StoryEditor
Svijetplansko spašavanje privrede

Njemačka vraća socijalizam na velika vrata: Bundestag je odobrio nacionalizaciju energetskog sektora, idu zapljene rafinerija, fiksiranje cijena i redukcije

22. svibnja 2022. - 20:23

Ukrajinska kriza se, osim ratovanja na terenu, jednakom snagom i opsegom prelijeva i u ekonomsku sferu visoko globaliziranog svijeta. Cijene namirnica ne prestaju rasti, opća neizvjesnost i strah od daljnje eskalacije već mjesecima vrše pritisak na burze, a oligarsi – doduše samo oni s ruskom putovnicom – svakodnevno sve više otkrivaju da se Zapad gnuša socioekonomske nejednakosti, iako samo one što se može povezati s Putinom. Ipak, ono što posebno stavlja svjetske lidere na muke jest energetski sektor ili, točnije, ovisnost ekonomije o fosilnim gorivima.

Otkako je ruski predsjednik odlučio uzvratiti na sankcije nametnute njegovu narodu recipročnim akcijama, Europa se počela buditi iz sanjarenja o sebi kao predvodniku zelene tranzicije i svojoj gospodarstvenoj neovisnosti, ostajući suočena s apstinencijskom krizom uzrokovanom prestankom dotoka slatkih fosilnih goriva s njezina istoka. A kada stvari dođu do grla i nema više prostora za zabavne igrice ponude i potražnje, na mjesto kormilara sistema za održavanje života uskače – država.

Tako se Ministarstvo gospodarstva Njemačke, europske gospodarstvene alfe i omege te vječnog uzora svim svjetskim ekonomijama, u strahu od potpunog ruskog embarga, priprema na krizno preuzimanje kontrole nad ključnim poduzećima u energetskom sektoru, o kojima ovisi industrija čelika, plastike i automobila. Federalna vlada tako planira postati glavni financijer i jamac energetskim tvrtkama, a neke rafinerije mogla bi i samoinicijativno uzeti pod svoje okrilje.

Da je nacionalizacija njemačke energetike zaista pred vratima, potvrdio je Bundestag tako što je 12. svibnja odobrio opsežnu reformu njemačkog Zakona o energetskoj sigurnosti (EnSiG), koji datira iz vremena prve naftne krize 1970-ih. Već tada je ovaj akt podrazumijevao opsežne ovlasti izvršne vlasti za donošenje mjera u slučaju energetske krize, što će sada biti dopunjeno dodatnim mogućnostima utjecaja države. To znači da se od sada operateri tamošnje kritične infrastrukture mogu staviti pod nacionalno skrbništvo ili, u krajnjem slučaju, čak biti izvlašteni.

Stavljanje tržišta po strani

Na taj način njemačka vlada nastoji osigurati zadovoljenje vitalnih energetskih potreba, za razliku od tržišnih mehanizama koji reagiraju samo na podražaje maksimiziranja profita. To uključuje propise o proizvodnji, distribuciji te korištenju energije i njezinih izvora. Dodatno, opskrba i uporaba energije mogu biti ograničeni u smislu vremena, mjesta ili količine. To izričito uključuje fiksiranje maksimalnih cijena energenata ili njihovo snižavanje u skladu s tržišnim korekcijama, kao i, na primjer, ograničenje brzine ili zabrane vožnje za motorna vozila.

Time je otvoren i put za olakšanu provedbu europskog mehanizma solidarnosti, budući da sad njemačka vlada može upotrijebiti instrumente EnSiG-a kako bi ispunila svoju obvezu isporuke plina drugim državama članicama EU-a. Proporcionalno, ovaj zakon predviđa da Njemačka može jednako tako nabavljati LNG od ostalih partnera u Uniji. Dakle, veće ovlasti države ovako omogućuju i altruizam, koji je za tržište nepoznat pojam (zbog čega moraju postojati dobrotvorne akcije).

image
Friso Gentsch/Dpa Picture-alliance Via Afp

Federalna vlada može, ako se detektira rizik da energetska tvrtka neće na odgovarajući način ispunjavati obveze osiguravanja sigurnosti opskrbe, dotičnoj tvrtki nametnuti povjereničku upravu. Konkretno, pravo glasa dioničara može se privremeno suspendirati ili prenijeti na agenciju savezne vlade, a u krajnjoj nuždi bit će moguće i izvlaštenje udjela u takvim tvrtkama. Vlada Angele Merkel sličan je potez povukla 2018., kada je državna razvojna banka KfW kupila 20 posto udjela operatera energetske mreže 50Hertz kako bi blokirala ponudu kineske kompanije.

