Ukrajinski napadi projektilima i bespilotnim letjelicama na ruske gradove koji su postali svakodnevni, izazivaju pojačanu nervozu u Kremlju i stvaraju veliki pritisak na Zračno-svemirske snage Ruske Federacije koje moraju poboljšati protuzračnu obranu pogotovo nad zapadnim dijelom zemlje. Guverner ruske regije Kursk, Roman Starovojt potvrdio je u nedjelju kako je sinoć ukrajinski dron pogodio željezničku stanicu u Kursku. Također su tri bespilotne letjelice noćas pale u Rostovskoj oblasti, a moskovski gradonačelnik Sergej Sobjanin tvrdi da su u četiri sata ujutro, ruske snage protuzračne obrane odbile napad dva drona u moskovskoj regiji.
Obavještajci britanskog Ministarstva obrane u svojoj analizi podsjećaju kako se u posljednje vrijeme značajno povećao raspon ukrajinskih prijetnji dronovima koji dobro prodiru u Rusiju te navode kako su „udari duboko u Rusiji strateški važni jer je predsjednik Vladimir Putin gotovo sigurno izvršio invaziju na Ukrajinu pod pretpostavkom da to neće imati izravan učinak na Ruse“.
„Letjelice bez posade redovito napadaju Moskvu. Osim toga, sve je više izvještaja o projektilima dugog dometa sustava S-200 koji također pogađaju ruski teritorij. Ovo oružje iz sovjetske ere, teško 7,5 tona i dugačko 11 metara, uklonjeno je iz protuzračne obrane Ukrajine ali se sada očito koristi kao balistička raketa za napade na zemlji, navode britanski vojni analitičari i procjenjuju kako će najveći pritisak zbog stalnih ukrajinskih napada dronovima i projektilima, pasti na načelnika Glavnog stožera zračnih snaga general pukovnika Viktora Afzalova budući je vrhovni zapovjednik VKS-a, general Sergej Surovikin i dalje pritvoren nakon puča Jevgenija Prigožina. Smatra se kako primarna zadaća ukrajinskih projektila nije razaranje golemih razmjera, nego prije svega izazivanje nemira u ruskim redovima, podizanje vlastitog morala u društvu i vojsci kao i tjeranje Rusa na premještanje protuzračne obrane s prvih linija - u pozadinu.
Tri sloja obrane
Prije rata Moskva je bila na glasu kao jedan od najbolje branjenih gradova od zračnih napada i stoga se danas mnogi čude kako uopće ukrajinski dronovi mogu probiti tako duboku u ruski teritorij. Vojni analitičari poljskog oneta navode kako se sustav protuzračne obrane Moskve sastoji od tri "sloja" međutim nisu svi prikladni za borbu protiv bespilotnih letjelica.
Ruska prijestolnica je prije više od 100 godina, točnije 1918. godine, dobila prvu organiziranu protuzračnu obranu. Kasnije je sustav više puta moderniziran dok nije poprimio današnji oblik koji se sastoji od tri razine obrane. Prvi "sloj" je sustav A-135 i koristi se za borbu protiv projektila koji mogu nositi nuklearno punjenje. No, postoji jedan problem s njim: apsolutno nije pogodan za obranu od dronova.
"Muhe se ne gađaju topovima", kaže Mariusz Cielma, glavni urednik časopisa "Nowa Technika Wojskowa".
Sustav A-135 usmjeren je na otkrivanje prijetnji iz svemira, odnosno zadaća mu je da prati putanju interkontinentalnih balističkih projektila. Projektili kojima je sustav opremljen jedva da su malo manji od projektila za čije su uklanjanje dizajnirani, stoga obrana od bespilotnih letjelica pada na niže razine protuzračne obrane.
Drugi element sustava protuzračne obrane Moskve su lanseri raketa S-400. Mogu se nazvati i ruskim odgovorom na sustave Patriot. Međutim, ni oni nisu baš prikladni za obranu od bespilotnih letjelica, a razlog je sličan kao i kod A-135. Stvoreni su za borbu protiv potpuno druge vrste prijetnje - zrakoplova i krstarećih raketa. Problem s dronovima je taj što lete sporo, nisko i mali su. Rusi su pored ova dva sloja, stvorili i treći s raketnim sustavima Pancir S1. On je stvoren za borbu protiv primjerice helikoptera, ali bi dobro trebao funkcionirati i protiv bespilotnih letjelica. Jedan od njih nalazi se i na vrhu zgrade Ministarstva obrane Ruske Federacije u Moskvi, međutim, sustav kojim upravljaju tri osobe i koji je naoružan topovima i raketama zemlja-zrak kratkog dometa, nije napravio ništa kada je pored njega početkom kolovoza proletio ukrajinski dron naoružan eksplozivom i zabio se u obližnji neboder.
„Takav set mora biti dobro postavljen kako bi njegov radar imao što manje mrtvih zona, napominje Mariusz Cielma.
Rusi Pancire nastoje postaviti visoko, kako bi što manje različitih predmeta zaklanjalo prostor koji bi trebali nadzirati, no Moskva je veliki grad, i nije lako čuvati ruski teritorij i bojišnicu u Ukrajini koja je razvučena na preko 900 kilometara.
„Rusi jednostavno nemaju dovoljno tih kompleta - dodaje Cielma.
S istim se izazovima suočavaju i Ukrajinci. Rusi ih svakodnevno obasipaju Shahedovima. Iako priličan broj istih obore, neki ipak stignu do svojih ciljeva. Očajni su se Ukrajinci dronovima pokušali suprotstaviti i tako da su stare strojnice iz Prvog svjetskog rata namontirali na fleksibilna postolja i uperili ih u nebo. Britanski The Telegraph piše kako je jeftina protuzračna obrana najbolje oružje za borbu protiv jeftinih dronova. Sustavi su to kojih treba imati mnogo jer se mora srušiti priličan broj dronova, koje čak i najsiromašnije zemlje mogu kupiti. Moglo bi to na bojišta vratiti vozila za protuzračnu obranu Gepard, koje je NATO koristio tijekom Hladnog rata. Gepardi su opremljeni malim radarom i dvama topovima kalibra 35 milimetara. Nijemci su 67 komada izvadili iz skladišta i poslali ih Ukrajini. Amerika ih je kupila od Čilea i također ih šalje Kijevu kako bi se lakše branili od rojeva ruskih dronova.
