“Došli ste iz Albanije, Afrike, Južne Amerike... tražiti azil u Velikoj Britaniji? Poslat će vas 6400 km daleko, u Ruandu.” Naslov je to teksta objavljenog u Slobodnoj Dalmaciji u kolovozu prošle godine. Autor Damir Pilić piše kako to “nije izmaštani scenarij neke postkolonijalne drame o bešćutnosti Zapada prema nesretnicima iz Trećeg svijeta, nego stvarni scenarij britanske vlade koji je lani u proljeće pokrenuo bivši premijer Boris Johnson, a danas ga pokušava realizirati aktualni premijer Rishi Sunak”.
Taj scenarij, piše Pilić, "trenutno je na čekanju, ali ne zato što je Sunakova vlada shvatila da je plan o slanju migranata u Ruandu nehuman, nego zato što je 29. lipnja ove godine nehumanost tog plana juridički potvrdio Žalbeni sud u Londonu, zabranivši do daljnjega sve planirane deportacije".
No stvari su se u međuvremenu promijenile – britanske vlasti, prenosi Hina, počele su pritvarati migrante da bi ih pripremile za deportaciju u Ruandu u predstojećih devet do 11 tjedana, postavljajući tako temelje za glavnu imigracijsku politiku premijera Rishija Sunaka. Parlament je u travnju odobrio zakon koji utire put za slanje tražitelja azila u Ruandu budu li u Britaniji boravili bez dopuštenja, a Sunak želi da prvi letovi krenu već u srpnju. Vlada vjeruje da će ovakva politika odvratiti ljude od opasnog putovanja preko La Manchea.
A zašto Britanija šalje migrante baš u Ruandu?
U svojem članku iz kolovoza 2023. Pilić piše kako se “Plan za azil u Ruandi (‘Ruandski plan‘) službeno naziva ‘Partnerstvo za migracije i ekonomski razvoj Ujedinjenog Kraljevstva i Ruande‘, a predstavlja imigracijsku politiku vlade u Londonu prema kojoj će migranti koji traže azil u Britaniji biti premješteni u Ruandu, gdje će se njihov zahtjev obrađivati. Oni kojima bude odobren azil ostat će u Ruandi, a ostale Ruanda može prisilno vratiti u matičnu zemlju iz koje su pobjegli. Nikome od migranata koji završe u Ruandi neće biti dopušten povratak u Britaniju: to je srž ‘Ruandskog plana‘, s krajnjim ciljem da se obeshrabre svi budući migranti koji namjeravaju preći La Manche. Zna se i cijena ovog projekta: britanska vlada već je isplatila Ruandi 140 milijuna funti (170 milijuna USD), mahom namijenjenih ‘fondu za gospodarsku transformaciju i integraciju‘ Ruande."
Sporazum su 13. travnja 2022. potpisali britanska ministrica unutarnjih poslova Priti Patel i ruandski šef diplomacije Vincent Biruta.
Aktivisti i izbjegličke udruge kritizirale su plan kao “okrutan”, ukazujući na kršenja ljudskih prava u Ruandi i diktatorske manire predsjednika Paula Kagamea, koji Ruandom vlada od 2000. godine. Ljudskopravaške skupine isticale su i da su većina migranata u Kanalu očajni ljudi koji nemaju legalni način da dođu u Britaniju, te da je nemoralno i nehumano slati te ljude 4000 milja daleko, u zemlju u kojoj ne žele živjeti.