Ona je političarka nove generacije. Odbija voziti automobil jer želi biti vjerodostojna; ‘Srce me boli zbog Ukrajine‘

Hanah Lahe je najmlađa estonska zastupnica. Ne sjeća se pada željezne zavjese, a odrasla je gledajući američku televiziju i surfajući internetom. Samo devet godina prije nego što se rodila sve je bilo toliko drugačije. Kada su se granice ponovno otvorile nakon kraja sovjetske vlasti 1991., Estonci su bili oduševljeni dolaskom novog, egzotičnog voća - banana.

- Ljudi su ponekad stajali u redu samo da bi ih pogledali. Oni koji bi ih kupili, ne bi ih ni pojeli, prepričava 24-godišnjakinja priču koju je ispričala njezina baka.

- Kad bi plastična vrećica stigla iz neke druge zemlje, ljudi bi je koristili cijelo vrijeme.

Sloboda nakon pola stoljeća sovjetske okupacije nije imala neposredna jamstva. Bilo je poznato da su kriminalne skupine lutale Tallinnom u turbulentnim ranim devedesetima. Stranih posjetitelja bilo je malo. Finski turisti kojima je bilo dopušteno prijeći morsku granicu Sovjetskog Saveza prisjetili su se trošnih kuća i djece u dronjcima kako lutaju ulicama Tallinna.

- S obzirom na to, promjene danas su prilično velike, priča Lahe.

Prošlo je gotovo godinu dana otkako je Lahe, koja predstavlja liberalnu Reformsku stranku premijerke Kaje Kallas, izabrana za zastupnicu, a u tom je razdoblju ona postala jedna od najotvorenijih, najenergičnijih i najzanimljivijih političarki te baltičke zemlje.

Svoju prvu veliku pobjedu ostvarila je nekoliko mjeseci nakon izbora. Tada je imala samo 23 godine i povela je borbu za zakonsku jednakost u braku. Estonija je postala prva bivša sovjetska zemlja koja je legalizirala istospolne brakove, a taj je revolucionarni zakon stupio na snagu u siječnju 2024. godine.

- Još se sjećam toga dana, tog pljeska... Bio je to velik dan. Doveo je Estoniju u prostor vrijednosti Europe, zapadnih zemalja i drugih demokratskih zemalja koje su to već desetljećima imale, priča Lahe za The Guardian.

Sada želi izazvati druge promjene. Klimatska kriza i dalje je u Estoniji dosta prigušena tema. Automobili su i dalje statusni simbol novog bogatstva, a Estonija ima drugi najveći udio automobila starijih od 20 godina u cijeloj Europskoj uniji.

Lahe sebe i dalje vidi kao aktivisticu. Odbija imati automobil, a umjesto toga koristi javni prijevoz ili ide pješice.

- Političar ne može govoriti o okolišu i klimatskim promjenama ako sam uopće ne pridonosi rješavanju krize, kaže.

Ističe da je estonski poslovni sektor s obiljem startupa bolje opremljen za promicanje klimatskih pitanja od sektora politike.

Estonija je i dalje izuzetak u EU jer nema zakona o klimi, iako vlada izrađuje nacrt zakona o klimi koji bi mogao stupiti na snagu ove godine. Novi porez na automobile trebao bi 2025. stupiti na snagu, iako se javnost tome protivi. Reforme bi mogle prikupiti dodatnih 120 milijuna eura godišnje.

Unatoč malom iskustvu, Lahe shvaća važnost komunikacije. Poput premijerke Kallas, ona se razumije u društvene medije i koristi ih kao alat za pridobivanje ljudi na prosvjedima.

U lipnju je ispred estonskog parlamenta postavila privremeni vrtni prostor u znak prosvjeda zbog velikog broja mjesta namijenjenih parkiranju automobila. Postala je viralna i privukla pozornost široke javnosti.

Druga kriza koja ju zaokuplja je ruski rat u Ukrajini.

- Moju generaciju boli srce zbog Ukrajine jer imamo negativan trag ruske invazije iz našeg nasljeđa. Svakom Estoncu je važno kako stvari stoje u Ukrajini. Ukrajinska je pobjeda jedini put za osiguranje Europe. Zapravo ne postoji druga opcija, ističe Lahe.

Ona kao mlada osoba u politici sada osjeća da se mora dokazati više od ‘obične političarke‘, posebno zbog toga što je odlučila ići protiv mnogih kulturnih normi svoje zemlje. Nedavno je objavila snimku na Instagramu na kojoj se vidi da je odjevena u odjeću pronađenu u reciklažnim centrima. Najskuplji predmet na njoj stajao je samo 30 eura.

- Ljudi polažu u mene nade da ću učiniti nešto revolucionarno, a to i pokušavam. Neki stariji ljudi vrše pritisak govoreći da će mladi riješiti klimatsku krizu, a da su oni prestari da bi u svom životu nešto promijenili. No ne bismo ih trebali kriviti. Trebamo pronaći način da zajedno surađujemo. Bez obzira na godine, treba dati doprinos, ističe Lahe za  The Guardian.