebale naći najvažnije stvarčice koje će vam pomoći da preživite ta tri dana. Preporučuje se da za svakog člana kućanstva osigurate minimalno dvije-tri litre vode dnevno, uz malu dodatnu zalihu za osnovnu higijenu i kućne ljubimce. Dakle, za tri dana treba vam minimalno šest do devet litara vode po osobi.
Još vam trebaju nekvarljiva hrana (konzerve), topla odjeća, lijekovi za redovnu terapiju i prva pomoć, svjetiljka i baterija (za slučaj nestanka struje), radio prijamnik i baterije za njega, vanjski (prijenosni) punjač za mobilni telefon, te vodootporna vrećica za dokumente i gotovinu.
Kad ste to sve obavili, možete se mirno zavaliti u fotelju i čekati vijest da su ruski tenkovi krenuli prema Lisabonu.
Hakerski napad na frižider
Europska povjerenica nije izričito navela rat protiv Rusije kao jedini razlog za ove smjernice. Štoviše, Europska komisija u tim smjernicama izričito naglašava da njene preporuke nisu povezane s neposrednom opasnošću od Rusije. Naprotiv, iznosi se sijaset drugih opasnih situacija zbog kojih taj krizni ruksak ima smisla, od prirodnih katastrofa do kibernetičkih napada i sabotaža energetske i prometne infrastrukture.
Tako je povjerenica Lahbib u razgovoru za talijansku agenciju ANSA kao konkretan primjer opasnosti upozorila da bi kibernetički napad na supermarkete mogao poremetiti opskrbu osnovnim proizvodima.
„Zamislite situaciju u kojoj ne možete ići u kupovinu u supermarket ili, možda, prokuhati vodu: zato je ključno imati jasan pregled i dobru svijest o različitim prijetnjama s kojima bismo se mogli suočiti, danas i u budućnosti”, objasnila je Lahbib.
Na prvi pogled, sve to zvuči razumno. Čovjek nikad ne zna kad će ga zadesiti potres ili poplava, niti može znati kada će ruski, kineski, iranski ili sjevernokorejski hakeri napasti baš njegov frižider ili frižider njegova kvartovskog supermarketa. Stoga nije nerazumno imati taj krizni ruksak, za svaki slučaj.
Međutim, politički trenutak u kojem Europska komisija izdaje ove smjernice sve je samo ne slučajan. To se događa baš uoči pete zime ukrajinskog rata, za koju čak i najveći podržavatelji Ukrajine drže da bi mogla biti dosad najteža za ukrajinski narod i ukrajinsku vojsku.
Smjernice se objavljuju u trenutku kad i najveći optimisti shvaćaju da silna europska i zapadna pomoć Ukrajini može samo usporiti, ali ne i posve zaustaviti napredovanje ruske vojske do ostvarenja njenog proklamiranog ratnog cilja zauzimanja Donbasa, što bi potencijalno moglo dovesti do raspada ukrajinske obrane.
‘Izdajnici Europe‘
Takav neželjeni rasplet užasava europske političare, koji su prihvatili mantru da se u Ukrajini brani Europa i da će, ako Ukrajina padne, Rusi krenuti prema europskim prijestolnicama. Stoga su, umjesto u diplomaciju, sve snage i resurse uložili u naoružavanje Ukrajine, čime su svoju političku sudbinu vezali za ishod ukrajinskog rata. Ako padne Ukrajina, padaju i oni.
Diplomacija nije izmišljena da bi se razgovaralo s prijateljima i saveznicima, nego s neprijateljima i agresorima. Ali europska diplomacija se od prvog dana rata odrekla svog smisla, pa čak i danas, kad razumniji europski čelnici nazovu Putina – kao što su to nekidan učinili finski predsjednik Alexander Stubb i norveški premijer Jonas Gahr Støre – odmah bivaju proglašeni „izdajnicima Europe”.
Takav idiotluk ne čudi ako se zna da je sama šefica europske diplomacije Kaja Kallas lani u rujnu izrazila čuđenje kada su Rusija i Kina zajedno slavile 80. godišnjicu kineske pobjede nad Japanom u Drugom svjetskom ratu.
„Znate, Rusija je adresirala Kinu, kao mi i vi smo se borili u Drugom svjetskom ratu, mi smo pobijedili naciste... i ja sam bila kao: OK, to je nešto novo”, rekla je tada Kallas.
Za nju je to „nešto novo”. Ova frapantna neukost glavne europske diplomatkinje simptom je današnje europske situacije: ljudi koji ne znaju tko je pobijedio u WW2 vode nas u WW3. Takvi ljudi sada nam nude krizne ruksake.
Ekstremno opasna ideja
Ti se ruksaci naslanjaju na ideju zapadnih čelnika – koju su javno iznosili prvih godina rata – da je putem „ukrajinskog ovna” moguće nanijeti „strateški poraz” Rusiji, odnosno rasparčati je na 30-40 državica. O tome je više puta govorila upravo Kaja Kallas. Kako se taj somnabulni cilj protokom ratnih godina čini sve dalji i neostvariviji, to europski političari postaju sve nervozniji i sve češće plaše europsku javnost idejom da će vojska koja pet godina ne može osvojiti Donbas sada napasti čitavu Europu.
U pozadini te ideje krije se ekstremno opasna pomisao da bi se za spas Ukrajine trebale aktivnije uključiti i europske NATO vojske, što bi vodilo u direktni sraz s Rusijom. Međutim, ruski su čelnici već upozorili da se eventualni rat protiv Europe i NATO-a ne bi vodio poput rata u Ukrajini, nego bi trajao „vrlo kratko”. Kad to poruči najveća svjetska nuklearna sila, ne treba biti atomski fizičar da bi se shvatilo značenje poruke. A u tom slučaju tri konzerve sardina iz kriznog ruksaka ne bi previše pomogle.
Sve se to događa u času dok se „europski brod” opasno ljulja pod naletima velikih građanskih prosvjeda u više zemalja, motiviranih padom životnog standarda i neizvjesnom budućnošću za mlade generacije Europljana. A Europa na to odgovara još većom militarizacijom – što će samo povećati probleme zbog kojih Europljani prosvjeduju - još većom paranojom od ruske opasnosti i kriznim ruksacima. Gašenje vatre benzinom još nikada nikome nije uspjelo, ali eto, možda uspije Kaji Kallas.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....