"Ovo će trajati najviše dva ili tri dana", samouvjereno je izjavio Donald Trump kad je 28. veljače prekinuo razgovore s Iranom o njegovu nuklearnom programu. Tada je, zajedno s Izraelom, protiv Islamske Republike pokrenuo operaciju "Epski bijes", koja bi se, mimo svih nadanja, mogla lako pretvoriti u njegov politički lijes. Ovoga ponedjeljka navršilo se, evo, točno 100 dana sukoba u kojem gori i Bliski istok i zapadne ekonomije, i iz kojega Trump čas ne zna, čas ne može, a čas mu njegov ratni partner ne da izaći.
Izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu parlamentarni su izbori za manje od četiri mjeseca. Prestane li naprasno s ubijanjem i vojnim orgijanjem u kampanji, sigurno će ih izgubiti. Trump i Republikanska stranka će, pak, epohalno popušiti svoje međuizbore u studenome ne ohlade li se što prije američke cijevi, cijene goriva, gospodarski pokazatelji i inflatorna kretanja. Rekao bi cinik: od dva zlotvora, barem jedan sigurno dugoročno gubi. Otud i ovaj interesni raskol među "braćom po oružju".
Teheran je u nedjelju navečer žestoko bombardirao izraelski teritorij, odgovorivši time na izraelske napade na Bejrut. Premda je Trump gotovo odmah pozvao Benjamina Netanyahua zahtijevajući da ne odgovara na iranski napad, izraelski premijer ipak je naredio odmazdu bombardiranjem iranskih gradova Teherana, Tabriza i Isfahana. I najmanji mirotvorni manifest, rezonira izraelski ratni zločinac, mogao bi se među biračima protumačiti kao njegova politička slabost.
Veliko je pitanje u ovom trenutku što će se dalje dogoditi s mirovnim pregovorima, s prometom nafte kroz Hormuz, s divljanjem cijena diljem svijeta, pa i turističkom sezonom na Mediteranu. Pregovori o miru ionako od početka teku fragmentirano i već izdaleka se čini da svaki napredak nužno završava kao korak unatrag. U razgovoru za Financial Times Trump je ustvrdio da nedjeljne borbene operacije neće imati utjecaja na mirovne razgovore jer on, a ne Netanyahu, donosi odluke. No, to je ipak ponajprije "wishful thinking" jednog poprilično nekonzistentnog političara koji je svojim drugim mandatom već jako fatalno unizio svaki ugled svjetske velesile kojoj se našao na čelu.
Prema podacima Ministarstva zdravstva Irana, Trumpov i Netanyahuov rat u toj je zemlji dosad prouzročio gotovo 3500 smrtnih slučajeva i 26.500 ranjavanja. U Izraelu je zabilježeno 26 smrtnih slučajeva i 7791 ozlijeđeni. Trinaest američkih vojnika također je poginulo u sukobu koji nikome nije donio nikakvu sreću, a 381 je ranjen. U Libanonu je broj poginulih u zadnjoj rundi dosegnuo 3613, s više od 11.072 ozlijeđenih, a iranski odgovor ostavio je najmanje 146 mrtvih i stotine ranjenih u okolnim zemljama Perzijskoga zaljeva, tradicionalnim saveznicama SAD-a.
Usprkos tolikim leševima i tolikoj krvi, riječ je o ratu čiji prestanak u najboljem slučaju znači povratak u stanje koje je postojalo prije izraelsko-američke intervencije: ponovno otvaranje strateškog Hormuškog tjesnaca i odgađanje pregovora o iranskom nuklearnom programu. Dakle, sedam do osam tisuća mrtvih te deseci tisuća ranjenih i osakaćenih svoju su žrtvu podnijeli da bi, bude li sreće, sve moglo biti isto kao i na početku. No, kako je riječ o vizionarima poput Trumpa, takav je scenarij vrlo idealističan: sukobi između američkih i iranskih snaga nastavljaju se gotovo svakodnevno, baš kao i izraelska ofenziva u južnom Libanonu. Američki mediji izvijestili su nedavno da su obavještajne službe podignule razinu prijetnje za Izrael s "visoke" na "ozbiljnu". U međuvremenu, Teheran inzistira na tome da će svaki izraelski napad na Bejrut, glavni grad Libanona, izazvati ponovni početak neprijateljstava protiv Sjedinjenih Država. U nedjelju je Trump rekao za NBC da ne povezuje mir u Libanonu s pregovorima s Iranom, no u intervjuu za Axios inzistirao je na tome kako ne želi da izraelska odmazda ometa pregovore.
U Washingtonu je veoma opipljiv ratni umor, izvještavaju tamošnji mediji. Prošlog je tjedna Zastupnički dom izdao svoje dosad najozbiljnije upozorenje američkom predsjedniku, donijevši rezoluciju koja mu sprječava nastavak rata bez odobrenja Kongresa. Prvi put se i dovoljan broj republikanskih zastupnika pridružio demokratskoj oporbi kako bi se usvojila ova mjera, pa je rezolucija proslijeđena u Senat. Amerikanci u velikoj većini ne odobravaju rat u Iranu: 59 posto rezolutno osuđuje Trumpov način rješavanja sukoba, dok ga samo 31 posto odobrava, govore ankete. Dvije trećine američkih građana žale se da je nagli porast cijena benzina, izazvan ratom, naštetio njihovim kućnim proračunima.
