U subotu 8. listopada, 55 godina nakon smrti legendarnog revolucionara i uvjerenog komunista Ernesta Chea Guevare, bolivijski predsjednik Luis Arce sudjelovao je u odavanju počasti preminulom Argentincu u Vallegrandeu, i to na datum kada i u mjesto gdje je ovaj gerilac, gledajući niz cijev poluautomtske puške, herojski uskliknuo: "Pucaj kukavico, ubiti ćeš samo jednog čovjeka!"

U svom prvom posjetu kao šef države odavanju počasti koje se ovdje održava svake godine, Arce je rekao: "Che, osim što je veliki pisac, je i odličan primjer za svakog revolucionara.. A taj primjer života, predanosti i ustrajnosti mora biti prisutan, posebno, u glavama mladih ljudi koji traže preobrazbu i pravedniju zemlju. Vrlo zanimljivo vidjeti kako se posvetio pisanju o ekonomiji. Bio je odličan student političke ekonomije. I u tom pogledu napisao je mnoge stvari koje i danas vrijede i koje mi kao nacionalna vlast nismo izgubili iz vida. Che je u nekoliko svojih članaka spominjao industrijalizaciju, a mi smo ovdje u Boliviji već krenuli s industrijalizacijom”.

Predsjednik je onda nastavio: “Che Guevara nas je naučio da je biti revolucionar najveća ljubavi koju osoba može imati i da za borbu za najsiromašnije i za transformaciju nepravednog društva, kapitalističkog društva koje teži samo profitu, znači dati i život. Che Guevara nije mrtav. I dalje je svjetlo za mnoge od nas, za mnoge revolucionare i borce. Svi mi koji smo ovdje živi smo dokaz da misao o Che Guevari nije umrla. Che živi, ​​borba se nastavlja! Do pobjede zauvijek! Živio Che! Živjela latinoamerička revolucija!", vatreno je zaključio svoj govor bolivijski predsjednik.

Ernesto Guevara je završio medicinu, a za vrijeme studiranja je poduzeo nekoliko putovanja motociklom po cijeloj Južnoj Americi. Prešao je tisuće kilometara i svoja iskustva opisao u Motociklističkim dnevnicima koji su kasnije postali bestseller New York Timesa. Nadimak Che dobio je zbog čestog korištenja te poštapalice, koja na argentinskom narječju znači otprilike što i "čovječe" na hrvatskom. Na putovanjima se uvjerio u bijedu radnika i Indijanaca, za što je krivio kapitaliste iz SAD-a i autoritarne režime koje su oni podupirali. To iskustvo ga je učinilo žestokim antiimperijalistom i marksistom. 

Godine 1966. otišao je u Boliviju da ostvari svoj stari san – podizanje revolucije koja će zahvatiti cijelu Latinsku Ameriku. No, zbog nedostatka potpore bolivijskih komunista i seljaka na koje je računao te efikasnosti državne vojske koja se uz američku potporu obučavala za borbu protiv komunizma, ovaj pokušaj je završio potpunim neuspjehom. Che i nekolicina bili su prisiljeni na bijeg od režima pri čemu su gladovali, a njemu su nedostajali i lijekovi za astmu. U borbi je ranjen i zarobljen, a onda i smaknut na licu mjesta.