Nakon svrgavanja i hapšenja predsjednika, južnoamerička zemlja dočekala je i spasonosnu "pretvorbu" svoga društvenog vlasništva. Bijela kuća i službeno je potvrdila "privatizaciju" čitavog venezuelskog resora ugljikovodika, kojom američka administracija dobiva kontrolu nad barem petinom rezervi sirove nafte te južnoameričke zemlje.
Privremena vlada Delcy Rodríguez, prve suradnice otetoga pa utamničenoga Nicolasa Madura, dodijelila je 100-godišnju koncesiju za 17 naftnih polja, koja sadrže barem 65 milijardi barela rezervi, tvrtki North American Blue Energy Partners, u nominalnom vlasništvu venezuelskog milijardera pod istragama Alejandra Betancourta. No, kako ova tvrtka blisko surađuje s američkom vladom, objavila je Bijela kuća, kriminalni tereti otprije više im se ne računaju.
Objavljivanje detalja unosnoga posla dolazi tri dana nakon što je američki predsjednik Donald Trump najavio još jedan veliki trijumf koji je opisao kao "najveći naftni sporazum u povijesti". Kad bi bar i njegova popularnost u Americi bila tako velebna, no ona se kreće oko ciglih 30-ak posto, što je najgori rejting u tamošnjoj novijoj predsjedničkoj historiji.
Analitičari i stručnjaci iz naftne industrije ističu Trumpov sporazum o "nacionalizaciji" venezuelske nafte prilično dvojbenim, ističući uglavnom veliku potrebu za modernizacijom toga zapuštenog sektora. Neki, međutim, upozoravaju i na vrlo logičnu mogućnost da bi neka druga venezuelska vlada u budućnosti mogla odbaciti ovaj sporazum kao okupacijski čin, te poništiti sve što Trump sad prigrabi sebi. Umiješanost šefa kompanije kojoj je naftna industrija Venezuele pripojena u međunarodni kriminal zasebna je, pak, priča: istrage protiv Betancourta otvorene u Švicarskoj i Španjolskoj tiču se njegove umiješanosti u shemu pranja milijardi dolara koji potječu od PDVSA-e, državne naftne tvrtke. Bez obzira na sve to, republikanska administracija u Bijeloj kući tvrdi da će naftni pakt Washingtona s Caracasom stvoriti novu naftnu silu preko noći, i to bez ikakvih troškova za američke porezne obveznike i na dobrobit njihove nacionalne sigurnosti.
Kao dio plana, sporazum daje Pentagonu, putem svog Ureda za stratešku imovinu, vlasništvo nad 35 % matične tvrtke NABEP-a, koja je u portfelju Betancourta. State Department imat će jamstva za stjecanje 20 % proizvodnje iz svih naftnih bušotina kojima trenutno upravlja venezuelska tvrtka po povoljnijoj nabavnoj cijeni. SAD će također imati i pravo prvokupa za kupnju preostalih 80 % nafte iz Venezuele, "a što će osigurati zajamčeni izvor energije na našoj hemisferi u izvanrednim situacijama", pojašnjava Trumpov dokument o "poslu stoljeća". Nekome milijarde od tuđe nafte, a nekome nadaleko čuvena "sloboda i demokracija".
Što kaže ona reklama, to nije sve: američka vlada imat će i neporecivo pravo veta na imenovanje svih članova upravnog odbora nove tvrtke koja će upravljati naftom u Venezueli. Bijela kuća jasno navodi i da većina njih moraju biti američki državljani, a novi poslovni entitet dobit će i "prestižne američke revizore, odvjetnike i savjetnike". Sporazum između Trumpove administracije i NABEP-a podliježe u potpunosti nadležnosti američkih sudova i američkom zakonu, jednako kao i naftne koncesije, prema netom izglasanom venezuelskom zakonu o ugljikovodicima. Ali zato građani Venezuele napokon imaju svoju samostalnu i suverenu državu.
