Rus Andrej Medvedev borio se sa zloglasnim plaćenicima grupe Wagner u Ukrajini, da bi potom zatražio azil u Norveškoj. On tvrdi da je dezertirao tijekom teške, dugotrajne bitke za ukrajinski grad Bahmut, a kasnije je pobjegao iz rodne Rusije prešavši zaleđenu rijeku. Sada u Norveškoj ovaj 26-godišnjak traži azil, dok istovremeno norveškim vlastima otkriva informacije o paravojnoj ruskoj plaćeničkoj skupini.
Od dolaska u zemlju u siječnju, Medvedev je dobrovoljno obavio desetak razgovora s norveškim policajcima koji istražuju ratne zločine u Ukrajini, uključujući i njegovu potencijalnu ulogu u njima. Govorio je o ubijanju ukrajinskih boraca u borbama, ali i tome da je svjedočio pogubljenjima po kratkom postupku suboraca koji su bili optuženi za kukavičluk. On tvrdi da osobno nije sudjelovao niti svjedočio ratnim zločinima poput ubojstava ratnih zarobljenika i civila.
"Da, ubijao sam, vidio sam drugove kako umiru. Bio je to rat", rekao je u intervjuu u jednom baru u Oslu. "Nemam što skrivati", dodao je.
Njegovo poprilično nevjerojatno putovanje učinilo ga je jednim od tek nekolicine javno poznatih ruskih boraca koji su potražili zaštitu u Europi nakon sudjelovanja u invaziji ruskog predsjednika Vladimira Putina na Ukrajinu. Njegov zahtjev za azil prisiljava Norvešku da odluči o tom slučaju koji dovodi u sukob humanitarni habitus zemlje sa sve prodornijom politikom nacionalne sigurnosti i solidarnosti s Ukrajinom, piše The New York Times, prenosi Jutarnji list.
Htio se vratiti u rusiju?!
Za njegova odvjetnika, vjerodostojna prijetnja osvetom s kojom se suočava Medvedev ako bude vraćen kući, kvalificira ga za dobivanje azila, a neki norveški političari smatraju da bi ohrabrivanje vojnika poput Medvedeva da prebjegnu dovelo do slabljenja ruske vojske i ubrzalo završetak rata.
No, dok Norveška procjenjuje njegov zahtjev, suočava se s pritiskom aktivista u Ukrajini i zapadnoj Europi, koji ističu da je pružanje utočišta ruskim borcima u Europi, posebno plaćenicima poput Medvedeva, u suprotnosti sa stavom da su Rusi odgovorni za invaziju. U međuvremenu, ovaj je bivši borac možda zakomplicirao stvar sa svojim zahtjevom zbog tučnjava u kafićima i pritvaranjima u Norveškoj te objavom video snimke na YouTubeu u kojem sugerira da se želi vratiti u Rusiju.
Šire gledano, Medvedevljev slučaj stavlja u središte pozornosti političku dilemu s kojom su se europske vlade uglavnom izbjegavale javno uhvatiti u koštac, a to je kako bi općenito trebalo tretirati ruske dezertere i stotine tisuća boraca u ruskom ratu u Ukrajini. "To je sama srž onoga tko smo mi u Europi", kaže Cecilie Hellestveit, stručnjakinja za pravo oružanih sukoba, inače bliska središnjoj norveškoj skupini za ljudska prava i bivša članica žalbenog odbora za azil. "To nas tjera da preispitamo svoj pristup ljudskim pravima na način na koji do sada to nismo bili voljni", dodaje.
Europska unija i njoj bliske države poput Norveške i ranije su morale balansirati između humanitarnih potreba i odgovornosti za ratne zločine, primjerice u nedavnom procesuiranju imigracijskih zahtjeva ljudi koji su se borili u balkanskim ratovima i građanskim ratom u Siriji. No, razmjeri rata u Ukrajini, njegova blizina Europskoj uniji i sudjelovanje dviju konvencionalnih vojnih snaga u sukobu, znači da ruska invazija predstavlja mnogo veći izazov za sustav azila u ovoj regiji, ističe Hellestveit.
norveška pomaže ukrajini
Četiri mjeseca nakon što je Medvedev zatražio azil, njegov zahtjev je još uvijek u procesu. Norveška agencija za imigraciju priopćila je da su svi zahtjevi za azil Rusa, koji su pobjegli iz zemlje kako bi izbjegli vojnu službu, na čekanju dok se analizira stanje ljudskih prava u zemlji. Agencija ističe da ne može komentirati pojedinačne prijave iz razloga privatnosti.
