Uživate sa svojom obitelji u slobodnom vikendu, no u subotu ujutro stigne vam e-pošta vezana uz posao i, iako vam subota nije radna, iako provodite vrijeme odmora, svoje privatno, obiteljsko vrijeme - osjećate se obaveznima odgovoriti.
Tim je riječima Maltežanin Alex Agius Saliba, zastupnik u Europskom parlamentu iz političke grupe Progresivni savez socijalista i demokrata, u prosincu prošle godine kao izvjestitelj parlamentarnog Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (EMPL) započeo obrazlaganje prijedloga Odbora da se regulira pravo radnika na isključenje (prekid veze, diskonektiranje). Parlament, naime, želi, objasnio je Agius Saliba, da slobodno vrijeme radnika bude zaštićeno od poziva, poruka ili e-pošte povezanih s poslom.
"Europarlamentarci pozivaju Europsku komisiju da izradi pravila koja reguliraju digitalne radne alate i omogućuju zaposlenicima da se izvan svog radnog vremena - isključe.A ako je potrebe za pravom na isključenje bez suočavanja s posljedicama bilo već i dosad, dodatno ju je potcrtala pandemija Covid-19", dodao je Agius Saliba.
Prošle, 2020. godine, više od svakog trećeg Europljana počelo je raditi od kuće (u odnosu na njih pet posto koliko ih je inače tako radilo), u uvjetima kad raširena upotreba digitalnih alata i informacijsko-komunikacijskih tehnologija (ICT) omogućuje rad s bilo kojeg mjesta i u bilo kojem trenutku.
Ravnoteža privatnog i poslovnog
- To znači da se granice između profesionalnog i privatnog života zamagljuju. Ljudi koji rade od kuće često rade duže, po nepravilnoj satnici, a stalna dostupnost može utjecati na ravnotežu između poslovnog i privatnog života te na fizičko i mentalno zdravlje - rekao je izvjestitelj Agius Saliba.
Naveo je i da se trenutačno u zakonodavstvu EU-a nigdje izričito ne navodi da Europljani imaju pravo "odspojiti" se bez posljedica. Odbor stoga poziva Komisiju na pripremu direktive o pravu na isključenje.
- Zastupnici u Europskoj uniji žele stati na kraj kulturi "stalne uključenosti" i "isključivanje" prepoznati kao temeljno pravo radnika - zaključio je Agius Saliba.
Na plenarnoj sjednici koja će se održati od 18. do 21. siječnja zastupnici Europskog parlamenta trebali bi, među ostalim, raspravljati i glasati o tom prijedlogu, odnosno o nezakonodavnoj rezoluciji kojom se poziva na „pravo na isključivanje" na razini Unije, kako bi se poboljšala zaštita radnika te unijela ravnoteža između poslovnog i privatnog života. Nakon što je Parlament odobri, rezolucija će biti upućena Komisiji i zemljama EU-a na provedbu kao dio budućih regulatornih odluka.
Iz prijedloga Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja o kojemu će glasati EP, izdvajamo neke dijelove koji navode razloge i obrazloženja za izglasavanje prava na isključivanje. Navodi se, među ostalim, da je upotreba digitalnih alata donijela mnoge gospodarske i društvene koristi i prednosti za poslodavce i radnike, no da je prouzročila i nedostatke koji dovode do niza etičkih i pravnih izazova te izazova povezanih sa zapošljavanjem, kao što su intenziviranje rada i produljenje radnog vremena, čime se brišu granice između poslovnog i privatnog života.
Sve veća upotreba digitalnih alata za potrebe rada dovodi do kulture „stalne povezanosti na mrežu”, „stalne dostupnosti” ili „stalnih dežurstava”, koja može imati štetan učinak na temeljna prava radnika, pravedne radne uvjete, pravednu naknadu, ograničenje radnog vremena, ravnotežu između poslovnog i privatnog života, psihičko i fizičko zdravlje, kao i na ravnopravnost muškaraca i žena zbog nerazmjernog učinka na radnike koji o nekome moraju skrbiti, a to su obično žene.
Uporaba digitalnih alata tijekom duljih vremenskih razdoblja može uzrokovati smanjenje koncentracije te kognitivno i emocionalno preopterećenje; monotone repetitivne radnje i statički položaj mogu dovesti do istezanja mišića i mišićno-koštanih poremećaja, a Međunarodna agencija za istraživanje raka klasificirala je radiofrekvencijsko zračenje kao moguće kancerogeno (s tim što su trudnice naročito izložene riziku).
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, više od 300 milijuna ljudi diljem svijeta pati od depresije i uobičajenih poremećaja mentalnog zdravlja povezanih s radom (38,2 posto stanovništva Unije godišnje oboli od poremećaja mentalnog zdravlja). A prema podacima Eurofounda, 27 posto ispitanika koji rade od kuće izjavilo je da su radili u slobodno vrijeme kako bi uspjeli obaviti sav posao.
Stalna povezanost te sve veća očekivanja da će radnici biti dostupni u bilo kojem trenutku mogu negativno utjecati na temeljna prava radnika. Prekidi slobodnog vremena i povećanje radnih sati mogu povećati rizik od neplaćenog prekovremenog rada, utječu na umor, uzrokuju psihosocijalne, mentalne i fizičke probleme - anksioznost, depresiju, sindrom izgaranja na poslu i tehnostres, a pretjerana upotreba tehnoloških uređaja može pogoršati pojavu izoliranosti, tehničke ovisnosti, pomanjkanja sna, emocionalnog iscrpljivanja...
Zaštita od viktimizacije
Prema postojećem zakonodavstvu i sudskoj praksi Suda Europske unije radnici ne moraju biti stalno i neprekidno dostupni poslodavcu; postoji razlika između radnog vremena, kada radnik mora biti na raspolaganju poslodavcu, i neradnog vremena, kada nije obvezan ostati na raspolaganju poslodavcu, a prema ustaljenoj sudskoj praksi, u radno vrijeme spada i dežurstvo.
Kako pravo na isključivanje nije izričito uređeno pravom Unije, situacija u državama članicama uvelike se razlikuje, pri čemu su brojne države članice i socijalni partneri zakonom ili kolektivnim ugovorima (ili i jednim i drugim) regulirali uporabu digitalnih alata povezanu s poslom kako bi donijeli zaštitne mjere i osigurali zaštitu radnika i njihovih obitelji.
Komisiju, socijalne partnere i države članice poziva se da razmjenjuju najbolje prakse, a od potonjih se traži i da radnicima koji se pozivaju na pravo na isključivanje osiguraju zaštitu od viktimizacije i drugih negativnih posljedica te da uspostave mehanizme za rješavanje pritužbi ili povreda prava na isključivanje.
Predlaže se i da se sve aktivnosti učenja i osposobljavanja na daljinu smatraju radnom aktivnošću i da se ne smiju odvijati tijekom prekovremenih sati ili slobodnih dana bez odgovarajuće naknade. Direktivom bi se, konačno, trebali utvrditi minimalni zahtjevi kojima se radnicima omogućuje pravo na isključivanje i osigurava da poslodavci to pravo poštuju, a primjenjivati bi se trebala na javni i privatni sektor te na sve radnike, neovisno o njihovu statusu i načinu rada.