Polako ulazimo u jesen s mislima na neizvjesnu zimu koju će obilježiti manjak energenata. nadamo se da ta zima neće biti teža od najtežih koje pamtimo.
Ali zima koja se posebno pamti kao teška bila je zima 1709. godine.
Tijekom prvih nekoliko dana te godine temperatura je naglo pala - što nije neobično za europsku zimu. Ali ta 1709. nije bila obična zima.
Kad je svanulo jutro 6. siječnja, kontinent je bio zaleđen od Skandinavije do Italije i od Engleske do Rusije i nije se zagrijao sljedeća tri mjeseca. Tijekom najgore zime u posljednjih 500 godina vladala je i nestašica hrane koja je - osim velike hladnoće - uzrok više stotina tisuća smrti samo u Francuskoj, piše National Geographic.
Zemlja koja je najviše pogođena hladnoćom nedvojbeno je Francuska. Prošla godina za njih je završila loše, a ni 1709. nije počela ništa bolje. Francuski seljaci imali su slabu žetvu, bili su opterećeni porezima i vojnom obvezom u Ratu za španjolsko naslijeđe. Hladni dani počeli su već 1708. godine, ali nisu bili ništa u usporedbi s onim što se dogodilo u noći između 5. i 6. siječnja 1709.
Kako u to vrijeme nije bilo vremenske prognoze, nitko se nije mogao pripremiti za ono što je postalo poznato kao Le Grand Hiver. Tisuće ljudi umrlo je od hipotermije, a nisu pošteđene ni životinje: velik broj stoke smrznuo se u štalama.
Sve se smrzlo osim alkohola
Rijeke, kanali i luke bili su zaleđeni, a snijeg je navodno blokirao ceste diljem Francuske. U luci Marseille na obali Sredozemnog mora, te na raznim točkama duž rijeka Rhône i Garonne, led je mogao podnijeti težinu natovarenih vagona, što znači da je bio debeo oko 27 centimetara. U gradovima u koje su namirnice prestale stizati zbog neprohodnosti, očajni stanovnici bili su prisiljeni spaliti sav namještaj koji su imali kako bi se ugrijali. U Pariz tri mjeseca nisu stizale namirnice.
Čak ni oni dobrostojeći, koji su imali zalihe hrane i pića, nisu imali koristi jer su im se namirnice smrzavale do točke neupotrebljivosti. U tekućem obliku ostala su samo alkoholna pića poput votke, viskija i ruma. Zima je podjednako držala bogate i siromašne u svom ledenom stisku. Prostrane vile s velikim prozorima izgrađene su za pokazivanje, a ne za praktičnost. U Versaillesu, vojvotkinja d‘Orléans, šogorica kralja Luja XIV., napisala je rođaku u Hannoveru: "Sjedim pored vatre koja gori, imam paravan ispred vrata koja su zatvorena. Ja sam sjedim ovdje s krznom oko vrata i nogama u torbi od medvjeđe kože, a ja još uvijek drhtim i jedva držim olovku. Nikada u životu nisam vidjela ovakvu zimu, koja smrzava vino u bocama", piše National Geographic.
U ostatku Europe primijećeni su mnogi dosad neviđeni učinci hladnoće. Brojni svjedoci zabilježili su kako je nagli pad temperature učinio naizgled čvrste predmete lomljivima. Stabla bi se lomila uz zapanjujući zvuk pucketanja, kao i crkvena zvona.
U Londonu je "Veliki mraz", kako je postalo poznato, zaledio Temzu. Amsterdamski kanali i luka doživjeli su sličnu sudbinu. Baltičko more bilo je čvrsto četiri mjeseca, a putnici su ga prema izvješćima prelazili pješice ili na konjima. Zaledile su se gotovo sve rijeke na sjeveru i u središnjem dijelu Europe. Čak su se i topli izvori u Aachenu u današnjoj Njemačkoj zaledili. Teško natovarena kola vukla su se jezerima u Švicarskoj, a vukovi su ulazili u sela tražeći bilo što za jelo - najčešće su se nasitili tijelima umrlih od zime.
Zbog zime Rusi pobijedili u ratu
U Jadranu su brodovi bili zarobljeni u ledu, a njihove posade umirale su od hladnoće i gladi. U Veneciji su za kretanje gradom umjesto gondola korištene klizaljke. Rim i Firenca potpuno su odsječeni zbog obilnih snježnih oborina. U Španjolskoj se zaledila rijeka Ebro, a čak i u toploj Valenciji hladnoća je uništila stabla maslina.
Zima je ostavila posljedice i na politiku. Borba između Francuske i Britanije u Ratu za španjolsko naslijeđe odgođena je dok se Europa ne zagrije. A povjesničari pobjedu Petra Velikog nad Švedskom u bitci kod Poltave u lipnju 1709. smatraju ključnim trenutkom transformacije Rusije u regionalnu silu. Petar je svoju pobjedu dijelom mogao zahvaliti oslabljenoj švedskoj vojsci, čiji su mnogi vojnici umrli zbog niskih zimskih temperatura.
No hladnoća je bila tek prva u nizu nevolja koje su te godine zadesile Europu. Temperature su ostale neuobičajeno niske sve do sredine travnja, a kada su se konačno otopile, snijeg i led donijeli su poplave.
Bolest je bila prisutna tijekom cijele godine. Krajem 1708. godine u Rimu je izbila epidemija gripe, a nadolazeća hladnoća i glad samo su pridonijele širenju virusa koji se pretvorio u pandemiju koja je trajala diljem Europe tijekom 1709. i 1710. godine. Te je godine kuga stigla i iz Osmanskog Carstva preko Mađarske.
Ali od svih nedaća koje su zadesile Europu, glad je bila najgora. Posljedice nestašice hrane trajale su tijekom te i sljedeće godine. Stradale su i žitarice, vinova loza, povrće, voćke, stada, a zbog dugotrajnog mraza nije se moglo ništa novo posaditi. Situacija je uzrokovala šesterostruki porast cijena žitarica tijekom 1709. godine.
klimatolozi još zbunjeni
U Francuskoj je kralj Luj XIV. organizirao podjelu kruha i obvezao aristokraciju da čini isto. Također je pokušao registrirati sve žitnice kako bi izbjegao gomilanje, poslavši inspektore da osiguraju poštivanje pravila. Ali spram nemilosrdne bijede tog vremena, takve su mjere bile beznačajne. Uslijedilo je nasilje, gladni su ljudi organizirali upade u pekare i postavljali zasjede na konvoje žita.
U Francuskoj je u razdoblju od 1709. do 1710. umrlo 600.000 ljudi više nego u bilo kojoj prosječnoj godini u to vrijeme, a rođeno ih j 200.000 manje. Potom je uslijedio deficit stanovništva koji je kočio ionako slabo gospodarstvo.
Ova zima, koja je proglašena najhladnijom u posljednjih 500 godina, i danas zbunjuje klimatologe.
O događaju su iznesene razne teorije. U godinama koje su prethodile 1709., eruptirali su brojni vulkani diljem Europe, jedan na Kanarskim otocima, jedan na Santoriniju i Vezuvu. Ogromne količine prašine i pepela u atmosferi smanjile su količinu sunčeve svjetlosti koja dopire do Zemlje, a 1709. godina također spada u razdoblje poznato kao Maunderov minimum (1645.-1715.), kada je značajno smanjena emisija sunčeve energije. Je li kombinacija tih događaja uzrokovala katastrofu te zime još uvijek se raspravlja, piše National Geographic.
Nadajmo se da se ova zima neće analizirati. Ionako će nam s manjkom energenata biti dovoljno hladno.