Neki stručnjaci za humanitarno pravo u Norveškoj kažu da Medvedevljev neriješeni zahtjev odražava nesklonost vlade da zadrži pozornost na slučaju koji bi mogao podijeliti javnost, odvesti norvešku politiku po tim pitanjima korak dalje od politika drugih europskih država i dovesti do zatezanja odnosa s Kijevom. Norveška, naime, gorljivo podržava ukrajinsku stranu i stvar te je zemlji pružila ekonomsku i vojnu pomoć u vrijednosti od 7,5 milijardi dolara, a prihvatila je i oko 40.000 ukrajinskih izbjeglica.
"U ovom slučaju ima mnogo prava koja su međusobno u proturječju, puno obveza u međusobnom proturječju i puno proturječnih politika", ističe Paal Nesse, čelnik Norveške organizacije za prava tražitelja azila, neprofitne organizacije koja pruža pravnu pomoć podnositeljima zahtjeva.
Norveška i zemlje EU-a pokušavale su formulirati zajednički pristup zahtjevima za azil koje podnose Rusi koji su pobjegli iz zemlje kako bi izbjegli vojnu službu, a to je mnogo veća skupina podnositelja zahtjeva od muškaraca koji su sudjelovali u borbama, poput Medvedeva. U Agenciji Europske unije za azil kažu da je na državama članicama da odluče tko zaslužuje zaštitu.
Pavel Filatjev, bivši ruski padobranac koji je zatražio azil u Francuskoj nakon što se borio u Ukrajini, kaže da je čekao odluku osam mjeseci nakon što je podnio zahtjev. Treći javno poznati ruski dezerter u Europi, bivši vojni mehaničar po imenu Nikita Čibrin, ima neriješen zahtjev za azil u Španjolskoj od studenog. Pravnu nesigurnost, financijske probleme i socijalnu izolaciju teško je podnijeti, rekao je Filatjev u telefonskom razgovoru, ali i dodao da se smatra sretnim te da je zahvalan svojim francuskim domaćinima. "Znam da će me moja odluka da odem uvijek proganjati", rekao je.
iz zatvora u novi zatvor
Medvedev, pak, ima problematičnu povijest asocijalnog ponašanja. Već je dva puta pritvoren u Norveškoj zbog tučnjava i jednom u Švedskoj zbog ilegalnog ulaska u zemlju te je vraćen u Norvešku. U Rusiji je proveo četiri godine u zatvoru zbog pljačke i tučnjava, stoji u sudskim spisima. Osobe koje ga poznaju kažu da bi ti njegovi postupci mogli biti posljedica životnih trauma - nasilništvo u obiteljskom domu, sirotište u Sibiru, vrijeme provedeno u ruskim zatvorima te na ukrajinskom ratištu.
Osim sukoba sa zakonom, Medvedev kaže da se u Oslu također više puta sukobio s Ukrajincima, posljednji put kad je posjetio tamošnji sovjetski vojni spomenik na Dan pobjede. Takvi sukobi skreću pozornost na napetosti između ruskih prebjega i ukrajinskih izbjeglica diljem Europe. Natalija Lucik, voditeljica Ukrajinske udruge u Norveškoj, kaže da je nedostatak međunarodne suradnje spriječio Norvešku i druge zemlje da temeljito istraže ratne zločine počinjene u Ukrajini. "Tako Medvedev i njegovi kompanjoni ostaju nekažnjeni", dodala je.
