Teroristi Hamasa seljakali su taoce, među kojima i djevojčicu Emily Hand, od kuće do kuće dok su izraelske snage napadale Gazu, ispričao je njezin otac Thomas Hand za CNN.
"To je zastrašujuće. Vukli su je, naguravali... vjerojatno pod pucnjavom", dodao je.
To je samo jedan od detalja koji je doznao dok se njegova kći polako otvara i progovara o tome što se dogodilo nakon što je oteta 7. listopada i odvedena u Gazu, mjesto koje sada naziva "kutijom", piše Jutarnji list.
"Polako se otvara, malo po malo", rekao je Hand. "Saznat ćemo kroz što je stvarno prošla tek kad se posve otvori. Želim znati toliko stvari... ali morate im dopustiti da vam sami kažu, kada budu spremni."
Emily, koja je u zatočeništvu napunila devet godina, držana je zajedno sa svojom prijateljicom Hilom Rotem-Shoshani i Hilinom majkom Raayom prije nego što su djeca puštena prošle subote.
Raaya je pazila na Hilu i Emily kao da su joj obje kćeri, rekao je Hand. A odvajanje Hile od njezine majke dvije noći prije nego što su djevojčice oslobođene - što je suprotno sporazumima sklopljenima između Hamasa i Izraela - "još je jedan dokaz okrutnosti", rekao je.
Osam tjedana neizvjesnosti
Emily je prespavala u Hilinoj kući kada su Hamasovi teroristi upali u kibuc Be‘eri. Hand je satima bio zarobljen u svojoj kući i nije mogao doći do svoje kćeri. Zajednica je u napadu opustošena - oko 130 stanovnika je ubijeno, a drugi su zarobljeni.
Otprilike dva dana kasnije, čelnici kibuca su mu rekli da su vidjeli Emilyno tijelo.
"Samo su rekli: "Pronašli smo Emily. Ona je mrtva." Tad sam uzviknuo: "Da!" i nasmiješio se jer je to najbolja vijest od svih mogućih koje sam mogao dobiti. Dakle, smrt se činila kao blagoslov, apsolutni blagoslov."
Ali gotovo mjesec dana kasnije, izraelska vojska mu je rekla da je Emily "vrlo vjerojatno" živa i da je taokinja Hamasa. Hand je rekao da je vojska spajala dijelove informacija i obavještajnih podataka. Među tijelima ubijenih u kibucu Be‘eri nijedno nije identificirano kao Emily. U kući u kojoj je spavala nije bilo krvi. A mobilni telefoni Hiline obitelji mogli su se pratiti sve do Gaze.
Od osjećaja da bi smrt bila blagoslov, sada se užasavao zbog mogućih uvjeta u kojima je Emily držana.
"Sve što ne znamo je užasno. Čekanje je užasno", rekao je za CNN dok je Emily bila u zatočeništvu. No bilo je i neke nade.
Osam tjedana nakon što je posljednji put vidio svoju kćer, Hand je primio obavijest da je Emily na popisu druge skupine talaca koji će biti oslobođeni prema privremenom primirju između Izraela i Hamasa.
Zatim je uslijedilo dugo kašnjenje, a onda se čulo da je djevojčica u Crvenom križu.
Za dobrodošlicu Beyoncé i pas
"Odjednom su se vrata otvorila i ona je samo potrčala prema meni. Bilo je prekrasno, baš kako sam zamišljao", rekao je Thomas. "Vjerojatno sam je prejako stisnuo," rekao je o sad već viralnoj snimci na kojoj pozdravlja kćer njezinim nadimkom "Emush".
"Tek kad se odmaknula, mogao sam vidjeti da joj je lice ispijeno, poput moga, dok je prije bilo bucmasto, dječje lice."
Kao i ostali taoci, Emily je izgubila na težini, a Hand je rekao da je nikad nije vidio tako blijedu. I bio je potresen kad mu se obratila.
"Najšokantniji detalj tog prvog susreta s njom bio je taj što je čitavo vrijeme samo šaputala. Morao sam staviti uho na njezine usne. U zatočeništvu nisu smjeli stvarati nikakvu buku", kazao je Hand.
Snimka oca i kćeri koju su objavile Izraelske obrambene snage pokazuju kako je izgledao susret.
No iza prestravljenog pogleda ponovno se pojavilo dijete kakvo je prije poznavao kad joj je u kombiju kojim su išli kući ponudio svoj mobitel.
"Prvo što je napravila bilo je da je pustila Beyoncéinu pjesmu", rekao je i dodao da se i Emily tada ponovno počela smijati.
Hand je na susret poveo obiteljskog psa Johnsieja kako bi olakšao čitavu situaciju i u slučaju da se Emily naljuti na njega jer je nije došao spasiti - čega se pribojava otkako je saznao da je živa.
Ali Emily je ocu rekla kako je mislila da je i on uzet za taoca.
A kada ju je pitao što misli, koliko je dugo nije bilo, odgovorila je "godinu dana".
"Osim šaputanja, to je bio još jedan udarac šakom u trbuh. Godinu dana!"
Traume nakon povratka
Taoci su imali dovoljno hrane da prežive i dovoljno vode za piće, rekao je Hand. "Uvijek su doručkovali, nekad ručali, a nekad dobili nešto i navečer."
Emily je bila toliko gladna da je zavoljela običan kruh s maslinovim uljem.
Rekla je kako ih nitko nije tukao, a Hand misli da je i vikanje bilo dovoljno da je kontroliraju. Djeca nisu smjela stvarati buku i bilo im je dopušteno samo crtati i igrati se kartama.
Zahvalan je što je Emily veći dio vremena bila uz Hilu i Raayu, pa ga tješi to što je djevojčica imala nekoga tko će se brinuti za nju.
Emilyna majka je umrla od raka kada je djevojčica imala samo dvije godine. A Hand joj je sada morao reći da je njezina "druga mama" ubijena 7. listopada. Narkis Hand bila je Handova bivša supruga i majka Emilynih dvoje polubraće i sestara.
"Bilo je jako teško. Rekli smo joj i njezine male oči su se zacaklile i naglo je udahnula", rekao je.
Zajedno sa svojom tugom, blijedom kožom i ispijenim licem, Emily se vratila i s kosom punom ušiju, rekao je Hand.
No, ona polako dolazi k sebi, ali još uvijek puno plače.
"Sinoć je plakala sve dok joj lice nije postalo crveno, nije mogla prestati. Nije htjela nikakvu utjehu, valjda je zaboravila kako se utješiti. Pokrila se poplunom preko glave i tiho plakala", kazao je Hand i dodao: "No ona je vrlo odlučna djevojčica, vrlo snažna, znao sam da će je njezin duh izvući iz toga".
Emily i Hila sada paze jedna na drugu, rekao je Hand. Proslavili su Hilin 13. rođendan uz tortu u bolnici u ponedjeljak, a torta je donesena i za Emily, za deveti rođendan koji je propustila dok je bila u Gazi.
Thomas sada mora učiniti dvije stvari: pomoći Emily u oporavku i učiniti sve što može da vrati Raayu kući, kao i sve ostale taoce.
"Moramo vratiti Raayu zbog Hile, zbog Emily i zbog pravde. Nemojte sada šutjeti o taocima. Dovedite ih kući", uputio je apel svijetu, piše.