Važnost plina za Njemačku:

 

Njemačka je najveći kupac ruskog plina, koji čini oko 35 posto nabave zemlje, dok je prije invazije na Ukrajinu taj omjer bio oko 50 posto.
Gorivo je ključni dio energetske mješavine najvećeg europskog gospodarstva. Otprilike 15 posto njemačke električne energije proizvodi se iz plina – u usporedbi s manje od devet posto 2000. godine – jer ta zemlja ubrzano gasi nuklearne elektrane i termoelektrane na ugljen. Gorivo je također ključno za grijanje domova i industrijske procese u kemijskom i farmaceutskom sektoru.

No, njemački protekcionizam je, zapravo, na snagu stupio već 1. travnja, kada je njemačka Savezna agencija za mreže preuzela upravljanje Gazprom Germanijom. Naime, ta podružnica ruskog energetskog diva, koji je zadovoljavao 40 posto njemačkih potreba za plinom, prodala je krajem ožujka za sto rubalja (otprilike jedan euro) 0,1 posto vlasništva opskurnom dioničkom društvu Palmari i predala mu stopostotno upravljanje tvrtkom. Prva i jedina odluka Palmarija je bila, u skladu s Putinovim prijetnjama odmazdom, likvidiranje Gazprom Germanije. To je njemačka vlada trenutačno označila kao prijetnju nacionalnoj sigurnosti.

"Svjesni smo odgovornosti za pouzdanu opskrbu plinom koja dolazi s ovim pothvatom. Naš cilj je da se Gazprom Germania vodi u interesu Njemačke i Europe", rekao je predsjednik Agencije Klaus Müller o konfiskaciji infrastrukture u stranom vlasništvu. Gazprom Germania preko firmi u svom vlasništvu kontrolira skladišta plina u Njemačkoj i Austriji s kapacitetom od šest milijardi kubičnih metara. Najveće je skladište u Rehdenu, u Donjoj Saskoj, na dubini od dva kilometra i površine od oko 910 nogometnih igrališta. Sada će Savezna agencija za mreže prije svega imati zadatak popuniti plinska skladišta, u skladu s novim njemačkim zakonom (početkom listopada najmanje 80 posto, a početkom prosinca 90 posto).

image
Christophe Gateau/Dpa Picture-alliance Via Afp

Ova promptna reakcija, međutim, nije raspolagala alatima da zaustavi ono najgore – sami dotok plina. To se, 11. svibnja, isti dan kada je ukrajinska plinska mreža prestala prihvaćati rusko gorivo na jednoj od dviju ključnih ulaznih točaka, rekavši da više ne može kontrolirati relevantnu infrastrukturu na okupiranom teritoriju u istočnom dijelu Ukrajine, i dogodilo. Nedugo nakon toga, europske cijene prirodnog plina su, nakon navedenog pada u opskrbi od gotovo trećine, skočile za više od 22 posto.

Konfiscirana Gazpromova jedinica tada je prestala primati sve ugovorene količine, nakon čega je njemački ministar gospodarstva Robert Habeck pokušao umiriti javnost izjavom da se plin dobiva iz alternativnih izvora i da se Njemačka može nositi s tekućim poremećajem. Pritom je Habeck optužio Rusiju, kojoj međunarodna zajednica upravo smišlja šesti val sankcija, da koristi energetsku redukciju kao ekonomsko oružje.

Pozadinski plan SAD-a

Očekivano, najveći pobjednik ekonomskog rata EU-a i Rusije bit će europski najbolji prijatelj i zaštitnik SAD, koji se u pozadini sprema postati vodeći svjetski izvoznik LNG-a, i to do kraja godine. Američka uprava za energetske informacije predviđa da će ovaj vječni ruski takmac izvoziti nevjerojatnih 345 milijardi kubičnih litara dnevno, čime će nadmašiti Australiju i Katar te tako zasjesti na prvo mjesto. Kako je predsjednik Biden, inače veliki borac protiv klimatskih promjena, već velikodušno obećao daljnje povećanje izvoza plina u Europu za dodatnih 50 milijardi kubičnih metara godišnje, američke zalihe su naglo porasle, baš kao i cijene dionica vezanih uz ovu industriju.

