Svijetpovijesna mobilizacija

Opći ustanak Francuza jer ne žele raditi 'do posljednjeg daha'; Hrvatska stručnjakinja s pariškom adresom: Ovdje se već godinu dana živi između oblaka suzavca i bijesa naroda

Piše Lola Wright

Više od 800 tisuća građana Francuske sudjelovalo je u drugom danu masovnog štrajka, koji je poremetio javni promet i zatvorio škole diljem zemlje, prenio je Guardian.

Moćni francuski sindikati najavljuju nastavak štrajka dok predsjednik Emmanuel Macron ne odustane od planirane mirovinske reforme.

Lider Francuske namjerava, naime, pojednostavniti komplicirani mirovinski sustav, što, očito, nije po volji zaposlenima u javnom prometu, ali ni u mnogim drugim područjima.

Stručnjakinja za međunarodne odnose dr. sc. Sanja Vujačić, koja živi u Parizu, ukazuje kako je godina dana prosvjedovanja narodnih masa, odnosno “žutih prsluka” i sindikalnih defilea transformirala Macronovu reformističku vladu u “vatrogasnu”.

Nacionalni štrajk

- Svuda gori vatra koju velika debata s narodom nije ugasila, a nije ni pokušaj njezina gašenja žarište po žarište: prvo osmomjesečnih prosvjeda zdravstvenih radnika, pa studenata… U Parizu se već godinu dana živi prema istom scenariju: između oblaka suzavca i bijesa naroda koji ne jenjava.

Naprotiv, kako je najavljeno, u četvrtak je započela “konvergencija svih bjesova”, u formi nacionalnog sindikalnog štrajka zaposlenika francuske državne željeznice, zračnog transporta, javnog prijevoza, obrazovnog i zdravstvenog kadra, odvjetnika, vatrogasaca, kojima su se priključile grupe “žutih prsluka” i studenata.

Brojke, ovisno o izvorima, variraju, ali nepregledne kolone manifestanata u cijeloj Francuskoj potvrđuju procjene prema kojima je samo Parizom prodefiliralo 200-tinjak tisuća manifestanata, izvijestila nas je politolognja.

Dopisnica Geopolitike kaže kako je kao pretekst za konvergenciju poslužila vladina mirovinska reforma iako se ne radi o revolucionarnoj promjeni kojom bi se našla ugrožena tri temeljna načela francuskog mirovinskog sustava: redistributivnost (logikom međugeneracijske solidarnosti, mirovine se financiraju doprinosima aktivnog stanovništva), kontributivnost (visina mirovine je proporcionalna visini doprinosa uplaćenih tijekom karijere) i obveza svih poslodavaca da od zaposlenikove bruto plaće izdvajaju doprinose i uplaćuju u za to namijenjene fondove.

- “Povijesnu” mobilizaciju sindikalnih organizacija širokog panela profesija ne objašnjava niti sam prijedlog Macronove vlade da i generalni mirovinski režim, kao što je to već slučaj s dodatnim strukovnim mirovinskim fondovima, prijeđe na bodovni mirovinski sustav u kojem aktivno stanovništvo doprinosi i akumulira svake godine određeni broj bodova.

Povod za “konvergenciju svih bjesova” skriva se u činjenici da je iznos mirovine vezan za univerzalnu vrijednost boda, na primjer 1 bod je 1,25 eura. A budući da su sve dosadašnje socijalne reforme težile nivelaciji prema dolje socijalnih standarda, francuski narod vjeruje da će vrijednost boda padati i prisiliti ih na rad “do posljednjeg daha”.

Stoga od vlade zahtijevaju napuštanje mirovinske reforme. Štrajkovi i prosvjedi se nastavljaju do ispunjenja tog zahtijeva, istaknula je dr. Vujačić.

Dugogodišnji dopisnik iz Pariza Damir Matković podsjeća kako je mirovinski sustav već dugo vruća tema francuskog političkog života.

Golemo nezadovoljstvo

- Svi se slažu da sadašnji sustav nije dobar, ali se nikako ne mogu složiti što bi trebalo promijeniti. Prvu veliku reformu pokušao je 1995. provesti predsjednik Jacques Chirac. Reforme mirovinskog sustava dohvatio se i predsjednik Nicolas Sarkozy, ali je uspio ostvariti tek mali pomak.

Najvažnije Sarkozyjevo postignuće je povišenje dobne granice za odlazak u redovnu mirovinu s navršenih 65 na 67 godina, ali kroz duže vremensko razdoblje. Sada je donji prag 62 godine, ali postoje izuzeci.

Zaposlenici Pariškog javnog prijevoza (RATP) u mirovinu odlaze s navršenih 55,7 godina, željezničari (SNCF) s 56,3 godine, a zaposlenici Francuske elektroprivrede (EDF) s 57,7 godina.

- Emmanuel Macron je u predizbornoj kampanji najavljivao veliku reformu mirovinskog sustava tvrdeći da je sadašnji netransparentan, nepravedan i preskup.

Većina Francuza s tim bi se lako složila. No, kada je vlada predstavila projekt mirovinske reforme koja bi se trebala početi primjenjivati 2025., nastalo je golemo nezadovoljstvo. Ukratko, Francuzi bi trebali dulje raditi. Prema vladinu prijedlogu, donja granica za odlazak u mirovinu bila bi 64 godine života, rekao je Matković.

#FRANCUSKA