StoryEditor
SvijetJane Goodall

National Geographic prikazao dokumentarac o ikoni borbe za zaštitu životinja: Čovjek je postao ugrožena vrsta. I sam je za to kriv!

30. travnja 2020. - 21:00
Erik Pendzich/Alamy/Alamy/Profimedia

Počelo je s trgovinom divljim životinjama, a nastavilo se na otvorenim mesnicama i mokrim tržnicama. Ljudi u svojim dvorištima i kućama drže lavove, tigrove i čimpanze kao kućne ljubimce, i tako, jedno s drugim, životinjski virusi prelaze na ljude. No u samom korijenu je lov divljih životinja i uništavanje njihovih staništa. Da, to je nezakonito, ali to ljudi i dalje rade.

Kazala je to Jane Goodall pozdravljajući gledatelje filma “Nada”, koji je producirao National Geographic i premijerno ga prikazao na Dan planeta Zemlje, 22. travnja. Jane Goodall, neprijeporna ikona borbe za zaštitu životinja, danas 86-godišnja gospođa, koja je svjetsku slavu stekla proučavajući čimpanze u njihovu prirodnom okolišu, UN-ova glasnica mira, autorica 25 knjiga, svjetska putnica, danas je “osuđena” na rad u izolaciji svoga doma u britanskom mjestu Bournemouthu te radi od kuće, i sama iznenađena da ima posla više nego ikada.

image
El Comercio De Peru/Newscom/Profimedia

– Ono čemu se nadam jest da ćemo naučiti bolje poštovati prirodu i shvatiti posljedice štete koju nanosimo. Došao je trenutak kad možemo kazati da smo kao vrsta i mi stigli do točke ugroženosti. No za ugroženost čovječanstva odgovoran je isključivo čovjek. Zato poslušajte mlade ljude, riječ je o njihovoj budućnosti. Poslušajte ih, nemojte im popovati jer oni imaju više posvećenosti, više odlučnosti, više strasti i više nade od nas – kazala je Goodall obraćajući se preko videolinka publici, među kojom je bio i princ Harry, jedan od izdašnih sponzora njezina Jane Goodall instituta.

Opčinjenost životinjama

Tko je ova žena, bivša barunica, danas nositeljica plemićke titule dame koju joj je dodijelila kraljica Elizabeta II., nositeljica brojnih odlikovanja i počasnih naslova, primatologinja i antropologinja, doktorica znanosti (koja nikad nije bila studentica), majka i baka..., i još puno toga?

Jane Goodall rođena je 3. travnja 1934. godine u Londonu. Otac Mortimer Herbert Goodall bio je biznismen i strastveni ljubitelj motociklističkih utrka, a majka Margaret Myfanwe bila je spisateljica koja je pisala pod pseudonimom Vanne Morris Goodall.

Janeina opčinjenost životinjama započela je u ranom djetinjstvu, kad je krenula proučavati ptice i domaće životinje, izrađivala bilješke i skice, te opsesivno čitala literaturu iz zoologije. Većinu djece očaranost životinjama u nekom trenutku 'pusti', ali ona je nastavila sanjati o putovanjima na kojima bi promatrala životinje i mogla ih vidjeti u njihovim prirodnim staništima.

Čim je postala punoljetna, napustila je školu i zaposlila se kao tajnica na Sveučilištu Oxford te uskoro prvi put otišla u Afriku. Na poziv prijatelja iz djetinjstva, posjetila je Keniju i upoznala tamo uglednog antropologa Louisa Leakeyja, tada kustosa Coryndon muzeja u Nairobiju. Angažirao ju je kao tajnicu i pozvao da sudjeluje u antropološkim iskapanjima u Olduvai, mjestu s fosilnim prapovijesnim ostacima ljudi, a potom odlazi i na jezero Victorija sa skupinom znanstvenika koji su proučavali život majmuna.

Leakey je, naime, vjerovao da bi temeljito proučavanje ponašanja viših primata moglo dati važne informacije o evoluciji čovjeka, a posebno su ga zanimale čimpanze, kao drugi najinteligentniji primati. Ljubav između Jane i čimpanzi tamo je rođena.
Radeći u Keniji, Tanzaniji i drugdje, otkrila je brojna ranije neprimijećena ponašanja – utvrdila je da čimpanze imaju složeni društveni sustav, ritualizirano ponašanje i primitivne, ali razumljive komunikacijske metode, uključujući i “jezični” sustav, koji sadrži više od 20 pojedinačnih zvukova.

