Odluka Europske komisije da deblokira 10,2 milijarde eura kohezijskih fondova za Mađarsku, kako premijer Viktor Orbán ne bi Ukrajini opstruirao pristupne pregovore, izaziva sve veću frustraciju u Bruxellesu, ali i šire, piše Politico.
Neki su optužili Komisiju da zbog ovog poteza više nije ‘pas čuvar‘ ugovora EU-a, nego je postala ‘kućni ljubimac država članica‘, kako je rekla europarlamentarka Sophie in ‘t Veld.
Njezin kolega iz Zelenih, Daniel Freund, tu je strategiju nazvao neodrživom, i naglasio da će ‘Orbán i dalje imati 72 prilike staviti veto na ukrajinsko članstvo u EU. Sada zna kolika mu je cijena i neće je spustiti.‘
Ovakve kritike su razumljive, kao i zabrinutost da Orbánova ucjena izmiče kontroli. Mađarski premijer je čovjek predsjednika Vladimira Putina unutar EU-a, koji koristi europska sredstva kako bi dodatno učvrstio svoju vlast.
Ipak, pokušaji da se situacija popravi pokretanjem tužbe protiv Europske komisije i pozivom da se Mađarskoj oduzme pravo glasa u Europskom vijeću, beskorisni su i odvojeni od stvarnosti.
Jednoglasna odluka
Davanje zelenog svjetla početku pregovora o pristupanju Ukrajine EU-u bilo je neophodno - pogotovo jer Kijev ima sve više poteškoća u vezi toga da međunarodna koalicija koja ga podupire ostane ujedinjena i predana cilju.
Odluka je bila jednoglasna, a sve je ukazivalo na to da je Orbán spreman sve pokvariti.
Ali Freund i njegovi kolege u jednom su u pravu - pred nama su mnoge točke na kojima će Mađarska moći spriječiti pristupanje Ukrajine. Komisija je tek započela proces ‘provjere‘ ukrajinskog zakonodavstva - koji obično traje od jedne do dvije godine - nakon čega će EU morati zajednički usvojiti svoje zajedničko pregovaračko stajalište. A za zatvaranje svakog od 35 pregovaračkog poglavlja, bit će potrebna jednoglasna suglasnost svih zemalja članica.
Čak i da izuzmemo mogućnost da se druge zemlje članice protive napretku Ukrajine u pregovorima, ideja da bi EU mogla zaobići Mađarsku i oduzeti joj pravo glasa je puka fantazija.
Ako bi se to željelo postići aktiviranjem članka 7., to bi zahtijevalo jednoglasnost svih ostalih zemalja članica EU - uključujući Slovačku kojom vlada kontroverzni premijer Robert Fico, Rumunjsku s reakcionarnom vladajućom koalicijom, kao i sve druge koje se opravdano boje da bi mogle biti sljedeće.
Iako je EU zajednica koja se temelji na zakonima, politika se ne može svesti samo na poštivanje pravila. Zabluda je misliti da je nadzor nad vladavinom prava - ili čak fiskalnim poštenjem zemalja članica EU-a - tehničko pitanje o kojemu mogu odlučivati nepristrani stručnjaci u Komisiji.
S jedne strane, vladavina prava iznimno je složena i višestruka, a optužbe za licemjerje upućene prethodnim pokušajima da se preispitaju odluke Varšave i Budimpešte nisu uvijek bile neutemeljene, piše Jutarnji list.
Korupcija je raširena po cijeloj postkomunističkoj istočnoj Europi - ne samo u Mađarskoj. Na primjer, nova poljska vlada nastoji poništiti politizaciju javnih medija i sudova u zemlji koju je započela prethodna vlada Stranke prava i pravde (PiS) — iako i ovaj politizirani proces nailazi na određene kritike europskih institucija.
Natezanje s Budimpeštom
Ništa od ovoga ne oslobađa krivnje Orbana ili PiS. Međutim, to sugerira da se trenutačni izazovi Europe ne mogu promatrati samo kroz tehnokratske naočale. Umjesto toga, ono što bi moglo pomoći je da Bruxelles i zemlje članice postanu okretnije kad su u pitanju problematične zemlje, umjesto da osciliraju između cinične prilagodbe i legalističkog stava.
Istina, za pristupanje Ukrajine bit će potreban niz jednoglasnih odluka. Ipak, sudjelovanje u mnogim aspektima europskog projekta — od stalne strukturirane suradnje (PESCO) do programa Erasmus i jedinstvenog tržišta — moglo bi se proširiti na Ukrajinu prije nego što se zemlja službeno pridruži bloku.
Ako je cijela EU, osim Mađarske, odlučna pomoći Ukrajini da preživi sljedeće tri godine, nema razloga za još jednu rundu natezanja s Budimpeštom na nadolazećem sastanku Vijeća oko Ukrajinskog paketa pomoći vrijednog 50 milijardi eura. 26 vlada, uz potporu Komisije, moglo bi to ostvariti putem međuvladinog sporazuma bez potpore Mađarske - slično kao s Europskim mehanizmom stabilnosti.
Više od same budućnosti Ukrajine, relevantnost EU-a ovisi o tome koliko se dobro može prilagoditi stvarnosti u kojoj postoje i vlade poput mađarske. Čak i ako kompromis s Orbánom ima svoje granice, puko oslanjanje na pravosudni pravilnik - toliko obožavan od europskih parlamentaraca - neće Europu dovesti nikamo.