Njemačka je, u sklopu donošenja EnSiG-a, razradila i uspostavu digitalne platforme za prirodni plin. Ona je namijenjena poboljšanju baze podataka o korištenju ovog resursa kako bi se bolje identificirali potencijali smanjenja i naredile obustave u slučaju krize. Također, infrastrukturni operateri, kao i veliki potrošači, bit će obvezni registrirati se na platformi te pohraniti određene podatke, na primjer detalje o tvrtki, količine plina i cijene. Uzevši sve to u obzir, izgleda da Nijemci ne misle da je samo nacionalizacija dobra ideja, već i sama – planska ekonomija.

image
Saul Loeb/Afp

Kako ljudski rod pomalo shvaća da kugla koja pluta svemirom ne raspolaže s beskonačno mnogo resursa, što čini kapitalističku težnju galopirajuće potrošnje savršenim receptom za smak svijeta, dolazi mu do glave i da nije baš bilo mudro svoju budućnost predati orgijanju nevidljive ruke bez mozga. Stoga, oni najtrezveniji među njima, nazovimo ih Nijemcima, u 2022. godini gospodnjoj doživješe epifaniju da imati plan i program upravljanja dobrima ključnim za normalno funkcioniranje društva nije nužno, štono se kod nas kaže, totalitarizam. Iako je to, da budemo pošteni, jedan bradati Švabo zaključio još u 19. stoljeću.

Nešto slično su prije nekoliko desetljeća shvatili te implementirali Kinezi, koji su, stvorivši hibrid slobodnog tržišta i planske ekonomije, na najboljem putu da, vjerojatnije prije nego kasnije, postanu najjače svjetsko gospodarstvo. Ove zime su, u pokušaju obuzdavanja nadiruće inflacije, i mnoge druge zemlje odlučile vratiti u formu atrofirane državne mišiće. Još u listopadu je Argentina odredila tromjesečno zamrzavanje cijena za oko 1500 proizvoda masovne potrošnje, a krajem godine, kada je inflacija dosegnula 50 posto, zaključala je cijene roba i usluga povezanih s turizmom. Snažna inflacija potaknula je i bugarske zastupnike da 15. prosinca glasaju za zamrzavanje cijena struje, vode i grijanja do kraja zime, dok je na Filipinima ministarstvo poljoprivrede stopiralo cijene poljoprivrednih proizvoda u područjima koja su devastirana tajfunom Odette, kako bi se osiguralo da pogođeno stanovništvo ne ostane bez hrane.

Sjećamo se i da je hrvatska državotvorna stranka, koja nas je podarila svim blagodatima slobodnog tržišta koje danas konzumiramo, poput više vrsta jogurta i genocidom nad institutom srednje klase, ove zime cijene goriva fiksirala poznatim jugokomunističkim tehnikama intervencionizma. Čak je nedavno i premijer Plenković, u retrospektivi toga gušenja slobode tržišta, s ponosom izjavio da je zadovoljan učinjenim te da je čak spreman opet prionuti tim antikapitalističkim metodama. A državno planiranje se, prije nekoliko godina, toliko otelo kontroli da je čak i bivši predsjednik najneukroćenijega svjetskog gospodarstva, Donald Trump, učinio protekcionizam državnim prioritetom broj jedan. Nametnuo je trgovinske carine Kanadi, Meksiku, Europi i Kini na gotovo 350 milijardi dolara vrijedan uvoz. Doduše, njegove metode su za plan imale samo jednu stvar – trgovinski rat.

image
Davor Pongracic/Cropix/Cropix

Unatoč tome što je danas očito da tržišno natjecanje preferira devastaciju okoliša i popratnih ekosustava koji podržavaju život, potiče oružane i ekonomske sukobe te neumorno širi jaz između bogatih i siromašnih, liberalna misao i dalje ustraje pri tome da je alkemija ponude i potražnje funkcionalan mehanizam. Istina, on bi to možda donekle i bio, ali samo i isključivo pod uvjetom da se planetarni resursi obnavljaju brže ili proporcionalno s dinamikom kojom ih populacija rastućih potreba i želja troši.

