Izišao je novi WWF-ov izvještaj o stanju planeta koji se objavljuje svake dvije godine te predstavlja opsežnu studiju stanja svjetske bioraznolikosti i zdravlja zemaljske kugle. Ova publikacija obiluje znanstvenim dokazima o onome što nam priroda neprestano ponavlja: neodržive ljudske aktivnosti dovode ekosustave, zaslužne za život na Zemlji, do ruba propasti! Tako je otkriven prosječni pad od 69 posto u populacijama divljih vrsta - sisavaca, vodozemaca, reptila i riba - od 1970. godine.
Izvještaj naglašava da je stanje prirode ozbiljno narušeno i upozorava vlade, tvrtke i javnost da hitno uvedu promjene kojima će zaustaviti uništavanje biološke raznolikosti. Također, jasno je kako su svuda u svijetu glavni uzroci smanjenja populacija divljih životinja degradacija i gubitak staništa, eksploatacija, uvođenje invazivnih vrsta, zagađenje, klimatske promjene i bolesti.
Do sada najveća baza podataka, koja obuhvaća gotovo 32.000 populacija unutar 5230 vrsta, pokazuje da je posebno oštar pad zabilježen među kralješnjacima u tropskim krajevima. Evidentiran je gubitak afričkih divljih životinja od 66 posto tijekom promatranog razdoblja, kao i ukupan pad od 55 posto u Aziji i na Pacifiku. WWF je izrazito zabrinut zbog ovog trenda, jer je riječ o krajevima s najvećom bioraznolikošću na svijetu. Podaci posebno ukazuju na to da su između 1970. i 2018. promatrane populacije divljih životinja u Latinskoj Americi i u predjelu Kariba opale u prosjeku za 94 posto.
Za manje od jednog ljudskog vijeka, broj promatranih populacija slatkovodnih životinja smanjen je u prosjeku za 83 posto, po čemu ova grupa vrsta prednjači u odnosu na sve druge. Gubitak staništa i prepreke na migratornim putevima čine oko jedne polovine svih opasnosti koje prijete promatranim vrstama migratornih riba.
Osvrćući se na ove nalaze, Marko Lambertini, generalni direktor WWF Internationala, kaže: “Suočeni smo s dvjema kriznim situacijama izazvanima ljudskim djelovanjem - klimatskim promjenama i gubitkom bioraznolikosti, koje ugrožavaju dobrobit sadašnjih i budućih generacija. Ovaj izvještaj iznosi šokantne brojke. Ako želimo zaustaviti i preokrenuti gubitak prirode te osigurati zdravu budućnost za ljude i prirodu, odgovor mora biti promjena sustava.”
Nataša Kalauz, izvršna direktorica WWF Adrije, istaknula je: “Prema najnovijim podacima za Europu, iako populacije ptica i sisavaca bilježe pozitivne trendove, vodozemci, reptili i populacije slatkovodnih riba su u opadanju uglavnom zbog izgradnje, dobrim dijelom nepotrebne, hidro-energetske infrastrukture. Globalno smanjenje populacija slatkovodnih vrsta ukazuje na kritično stanje vodenih ekosustava bez kojih nema ni čovjeka na Zemlji. I naše velike zvijeri, vuk, medvjed i ris, pri čemu je ris ne tako davno bio istrijebljen s nekih staništa, danas su suočeni s problemom opstanka. More nam je gotovo posve izlovljeno, a iako su znanstvenici predviđali da će 2048. biti više plastike nego ribe u morima, ako je suditi po sadašnjim pokazateljima, to će stići puno ranije.”
Izvještaj tvrdi da povećanje napora u očuvanju i obnovi prirode, održivija proizvodnja i potrošnja hrane, te što brža i detaljnija dekarbonizacija svih sektora mogu ublažiti ovu krizu. Autori pozivaju političare i zakonodavce da transformiraju gospodarstva tako da se prirodni resursi ispravno vrednuju. Ovogodišnji izvještaj nas upozorava da naše sve veće uništavanje prirode ima katastrofalne učinke, ne samo na populacije divljih vrsta, već i na ljudsko zdravlje, sredstva za život ljudi, sigurnost hrane, kao i sve ostale aspekte našeg života.
”Odgovornost je na svima nama da nešto poduzmemo i da se mijenjamo želimo li da i generacije nakon nas žive na zdravom planetu. Ovu krizu s kojom se planet suočava moguće je ublažiti jedino promjenom paradigme razvoja i sveobuhvatnom dekarbonizacijom svih sektora. Moramo mijenjati način kako proizvodimo i konzumiramo proizvode, kako stanujemo, koji prijevoz biramo, kako se hranimo, te kako i na koji način upravljamo prirodnim resursima koji su ograničeni. To su ozbiljni izazovi ne samo za zemlje u našoj regiji, već i na svjetskoj razini, ali bez kolektivne svijesti da je odgovornost za djelovanje na svima nama teško možemo očekivati promjene”, zaključuje Kalauz.