NYT je nekoliko tjedana intervjuirao Medvedeva i istraživao njegovu osobnu povijest, otkako je u studenom napustio bojište i skrivao se u Rusiji. Njegovo izvješće o vojnoj službi sadržavalo je kontradiktorne ili neprovjerljive tvrdnje. Međutim, neke osnovne činjenice iz njegova života potkrijepljene su javnim zapisima i razgovorima s poznanicima. Dokazi ukazuju da se Medvedev pridružio grupi Wagner u srpnju 2022. godine, dva dana nakon što je odslužio posljednju zatvorsku kaznu. Osnivač plaćeničke skupine, Jevgenij Prigožin u travnju je nazvao Medvedeva "magaracem koji je proveo dva dana u Wagneru, koji ne može nikoga identificirati". Nakon što je pobjegao u Norvešku, Prigožin ga je nazvao opasnim, ali nije mu javno prijetio.
U intervjuu obavljenom u Oslu, bivši plaćenik je opisao nove uvjete u kojima živi i koje mu je većinom osigurala norveška država. Prema njegovim riječima, to uključuju kuću, kućne posjete učitelja norveškog jezika, asistenta za integraciju, izlete na skijanje i brdski biciklizam itd. On također tvrdi da se za njega otimaju filmaši, što je tvrdnja koja se ne može provjeriti.
ukrajina bi mogla tražiti izručenje
No, nekoliko dana nakon intervjua, Medvedev je izjavio da je kontaktirao rusko veleposlanstvo da mu pomogne vratiti se kući. "Nadao sam se da bih ovdje mogao pronaći mir i smirenje, da bih mogao ostaviti iza sebe politiku, rat, vojsku", rekao je u video snimci objavljenoj na YouTubeu. "Nije bilo suđeno". Kasnije je izbrisao videozapise te je odbio ponovno govoriti kada su ga nazvali telefonom.
Njegov odvjetnik, Brynjulf Risnes, kaže da njegovi javni komentari ne bi trebali utjecati na zahtjev za azilom, o kojem se odlučuje iz humanitarnih razloga. No, Medvedevljeva nasilna prošlost i kontroverzno ponašanje, zbunjuju i odbijaju mnoge Norvežane, umanjujući simpatije prema ruskim prebjezima. Prema norveškom zakonu, odbijanje borbe u ilegalnom ratu može rezultirati odlukom o pravu na azil. Međutim, to se pravo ne odnosi na ratne zločince, a lokalni državni odvjetnici mogu optužiti osobe za koje vjeruju da su počinili ratne zločine u drugim zemljama.
Glasnogovornik norveške kriminalističke policije rekao je da je u njihovoj istrazi ratnih zločina u Ukrajini Medvedev sudjelovao u svojstvu svjedoka, a ne osumnjičenika te da do danas službenici "nisu pronašli temelje za optužbu". On je, pak, rekao da je njegova suradnja pomogla istražiteljima da lociraju postrojbe Wagnera u Ukrajini i Rusiji te mapiraju strukturu skupine.
Slučaj prate i ukrajinski dužnosnici, koji provode vlastitu istragu Medvedeva. Ubrzo nakon njegova dolaska u Norvešku, ukrajinski veleposlanik u Oslu rekao je lokalnim medijima da bi vlada u Kijevu mogla zatražiti njegovo izručenje.
Takav zahtjev stavio bi Norvešku pred još jednu dilemu i prisilio je da bira između iskazivanja potpore savezniku i pridržavanja osnovnih načela svog zakona o azilu. A taj zakon kaže da tražitelj azila ne može biti izručen u zemlju u kojoj možda neće imati pošteno suđenje. Ured glavnog ukrajinskog tužitelja navodi da su provjeravali sve ruske vojnike koji dođu u strane zemlje zbog mogućeg sudjelovanja u ratnim zločinima te da su zatražili pravnu pomoć Norveške u istrazi Medvedeva.
On je, pak, rekao kako je odbio sastati se s ukrajinskim istražiteljima koji su tražili susret s njim u Norveškoj. "Stalno me proganjaju", rekao je. "Pomažem im da okončaju ovaj rat", tvrdi Medvedev, piše Jutarnji list.