Zaslužna je za stvaranje prve zabilježene primjedbe da čimpanze jedu meso i izrađuju alat, što se smatralo isključivo ljudskom, 'krunskom' osobinom.

image
Fabrice Coffrini/AFP

Doktorska disertacija

Također je primijetila da čimpanze bacaju kamenje kao oružje, tješe jedni druge te razvijaju dugoročne obiteljske veze, pri čemu mužjaci ne igraju nikakvu aktivnu ulogu u obiteljskom životu, ali su dio socijalnog ustroja grupe te stvaraju kastinski sustav s dominantnim mužjacima na vrhu. Zamijetila je i da se niže kaste često pokušavaju dodvoriti kako bi izbjegle moguću štetu.
Etolozi su do tada vjerovali da su čimpanze isključivo vegetarijanci, no Goodall je dokumentirala njihovo ubijanje i jedenje velikih kukaca, ptica, ali i većih životinja, uključujući i bebe babuna i male antilope.

Zahvaljujući potpori Louisa Leakeyja, dobila je mogućnost napraviti i obraniti doktorsku disertaciju u Cambridgeu, gdje je postala osma osoba u dugoj povjesti toga sveučilišta kojoj je bilo dopušteno pohađati doktorski studij bez prethodnog akademskog zvanja. Njezina doktorska disertacija nosila je naslov “Ponašanje neobuzdanih čimpanza”.

– Mislim da možemo nekoliko stvari naučiti od tih životinja, a jedna od njih je ekstremna društvenost koju čimpanze pokazuju – kazao je nedavno dr. Patrick van Veen, predsjednik globalne mreže Instituta Jane Goodall, prenoseći stav i osnivačice te institucije.

– Čimpanze su životinje koje se brinu, čimpanze su životinje koje se brinu o pojedincima u njihovoj skupini. Svima je već poznato da se čimpanze timare. Ne, one nemaju buhe kako neki ljudi misle, nego je to oblik društvenog ponašanja kojim tješe drugog. To je društveno ponašanje kojim pokazuju mir nakon sukoba. I to timarenje je iznimno važno u obrascu ponašanja čimpanzi, jer njime kažu jedan drugome: možeš mi vjerovati, ja ću se brinuti za tebe.

Ono što je specifično u ovoj krizi jest to što moramo držati distancu od drugih.

– Nadam se kako će nas ovo podsjetiti da uvijek moramo biti društvena bića koja se brinu jedna o drugima. Tako da se nadam da ovaj obrazac koji vidimo kod timarenja majmuna, a koji znači – možeš mi vjerovati, brinut ću se o tebi, također može biti važan način ponašanja ljudi. Ne da gledaju u krzna drugih i što imaju na sebi, nego da zaista obrate pažnju na druge ljude, jer pokazivanje iskrenog interesa za druge je zaista nešto što možemo naučiti od čimpanzi – dodao je Van Veen. 

Brakovi Jane Goodall


Poseban odnos Jane Goodall i National Geographica započet je daleke 1962. godine, kad je nizozemski barun i fotograf biljnog i životinjskog svijeta Hugo van Lawick (1937. – 2002.), došao je u Afriku snimiti film o Jane, upravo za National Geographic. Među njima je buknula ljubav na prvi pogled i Jane Goodall i Hugo van Lawick vjenčali su se 1964., uskoro dobili sina Huga Erica Louisa, a film koji je o svojoj supruzi snimio Van Lawick postao je planetarno popularan. Brak je, međutim, izdržao tek deset godina te se 1975. Jane udala još jednom, ovaj put za Dereka Brycesona, bivšeg člana tanzanijskog parlamenta i direktora nacionalnih parkova Tanzanije. No on je pet godina kasnije umro od karcinoma te je od tada Jane Goddall udovica koja se potpuno predala svojoj misiji.

I smrt je avantura


– Voljela bih izbjeći proces umiranja – izjavila je Jane Goodall prije nekoliko godina, slaveći svoj 80. rođendan.

– Ne bih željela postati teret svojim prijateljima i obitelji, a nikako mi se ne sviđa mogućnost gubljenja pamćenja ili da postanem nepokretna. No, neću moći birati, moje tijelo će se ponašati izvan moje volje. No, s druge strane, smrti se ne plašim. Čega bih se trebala plašiti? Dvije su opcije – ili su u pravu ateisti koji kažu da nakon smrti nema ništa, ili oni koji vjeruju da nakon smrti nastavljamo živjeti na neki drugi način. Ni jedna ni druga opcija nisu zastrašujuće. Zapravo, znatiželjna sam što će biti. Smrt mora da je velika avantura – kazala je danas 86-godišnja gospođa.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
21. lipanj 2021 13:34