Trump se ne usudi javno reći da mu je vlastitog rata već puna kapa, pa je već nekoliko puta samo upotrijebio pridjev "dosadan" kako bi opisao mirovne pregovore koji su, poput tjedana bombardiranja, bili neuredni i obilježeni stalnim proturječjima. Trump je od početka neprestano mijenjao svoj stav o budućnosti rata, pa to čini i danas: jednog dana objavljuje na društvenim mrežama da je sporazum nadohvat ruke, ali već nekoliko sati kasnije bez problema prijeti Iranu nastavkom kampanje bombardiranja s još većim intenzitetom.
Iranski pregovarači neprekidno se žale na nesuvislost bilo kakvog čvrstog stava američke strane, čemu i pripisuju nedostatak napretka u pregovorima.
"Glavni problem u pregovorima s ovom administracijom je taj što se morate nositi s toliko promjena stava", izjavio je za CNN glasnogovornik iranskog ministarstva vanjskih poslova Esmail Baqaei, žaleći se na "neprestano mijenjanje pravila igre".
Trump ne odaje dojam da ga hvata ikakva panika od stranačkog gubitka izbora u studenome, na užas republikanskih zastupnika u Kongresu čija su mjesta u pitanju. Mnogi republikanci dvoje je li glup ili samo sebičan, no svjesni su da su sami takvog izabrali za vođu. Prije dva tjedna hodnicima Bijele kuće kružile su utješne glasine da bi mirovni sporazum s Iranom mogao biti objavljen u roku od nekoliko sati. Visoki dužnosnik potvrdio je da je postignut preliminarni dogovor i da je potrebno samo Trumpovo odobrenje, no on ga još nije javno dao.
Kritike mirovnog sporazuma navodno su se pojavile u krilu republikanskih jastrebova koji se protive bilo kakvim ustupcima Iranu. Preliminarni sporazum, kako je objavila web-stranica Axios, uključivao je mogućnost ublažavanja sankcija i odmrzavanja iranskih sredstava zamrznutih u inozemstvu. Savjetnik iranskog vrhovnog vođe Modžtabe Hameneija rekao je za CNN da su pregovori uvjetovani odobrenjem Sjedinjenih Država da vrate 24 milijarde dolara Teheranu. Hormuški tjesnac bio bi ponovno otvoren, dok bi se glavna točka spoticanja, iranski nuklearni program, rješavala u naknadnim pregovorima tijekom 60-dnevnog produljenja trenutnog primirja.
No Trump nije htio djelovati blago prema tvrdolinijašima u svojoj stranci i obznanio je nedavno kako u njegovoj ponudi neće biti ikakvih poticaja: ni ublažavanja sankcija, a niti novca za Islamsku Republiku. Vrlo je moguće, izjavio je ovog tjedna, da Hormuški tjesnac ostane zatvoren sve do početka nove školske godine u rujnu. Što će takvo što značiti za gospodarstva na zapadu, pa time i za planove godišnjih odmora tijekom ljeta, ne treba posebno objašnjavati jadranskim turističkim radnicima.
No, unatoč razmetanjima i javnim izjavama, Trumpu se, prema tvrdnjama niza američkih analitičara, ipak dosta žuri da što prije sklopi kakav-takav mir. To su, uostalom, jasno pokazali i njegovi komentari nakon iranskog napada na Izrael ove nedjelje. Jasno je dao do znanja kako ne želi da se mirovni pregovori skrenu s tračnica i da se napadi nastave (dosadašnji američki troškovi u Iranu već su premašili 29 milijardi dolara i prilično iscrpili zalihe streljiva Pentagonu). Možda je Trump ipak shvatio da republikanski poraz na međuizborima u studenome ne otima samo unosne fotelje ispod pozadina njegove stranačke bratije, nego bi potencijalno mogao ugroziti i njegovu ako demokratska većina sutra pokrene postupak njegova opoziva.
Za tango je, međutim, potrebno dvoje, a zastoj u mirovnim pregovorima nije baš isključivo posljedica Trumpova odbijanja: ni Iran također nema puno interesa popustiti. Režim u kojemu utjecajem sad izrazito dominira Revolucionarna garda osjeća se snažno i svjestan je da skok svoje moći može pripisati američko-izraelskoj agresiji. Narodni je ustanak praktički ugušen američkim raketama, a ponizili su Trumpa i Izrael već samim tim što su preživjeli smaknuća čitavoga niza svojih visokih dužnosnika, uključujući ubijenog ajatolaha. Nova bombardiranja samo su gorivo za daljnju radikalizaciju stanja i eliminaciju neistomišljenika, a kontrolom Hormuza zorno demonstriraju kako cijelu američku i zapadnu ekonomiju mogu lako držati u šahu.
"Postoji velika mogućnost da nikad nećemo vidjeti konačni sporazum o miru. Mogli bismo se naći u situaciji u kojoj se Sjedinjene Države ne žele vratiti tome ratu, a najradikaliziraniji režim svejedno će nastaviti djelovati u Iranu", procjena je Dannyja Citrinowicza, bivšeg direktora za Iran u izraelskoj vojnoj obavještajnoj službi. Po njegovu je mišljenju pat-pozicija najizgledniji scenarij, a ona najviše odgovara režimu u Teheranu jer svima govori da im Amerika i Izrael ne mogu nanijeti fatalan udarac.
"Iranski čelnici sada su uvjereni da je njihova spremnost da prežive ovako sveobuhvatan vojni pritisak znatno ojačala njihov strateški položaj. Rezultat toga je sve asertivniji Teheran, sve opasniji Bliski istok i sve veći rizik da će buduće krize tamo eskalirati brže i jače nego što je itko donedavno očekivao", objavio je ovaj izraelski analitičar na platformi X.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....