"NABEP je razvio ambiciozan plan za brzo proširenje proizvodnje ulaganjem do 100 milijardi dolara u novu naftnu infrastrukturu u Venezueli. To će pomoći u stvaranju gospodarskog rasta, podržati tisuće dobro plaćenih radnih mjesta u Venezueli i generirati stotine milijardi u široj gospodarskoj aktivnosti", navodi se u zamamnome priopćenju Bijele kuće u kojemu ne manjka raskošnih obećanja. Tako se navodi i procjena da se očekuje kako će naftni koncesionar NABEP platiti otprilike 200 milijardi dolara tantijema i poreza samo tijekom prvih 25 godina trajanja sporazuma, a ti bi prihodi navodno trebali pružiti "ključnu podršku sadašnjoj i budućim vladama u Venezueli za financiranje obnove i društvenog razvoja". Drugim riječima, Trump jamči Venezueli kako će prihodima od njihove nafte vrlo obilno financirati sadašnju i buduće vlade u Caracasu. Naravno, ako budu dovoljno poslušne.
Trumpov predsjednički ured predstavio je naftni sporazum s Venezuelom "velikom pobjedom takozvane Donroeove doktrine". Riječ je o jeftinoj igri riječi koja kombinira ime sadašnjeg predsjednika i tzv. Monroeove doktrine koja je u 19. stoljeću proglasila da Amerika treba biti za Amerikance. Ova "nova" doktrina zagovara tobožnji povratak tih zlatnih vremena i intenziviranje američkog političkog i ekonomskog utjecaja u regiji na štetu njegovih suparnika. Naftne koncesije uključene u sporazum, hvali se Bijela kuća, bile su dosad pod kontrolom ruskih i kineskih interesa ili korumpiranih oligarha povezanih s "chavizmom". Došao je, međutim, kraj pljačke venezuelskih energetskih resursa od strane zlonamjernih stranih agenata: umjesto Rusije, Kube i Kine, sad će ih musti njihov veliki sjeverni susjed.
Unatoč trijumfalizmu s kojim ga je američka administracija pompozno opisala, washingtonski plan naftne eksploatacije je u Venezueli u kratkom roku zadobio brojne javne kritike, i to kako od političkih predstavnika "chavizma", tako i od oporbe koja zdušno osuđuje operaciju oduzimanja nacionalnih resursa zemlje u stilu najsirovijih kolonijalizama 19. stoljeća.
Svi ističu kako je prešutni pristanak venezuelske privremene vlade na sve što SAD od nje zatraži čin otvorenog nasilja, i da ta vlada nema mandat za takvu izdaju.
Najparadoksalnija je, međutim, vijest da bi "posao stoljeća" u Venezueli mogao pomutiti i daljnje političke ambicije Marca Rubija, američkog državnog tajnika. Rubio je godinama gradio imidž na čvrstom protivljenju režimu u Venezueli i tamošnjim socijalistima, te se dizajnirao kao oponent bilo kakvom kompromisu s pokretom koji je pokrenuo Hugo Chávez. Nakon što je Nicolás Maduro bio svrgnut i odveden u Sjedinjene Države, činilo se da će Washington inzistirati na političkoj tranziciji i demokratskim izborima u ovoj zemlji, no Trump je brzo sklopio poslovni komplot s ostacima Madurove vlasti i zapravo službeno normalizirao odnose sa "chavizmom". Bivša Madurova potpredsjednica sad je glavna uzdanica Bijele kuće.
Sve to bi moglo jako naštetiti Rubiju i njegovim ambicijama da objavi kandidaturu za Bijelu kuću na kraju Trumpova mandata, pišu američki mediji. Tržišta političkih prognoza trenutačno među favoritima za Trumpova nasljednika izdvajaju potpredsjednika J.D. Vancea i Rubija. Rubija bi odnos prema Venezueli mogao jako opteretiti u budućoj kampanji jer je iznevjerio svojedobna obećanja venezuelskim i kubansko-američkim biračima na Floridi i postigao dogovor s političkim sustavom protiv kojega se tobože beskompromisno borio.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....