Također, mehanizam cijena, koji je u antisocijalističkoj debati popularizirao ekonomist Ludwig von Mises, kao instrument pretpostavljene racionalne raspodjele resursa je zastario, koruptivan i, danas, pomalo uvredljiv. Po njemu, pojedinci imaju mogućnost odlučivanja o tome kako će se dobro ili usluga distribuirati na temelju njihove spremnosti da za to daju novac. Međutim, imajući na umu da se danas više ekonomske energije ulaže u marketing nego u istraživanje i razvoj, ove preferencije su nasilno i umjetno stvorene, visoko iracionalne i često štetne i za pojedinca i za društvo u cjelini. Osim toga, teorija cijene je da prenosi ugrađenu informaciju o obilju resursa kao i njihovoj poželjnosti, što zauzvrat omogućuje, na temelju pojedinačnih konsenzualnih odluka, korekcije koje sprječavaju nestašice i viškove. Koliko mehanizam dobro funkcionira, oslikava to što je voda izlistana na Wall Streetu kao oskudno dobro.

Zastarjeli sistem cijena

Von Mises je u poznatom članku iz 1920. godine "Ekonomska kalkulacija u socijalističkom Commonwealthu" tvrdio da je sistem cijena jedino moguće rješenje, jer bez informacija koje one daju ekonomiji nedostaje metoda za racionalnu raspodjelu resursa. Oni koji se slažu s ovom kritikom tvrde da je to pobijanje socijalizma i da pokazuje kako plansko gospodarstvo nikada ne bi moglo funkcionirati. Srećom, tehnologija 21. stoljeća nam omogućava da detektiramo stanje i količinu materijala u zemljinoj kori i na njezinoj površini izravno i pravodobno, umjesto posrednički i prekasno.

image

Ludwig von Mises

encyclopaedia britannica

Teorija sistema, interdisciplinarna nauka koja proučava relacije sustava kao cjeline, uvažava sinergijsku prirodu planeta i prepoznaje brigu o okolišu kao brigu o nama samima. Kako bolnički aparati prate stanje pacijenta i sugeriraju potrebne radnje, tako i sistem područnog (ili, idealno, globalnog) menadžmenta resursa može biti informatički automatiziran za efikasnost, trajnost i sigurnost. Organizacija i praćenje resursa mogu biti omogućeni digitalnom povratnom spregom, tj. IOT-om (internet of things), mrežnom infrastrukturom pomoću koje su fizičke i virtualne jedinice integrirane bežičnom komunikacijom. Iako se takav ukupan sustavni pristup ovoj računovodstvenoj inventuri ovozemaljskih resursa može činiti kao težak zadatak, on je, zapravo, vrlo izvediv u moderno doba, s tehnologijom osnovne logistike većine inventarnih sustava koja se već koristi u potrebitim industrijama korporativnog okruženja.

Prvi korak pri ovakvom ne-cjenovnom planiranju bio bi cjelovito istraživanje svih dostupnih zemaljskih resursa. Zatim se, na temelju kvantitativne analize svojstava svakog materijala, konstruira strateški definirani proces proizvodnje odozdo prema gore, vodeći se varijablama kao što su negativne retroakcije ili obnovljivost, pa se pristupa statistici potrošnje. Drugim riječima, to je cjeloviti sistemski pristup upravljanju zemaljskim resursima, proizvodnji i distribuciji, s ciljem apsolutne učinkovitosti, očuvanja i održivosti. S obzirom na matematički definirane atribute, temeljene na svim raspoloživim informacijama u to vrijeme, zajedno s tadašnjim tehnološkim stanjem, parametri za društveni rad unutar industrijskoga kompleksa postaju samorazumljivi i odluke se "donose" računanjem – ne ljudskim mišljenjem i nagonima.

image
Giroscience/science Photo Librar/Science Photo Library Via Afp

Kako god, Njemačka će najavljene mjere koristiti isključivo kao izvanredne, a onda se opet vratiti mišljenjima i nagonima, osiguravajući tako da planska ekonomija samo privremeno restaurira gospodarstvo poslije tržišnih bakanalija, nakon čega se ciklus opet resetira. Izgleda da su današnjem društvu stabilnost, održivost i mir važni samo kao odskočna daska za sunovrat k novoj recesiji i ekonomskom kolapsu, kao što smo to već svjedočili nebrojeno puta. Uostalom, pod kapitalizmom, hrana nije proizvedena da bi nahranila ljude, nego da bi stvorila profit. Kad nije profitabilno nekome dati jesti, ostavimo ga da crkne. Čak i kada je naš rad nadvladao oskudnost, kapitalizam je mora stvoriti kako bi opravdao svoje postojanje.

No, to možda i nije tako loše. Znajući da je visoka potražnja ta koja diže cijene hrane i energenata, možda i ne bi bilo naodmet da se ona malo smanji pa da svi skupa lagano predahnemo. Ili barem preostala većina.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
07. srpanj 2022 16:15